Gdje je nestala ženstvenost?

page1

Dugo sam razmišljala kako započeti ovu divnu temu, o kojoj bih jednostavno mogla pisati satima.

Vjerujem da će se mnoge od vas prepoznati u ovom tekstu i da ćete se zamisliti na trenutak kada shvatite koliko ste i same daleko od ljepote one ženstvenosti koja je skrivena, zakopana ili potisnuta negdje duboko u nama.

Iako prije deset godina nisam ni znala što riječ “emancipacija” uopće znači, bila sam sretna i ponosna jer sam i sama, već od ranih studentskih dana, bila baš u skupini tih emancipiranih žena. Žena sam koja nosi veliku mušku energiju, strast za životom. Žena sam koja živi snove od kojih nikada ne odustaje i upornost je samo jedna od osobina kojom bih se i sama opisala. Nikada nitko nije mogao upravljati sa mnom, mišljenja drugih bila su mi važna, no ne i najvažnija, jer sam oduvijek znala što želim i da to mogu postići bez ijednog muškarca koji će me financirati, osim tate koji je to radio do trenutka dok nisam postala potpuno financijski samostalna.

Muškarac u mom životu nikad nije trebao biti osoba koja će mi pružati materijalnu sigurnost, niti sam zamišljala da u životu neću morati raditi, jer to jednostavno nije bio moj izbor, niti moja priroda, koja je već davnih dana znala da je u mom stvaralačkom životu, samo nebo granica. Radila sam jer sam tako ostvarivala i gradila sebe, ne zato da bih stvorila materijalnu sigurnost koja mi tada, kao studentici, nije ni bila na listi prioriteta.

Muškarac, pa ni bilo tko drugi, nije mogao ukrasti moju neovisnost i slobodu, moj lifestyle koje sam živjela otkako znam za sebe. Znala sam da ću se jednom, ako se i udam, udati iz čiste ljubavi i strasti i da će to morati biti netko tko će imati sličnu viziju sebe i svoje slobode, biti siguran u sebe i kako ćemo dalje u život s nekim zajedničkim vizijama, prihvaćajući nas kakvi doista jesmo. U budućnosti, kad dođe trenutak za neke promjene, tada ćemo se prilagođavati na nove izazove. Tako je i bilo, a prvi i nama najveći izazov bilo je rođenje Eve Marie, moje kćerkice koja je postala važnija od moje karijere, što me danas čini neizmjerno sretnom i ispunjenom mamom.

Sve ono genijalno u toj alfa ženi koju živim cijeli život nikad ni za što ne bi mijenjala, jer sam upravo zbog toga, danas tu gdje jesam.

No, u jednom trenutku mog života, još puno prije majčinstva, kroz ples upoznala sam svoj alter ego, svoju nježnu stranu, svoju senzualnost i svoju ženstvenost koja me učila onim predivnim emocijama koje naprosto nisam znala ni da postoje. Otkrila sam svoju unutarnju ljepotu kroz nježnost i ženstvenost, svoju bit koja danas nosi jednaku snagu i koju želim da svaka žena pronađe u sebi.

Dugi niz godina kroz dvoranu su mi prolazile žene koje su sve više nalikovale muškarcima, ne samo po toj muškoj energiji, već i fizički, zakopčane do grla, u totalnom nepovjerenju spram svog tijela i ženstvenosti koja se na putu emancipacije potpuno izgubila. Tu sam prvi puta uvidjela kako emancipacija ne čini dobro ako pretjeramo, kako žene doista postaju muškarci i kako to nije ono što trebamo željeti.

promo-fotka3-new

Nikada neću zaboraviti moju dugogodišnju klijenticu, političarku Gordanu Sobol koja je oduvijek bila sportski tip, vozila auto trke, no u jednom trenutku je i sama odlučila potražiti svoju ženstvenost plesom i umjesto tenisica odjenula na svom treningu štikle. Umjesto muškobanjastog i grubog sporta odabrala je onaj koji će njegovati njenu nježniju stranu.
Pogađajte što se dogodilo, javnost ju je podržala, no ne i pojedini muški kolege političari, koji bi svakako radije vidjeli ženu u nekom muškom odijelu, ili znojnu kako diže utege nego ženstvenu u štiklama kako pleše i uživa u svojoj ženstvenosti. Je li to strašno ili tužno, zaključite sami.

