Prošla su dva mjeseca otkako je stavila ruksak na leđa i otišla u Aziju. Bez ikakvog plana ili prevelikog budžeta, Nika je kupila avionsku kartu i sama otišla u nepoznato. Jučer je imala zakazan povratni let za doma, no propustila ga je. Ništa, novi život u novoj zemlji je započeo, a s njime i naša dopisnička suradnja…
Danas sam se probudila i shvatila da nema povratka. Barem zasad. Propustila sam svoj let iz Bangkoka za Budimpeštu, a sljedeći ću si moći priuštiti tko zna kada. A učili su me da ne bacam uludo novac, da ne budem neodgovorna. Učili su me da cijenim ono što imam. Ali kad bolje razmislim, to i jest razlog zašto sam propustila let.
Posljednja dva tjedna u glavi mi je kaos, cijelo vrijeme razmišljam o tome kako organizirati stvari, dobiti povrat novca za kartu, pišem molbe, raspitujem se posvuda, pitam se što radim sa svojim životom, kako ću preživjeti… Ovakve misli i način života uzrokovali su nesanicu, stres i tjeskobu. Ali to je sada gotovo, avion je u zraku i vraća se doma bez mene. Zapravo sam ispunjena mirom.
Sjela sam na balkon, lagani povjetarac mi je promrsio kosu i zagledala sam se u prizor velikog grada. Tjednima nisam osjetila ovakav mir, spokoj. Znam da nema povratka, odluka je donesena i ne može se promijeniti. Gotovo je. Ili je možda tek počelo? Jedno poglavlje je gotovo, ali želja za otkrivanjem sljedećeg tek počinje.
Život u nepoznatom
Kad upoznam nove ljude, pitaju me čime se bavim i većina se iznenadi kada sazna da visokoobrazovana 26-ogodišnjakinja ne gradi karijeru negdje, jer ipak neće biti tako mlada zauvijek, a budućnost treba planirati. Ja im uglavnom odgovorim: “Putujem” i priuštim si stigmu lutalice koja ne zna što će sa životom. Ali ja jako dobro znam što želim od života. Želim miks boja, emocija, mirisa, mjesta i ljudi. Želim da mi duša bude ispunjena i to je jedino s čime ću se u životu pomiriti. Nijedna ambicija ne može biti veća od one stvaranja prekrasnog života prepunog ljudi koje voliš, bez obzira koliko novca imaš na računu. Život se ne mora voditi po “šabloni” koju priznaje moderno društvo, ne moramo biti očajni i isfrustrirani zbog onoga čime se bavimo. Život u biti može biti štogod mi želimo da bude.
Svaki dan plešem. Sama sa sobom. Da me netko gleda sa strane sigurno bi rekao da izgledam kao idiot (doduše to mi se i dogodilo, ali ja imam slušalice na ušima pa ne čujem što govore). Većinu vremena slušam muziku i svaki put me iznova iznenadi kako me neka pjesma može transportirati u drugu dimenziju… doslovce vidim magiju na djelu. Jedem čokoladu, jako puno čokolade i znam da nije zdrava, ali volim ju i boli me briga. Pišem. Ne zarađujem na tome, ali smiruje mi um. Čitam, bez obzira radi li se o politici, geografiji ili modi, uzmem si vremena saznati više o stvarima koje me zanimaju.
Sjedim po parkovima, gledam drveće kako pleše na vjetru, ljubim ljude, a ne pružam im samo ruku. Mnogima je to čudno, ali ljudima treba bliskost i to je sasvim u redu. Sasvim je u redu zagrliti nekoga, pokazati slabost, kao i svoju snagu. Ne moram se opravdavati drugima, ne moram opravdavati svoj izbor da ne sjedim u nekom uredu. Nije u redu otići na odmor isključivo zato što si cijele godine radio kao lud. Cijeli život može biti ustrojen kao odmor i to je u redu, samo je potrebno razmišljati izvan okvira u kojima smo rođeni. Previše je stvari na ovome svijetu u kojima vrijedi uživati, prekrasnih stvari u kojima TREBA uživati.
Konačno znam što želim biti kad odrastem. Želim biti SRETNA. Ja jesam sretna. Sreća dolazi u toliko različitih oblika i može se ostvariti na milijun načina. Ured ne čini čovjeka, a manjak novca siromaha. Volonter nije po definiciji i dobar čovjek, isto kao što sreća ne predstavlja svakome isto. Dobro je dok god nađete sreću, ma što ona vama predstavljala.
Jedno poglavlje je završilo, ali moja knjiga tek počinje i to me ispunjava ushićenjem. Jednog dana, kada ću biti stara, moći ću prelaziti njenim stranicama i znati da je djevojčica, koja je u sve ulazila otvorenog srca ma koliko to ponekad bolilo, ipak bila u pravu. I zato se isplati čitati te stranice.
Autor: Nika Bogdanić
Fotke preuzete s http://nikabogdanic.wordpress.com/
You must be logged in to post a comment Login