I muškarci su ljudi, zar ne?!

Ne malo puta nakon nekog spoja svojih frendica sam se susrela s rečenicama tipa:

  • On je kreten…
  • Ma on je najobičniji šupak…
  • Ma kakav idiot je taj tip, pa to nije muško, to je p….

I ne samo da sam ih čula nego iskreno sam ih i sama nebrojeno puta izgovorila, kako u sebi tako i na glas.
I baš sam se neki dan zapitala: zašto tako reagiramo na muški rod? Jesmo li se ikada stavili u njihovu kožu barem na kratko vrijeme, barem onu jednu minutu. Pokušala sam prije par dana i stvarno mogu reći da  tim muškima više nije lako, kako/ako je to nekad bilo.

zena naslovnica 1

Došla su neka luda vremena gdje smo mi, žene, poprilično jake, emancipirane, točno znamo što želimo i što ne želimo u životu. Došla su vremena kad su žene posložene u svakom smislu, kako materijalnom, tako i na svim drugim poljima. Rekla bih da nas ima svugdje, sve nešto borimo za sva moguća prava, za sebe, za one pored nas, za one ispod nas, za obitelj, djecu. Želimo da se naš glas čuje, a ako se ne čuje, mi jednostavno napravimo da se čuje, kako na nekom osobnom planu, tako i globalno.

Stvarno nije lako s tim ženama, postale su totalno zajebane igračice – samostalne, neovisne, obrazovane, karakterne, britke i s točnim i preciznim ciljevima i vizijama kako svog života, tako i vizijama muškarca kojeg žele pored sebe. Zaista, vrlo nezgodna vremena za muški rod…

Ah, ti muškarci…..

Kad ti se, konačno, pojavi muškarac u životu, odvede te na spoj (kavu, večeru ili što god) i super završi, ako je on sve odradio upravo onako kako smo mi žene zamislile….

Međutim, ako nije to odradio na način kako smo to mi zamislile, e onda ga prvom prilikom s frendicom častimo epitetima: šupak, kreten, glup, mangup i ne znam koje sve nedamske riječi izvadimo iz ormara… Ako još dobijemo potporu od frendice, onda „lajanju“  nema kraja, jer nema ništa jače od toga kad se dvije žene udruže i opletu po muškom rodu. Nema ništa jače od ženske solidarnosti..

Love

Ta, zašto ponekad upravo tako reagiramo? Čemu nam to služi, osim da se dobro iznerviramo? Zašto tako oplesti po muškom rodu i trpati ih sve u isti koš – svi su oni isti, svi su oni papci, šupci itd.

Ne, nisu svi muškarci isti, kao što nismo niti mi žene sve iste! Ne podržavam takva razmišljanja. Ne znam kako vi, ali ja još uvijek vjerujem i znam kako ima dobrih i kvalitetnih muškaraca koji znaju dati ženi upravo ono što joj treba i koji je znaju staviti na pijedestal.

Ima ih..

To što ih neke od nas do sada nisu srele u svom životu ne znači da ih nema, ne znači da ne postoje, tu su negdje oko nas… Isto tako, zašto ako muškarac nije ispunio neka naša očekivanja odmah je papak i sve ono gore navedeno, da se ne ponavljam?

Zašto?

Nisu li i muškarci samo ljudi koji imaju svoje strahove, koji imaju neke svoje brige, koji se isto tako boje svog osobnog neuspjeha. Muškarci su isto tako ljudi koji su nekad voljeli i bili povrijeđeni ili ostavljeni, sve je isto kao i kod nas žena, upravo zato i ne mislim da ih sve treba trpati u isti koš, jer svi smo mi ljudi, svi smo krvavi ispod kože, svi do jednog imamo neke svoje strahove, borbe, brige…Svi, ali baš svi do jednog. Svi ponekad igramo neke životne uloge koje nisu MI već se skrivamo iza maske jer je tako lakše.

Isto tako, kad ti se na spoju pojavi žena koja je posložena u svakom segmentu svog života, kad nasuprot tebe sjedi žena koja točno zna što želi i ne prihvaća ništa manje od toga, kad je žena samostalna, karakterna i ne znam što sve nije, pa stavi se sad u kožu tog frajera koji sjedi nasuprot nje – hajde ti sad hendlaj kroz život s jednom takvom, nekako mislim da je to izazov samo takav…

šuti i radi

pixabay.com

Što bi rekao jedan moj frend:

– Ta žena je troglavi zmaj.. Njoj da odrežeš jednu glavu, e toj bi nove tri izrasle…

I zaista, ima tu nešto u cijeloj toj priči, s takvim ženama treba znati hendlati, treba znati parirati joj u svakom smislu, znati igrati s njom. Nije to lak zadatak za muškarca u čijem je genetskom kodu već stoljećima zapisano da je on taj koji je predvodnik krda, a sad se dogodila jedna takva koja vodi samu sebe i od njega se „očekuje“ da bude jači, pa hajde pa se bodi s jednom takvom. Nije to baš lako…

I tada se rode ti si silni epiteti, iako po meni sasvim neutemeljeni jer kako sam prije rekla: i muškarci su samo ljudi i imaju svoje strahove, borbe, očekivanja i zaista nam često s nama nije lako, a to što ponekad ne znaju s nama ne znači da su papci, ne, samo su ljudi….

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima

Foto: Pixabay