Uvijek sam za razmjenu iskustava, uostalom, kao i svaka žena, a internet je kao dar s neba za tu namjenu. Blaženi forumi, chatovi, fejsovi i sl. – socijalna oaza za majke! Uvijek je nezaobilazna tema, naravno, porođaj, a s njime i iskustva iz bolnice.
O stanju u hrvatskom zdravstvu pune se novinski reci pa to nije neki misterij. Ukratko, uvjeti u bolnicama su kao na logorovanju, kako je slikovito zaključila moja prijateljica dok sam joj pripovijedala, samo bez topline logorske vatre, pjesme i gitare jer kako drugačije opisati mazanje kruha vilicom, tri komada spužve u službi madraca na škripavoj konstrukciji na dnu koje dobiješ pripadajuću dekicu složenu kao u vojsci ispod koje se šćućuriš čekajući jutarnji pozdrav namrgođene sestre.
No na sve ćeš zažmiriti i oguglati samo da ti je dijete u redu. A i to je postalo upitno.
Zapadni san
Okrenemo li pogled malo zapadnije, naići ćemo možda na ljepše bolnice u kojima je komfor sobe na razini našega jadranskog apartmana, no koliko je uistinu trava zelenija preko ograde?
Razmjenjujući tako iskustva s prijateljicom u Engleskoj, saznala sam kako je u dva sata popodne došla u bolnicu, u četiri rodila (treće dijete) te je već navečer bila puštena iz bolnice. Sljedeći dan naručili su je s djetetom na kontrolu, no budući da živi izvan Londona, uspjela ih je namoliti da ostane prespavati kako bi se sirota prištedjela puta.
Što reći osim da čak i seljak kravu poštedi nekoliko dana nakon što se oteli! Ipak se u hrvatskim rodilištima poštuje neki minimum od dva do tri dana ležanja poslije porođaja i djeca se ispregledaju uzduž i poprijeko.
Nadalje, čujem da je u Italiji obavezni porodiljni dopust traje tri mjeseca, a ne hrvatskih šest.
Uzevši sve u obzir, Hrvatska je još uvijek zemlja djece. No neće zadugo, kako mi se čini, nastavimo li zapadnim putem. Ne podsjećaju li vas novi zakoni o zdravstvenom osiguranju na navedeni engleski primjer? Pa zar nije žalosno i u neku ruku ironično da se u Velikoj Britaniji, kolijevci parlamentarizma, donose nehumani zakoni vezani baš uz mjesta gdje novi ljudski život nastaje?
(www.dvojceki.com)
O stanju u hrvatskom zdravstvu pune se novinski reci pa to nije neki misterij. Ukratko, uvjeti u bolnicama su kao na logorovanju, kako je slikovito zaključila moja prijateljica dok sam joj pripovijedala, samo bez topline logorske vatre, pjesme i gitare jer kako drugačije opisati mazanje kruha vilicom, tri komada spužve u službi madraca na škripavoj konstrukciji na dnu koje dobiješ pripadajuću dekicu složenu kao u vojsci ispod koje se šćućuriš čekajući jutarnji pozdrav namrgođene sestre.
No na sve ćeš zažmiriti i oguglati samo da ti je dijete u redu. A i to je postalo upitno.
Zapadni san
Okrenemo li pogled malo zapadnije, naići ćemo možda na ljepše bolnice u kojima je komfor sobe na razini našega jadranskog apartmana, no koliko je uistinu trava zelenija preko ograde?
Razmjenjujući tako iskustva s prijateljicom u Engleskoj, saznala sam kako je u dva sata popodne došla u bolnicu, u četiri rodila (treće dijete) te je već navečer bila puštena iz bolnice. Sljedeći dan naručili su je s djetetom na kontrolu, no budući da živi izvan Londona, uspjela ih je namoliti da ostane prespavati kako bi se sirota prištedjela puta.
Što reći osim da čak i seljak kravu poštedi nekoliko dana nakon što se oteli! Ipak se u hrvatskim rodilištima poštuje neki minimum od dva do tri dana ležanja poslije porođaja i djeca se ispregledaju uzduž i poprijeko.
Nadalje, čujem da je u Italiji obavezni porodiljni dopust traje tri mjeseca, a ne hrvatskih šest. Uzevši sve u obzir, Hrvatska je još uvijek zemlja djece. No neće zadugo, kako mi se čini, nastavimo li zapadnim putem. Ne podsjećaju li vas novi zakoni o zdravstvenom osiguranju na navedeni engleski primjer? Pa zar nije žalosno i u neku ruku ironično da se u Velikoj Britaniji, kolijevci parlamentarizma, donose nehumani zakoni vezani baš uz mjesta gdje novi ljudski život nastaje?
(www.dvojceki.com)
You must be logged in to post a comment Login