Možda smo same dovele do toga, jer smo u tom natjecanju s muškarcima potpuno izgubile onu našu nježnu i ženstvenu prirodu koja je naša bit, koju nažalost mnoge ni ne poznaju, niti su je kroz život imale prilike upoznati i još gore, vjeruju da je ni nemaju.

Zaključujem da je emancipacija, osim onog pozitivnog, da izjednačimo naša prava s muškarcima, ubila sve ono lijepo i prirodno što nosimo u sebi i što nama ženama daje jednaku snagu, kada toga postanemo svjesne. Emancipacija stoga treba omogućiti ženi da iskaže tu svoju ženstvenost, nježnost senzualnost i ljudskost u najboljem smislu.

Zapravo, ja se ne želim utrkivati s muškarcima i željeti znati i moći sve što oni znaju, ja želim da meni muškarac otvori vrata iz poštovanja, da mi kupi ružu, iako to mogu sama, da me izvede na večeru, iako to mogu i radim s prijateljicama, da mi natoči benzin, iako vozim svoj auto.

_mg_5686

Koliko god želimo da muškarci i žene budu potpuno jednaki, postoje neke prirodne razlike koje trebamo prihvatiti jer nas te razlike čine suprotnim, a istovremeno privlačnim spolovima i možda su baš one osnova postanka i opstanka?!
Ne mislim pritom da muškarac ne treba obavljati kućanske poslove, skuhati ili biti tata, ali tata zasigurno neće moći biti mama, niti mama tata, koliko god dominantna njena alfa bila.

Ja želim i dalje biti slobodna i neovisna, ali bez da gubim svoju žensku bit koju sam otkrila i da u svakom trenutku nemam straha biti ženom u punom značenju te riječi.

Čitali ste vjerujem, moju kolumnu o plesu i predrasudama, slično je i na ovu temu.

Iako ćete me u svakodnevnom životu uvijek viđati u tenisicama i sportskom looku, jer mi to omogućuje priroda mog posla, no jednako sam sretna na visokim potpeticama, u lepršavoj ili pripijenoj haljinici kojom slavim svoju ženstvenost, ma što god tko rekao.

Jedan odjeljak u kojem Emma Goldman piše o nedostacima emancipacije, na koji sam nedavno naletjela posebno mi se urezao u misli:

Ograničenost postojećeg poimanja o ženskoj neovisnosti i o ženskom oslobođenju, strah da se zaljubi u muškarca koji nije iz njezina društvenog položaja, strah da će joj ljubav oduzeti slobodu i neovisnost, užas da će joj užici majčinstva samo smetati u potpunoj predanosti poslu-sve to čini od emancipirane žene vestalinku, pokraj koje život, sa svojim velikim pročišćujućim tugama I dubokim, ushićujućim radostima teće, a da niti ne dotakne ili obuzme njezinu dušu…emancipacija onako na kako je gleda većina njenih pobornica danas, je odveć ograničenog raspona da bi dopustila bezgraničnu ljubav i zanos što ih u sebi nose duboki osjećaji prema slobodi istinske žene, ljubavnice, majke.

Ako želimo disati punim plućima i voljeti ono što doista jesmo, onda se moramo udaljiti od svakog ograničavajućeg uvjerenja i dopustiti sebi da upoznamo i zavolimo nježniju i snažniju stranu sebe, baš kao i onu svjetliju i mračniju stranu, jer jedino smo tako potpune.

Autor: Ana Kuhanec Brašnović, magistrica kineziologije, vlasnica Ana’s Sensual fitnessa i osnivačica Am metode za trudnice

www.ana-sensual.hr