I dok s jedne strane, nažalost, gledamo sliku jezive borbe ljudi s virusom, karantenu, koja u nekim zemljama traje već tjednima, s druge strane, majka priroda se doslovno liječi. Nebo je konačno plavo, zrak je čišći, flora i fauna se preporađaju. Ima li što ljepše? Jednom riječju, priroda se zaista odmara od čovjeka.
Tužno, ali istinito. Je li nam ovo neki znak? Trebao bi biti. I tko zna koliko ih je već do sada bilo, terorizam onakav ili ovakav, brojne prirodne katastrofe, ali ne, čovjek ih jednostavno nije želio vidjeti pa je ovakav, okrutan scenarij, nažalost, jedino što smo mogli očekivati i za koji smo potpuno odgovorni mi sami. Je li se pobunila priroda ili su ovo samo neke od teorija zavjere, iz moje perspektive, apsolutno je nebitno.Bitno je što ćemo ili hoćemo li uopće iz ovoga nešto naučiti, jer ona dobro poznata kaže:
Nothing ever goes away until it has
taught us what we need to know.
Ako pak ne naučimo, svaki sljedeći put dolazi još u gorem obliku, u to budite sigurni. Uostalom, svi smo barem jednom u životu imali neku lekciju iz koje smo morali naučiti. Daj Bože, da ovo bude lekcija za nove postavke svijeta. Lekcija za bolje sutra, da sebičnost, oholost, pohlepu i neodgovornost zamjene empatija, dobrota, zajedništvo i odgovornost.
Bez obzira koliko straha progutali u ovom trenutku, sve se to jako brzo zaboravi pa će se mnogi, nakon što sve ovo prođe, ponovo vratiti u stare obrasce i nastaviti istim putem. Ipak, kao klasa vječiti optimist, želim vjerovati da će biti i onih koji će ovo vrijeme provedeno doma pametno iskoristiti i iz svega ovoga naučiti biti bolji ljudi. Ako ne možemo van, možda je vrijeme da uđemo malo u sebe, napravimo introspekciju vlastitih postavki i jedno pošteno generalno čišćenje.
Često ćete me čuti da izgovaram onu kako su poput ovaca, ali da, istina je, jer evo tek što su se zatvorili shopping centri, koje ako slučajno vikendom pogledate, služe kao «izletišta» za vikend druženje s djecom, eto njih u prirodi, ali ne u šumi na osami, gdje bi se fino mogli uzemljiti, ili u nekoj izoliranoj šumi, nego ni više manje na Jarunu i Bundeku, tako da ih je što više i da mogućnost prenošenja virusa bude još veća.
Ako ste odgovorni i savjesni, ostat ćete doma, jer se možda ne bojite za sebe, ali itekako tako čuvate druge i pomažete onima koji se bore za tuđe živote i koji poput moje prijateljice, već padaju s nogu, iako se pravi kaos tek očekuje. Zar je moguće da je svaki drugi status na Facebook-u ovih dana apel ljudima da ostanu doma, štoviše sad više i nije apel, nego i naredba svih državnih institucija.
Što je s glavama ljudi moji? Ne znam je li gora ova nonšalantnost da ne kažem ljudska glupost, ili strah koji budi sve ono najgore u ljudima. Primjerice strah od nestašice, užasavajući se spoznaje da bi život bio ugrožen bez toaletnog papira?! Sebičnost koja je sve pokupovala, tako da za one kojima doista i kada bude trebalo, možda stvarno neće biti.
Pitam se je l’ li ovo dovoljno ili ćemo čekati još neki gori scenarij?! Jedno je sigurno, svijet u globalu treba potpuno nove postavke i potpuno novi početak. Zemlji i ljudima treba restart i kolektivni evolucijski preokret. I za kraj, ako nemate inspiracije evo što možete raditi doma. Prije svega promijenite perspektivu i ne gledajte na to što morate biti doma kao oduzimanje slobode, možda slobode kretanja da, ali osjećaj osobne emocionalne i tjelesne slobode uvijek je s vama, jer je u vama.
Iskoristite vrijeme za čišćenje, ali ne samo stana i ormara, nego i vašeg unutarnjeg stanja. Naučite se odmarati i opuštati, daj Bože i meditirati, jer sve što možete sada jest, u pravom smislu riječi, biti u trenutku.
Napravite nešto za što niste imali vremena prije.
Vježbajte, ali ne s izgovorom da to radite samo u studiju, vani ili u teretani, promijenite perspektivu i pomaknite granicu.
Popravite odnos s vašim najbližima, ako se i ne može, barem ste pokušali. Nemojte već sada razmišljati o problemima sutra.
Nemojte se prejedati iz emocija, već osvijestite kako i zašto jedete.
Pokušajte prihvatiti da se sve u životu događa s razlogom, jer ćemo moguće samo ovako osvijestiti što u životu moramo promijeniti i što su nam životni prioriteti.
