Godine su samo broj

Godinesusamobroj

Lako se u teoriji s ovim složiti da nije znakova uz cestu koji sugeriraju; da je kose na tjemenu s godinama manje, da je kilograma oko pasa više, da se čuje na jedno uho sve slabije, da je kondicije nestalo…. Istini za volju, ponešto od spomenutog se i može riješiti, najčešće mukotrpnim radom, hektolitrima znoja, mučnim preskakanjem obroka, ili skupim tretmanima koji će popraviti nešto sitno, ali nikada sve. Taman da uz sve napore ostaje nepobitna istina da nismo više u cvijetu mladost kad prevalimo tu 40-tu.

Nema čarobnog štapića što preko noći pomlađuje, ali neka čuda ipak postoje! Štoviše, na dohvat su nam ruke i to taman takva da se o njima i na kavama priča i to s žarom s kojim se recimo priča o novim tehnološkim čudima, ili savršeno spravljenim delicijama. Priča i to s pravom.

S godinama i vid slabi. Dovoljno se sjetiti svojih djedova i baka kako su nekada davno pažljivo otvarali kutiju za naočale, brisali stakla, pa lagano stavljali dragocjene okvire na nos prije negoli su se bacili na čitanje kakvih novina, ili važnih dokumenta. Nije se naočalama smjelo baš blizu,  jer bez njih se nije moglo. Makar, i s njima je katkad bila muka. Jedne moraš imati da bi se bolje vidjelo na blizu, druge da bi se jasnije vidjelo na daleko, pa ih mijenjaj, pa zapamti gdje su, pa daj veliku torbu da se naokolo nose, taman da se čovjeku učini kako na brigu o naočalama čovjeku prođe cijeli dan. I moglo se tako našim djedovima i bakama kad je životni ritam bio drugačiji – sporiji. Danas se živi nemjerljivo brže, danas je ultimativno stići svuda i vidjeti baš sve! Život traži da nam je vidno polje čim šire, a godine, one preko 40, čine sve da nam je vid sve više mutan, kako onaj na daleko tako i onaj na blizu. Prezbiopija je to ili „staračka“ dalekovidnost.

Straha međutim nema dok je progresivnih naočalnih leća Varilux! Šta bi uostalom naši stari dali da im je bilo umjesto nekoliko pari naočala, imati jedne za sve udaljenosti! Šta bi dali da su imali leće koje im šire vidno polje da pri tom ne moraju naprezati vratove tražeći najpovoljniji položaj tijela. Nema sumnje da bi se i oni naoružali, ako već nisu, mobilnim uređajima i tabletima i bili non stop “on line” bez straha da će im se vid pogoršati. Jer, Varilux progresivne leće su one koje idu u korak s vremenom poštujući potrebe svojih korisnika. A kada je tako onda ne samo da godine nisu važne i da su godine samo statistički podatak, već se s pravim naočalima na nosu čini da nikada zapravo i nismo bili spremniji, gotovo poput 007 Bonda, spremni za sve izazove što ih ‘najbolje godine’ sa sobom nose. Teorija, govori da smo stari koliko se stari osjećamo. Ova inovacija nekim ludim čudom čini ne samo da se bolje i bistrije vidi već da smo, kako bi se ono reklo, nikad mlađi!