Igor Podhraški, točnije poznatiji kao Igor ArtAddicted Podhraški, jedini je muškarac u Hrvatskoj koji djevojkama i ženama izmami zasigurno najviše osmjeha na lica nego ijedan drugi! Pitate se zašto smo sigurni u tu tvrdnju? U tu tvrdu smo sigurni jer je Igor jedini muškarac u Hrvatskoj koji radi nokte i jedan od malobrojnih u regiji. Zašto je počeo ženama ukrašavati nokte i kolika mu je to ljubav te osjeća li diskriminaciju u „ženskom“ poslu donosimo vam u intervjuu s gospodinom.
Jedini si muškarac u Hrvatskoj koji radi nokte, odakle ljubav prema tome?
Ljubav je došla od dugogodišnjeg crtanje po automobilima, motorima i kacigama i tu se pojavila neka umjetnička duša, godinama prije crtanja po noktima. U jednom trenutku sam kraj frendica zapazio koliko se u pravilu može lijepo živjeti od tog posla jer u ovom trenu kod nas od crtanja po kacigama i motorima ne možeš zaraditi koliko ti napraviš, dok su žena i djeca najveći potrošači u cijelom svijetu pa tako i kod nas pa zaključiš kako možeš živjeti od toga, spojiti ugodno s korisnim. Spojiti užitak crtanja s radom. I tu je krenulo iz više neke zezancije, pošto su uvijek bila pitanja kad tako dobro crtaš po svim tim stvarima, zašto nama ne bi po rukama, po noktima… Nakon što sam vidio koliko se novca ostavi na nekoliko sati, na sat vremena čak, što je danas nekome i lijepa dnevnica, krenuo sam u to, više kao u borbu da nešto postignem u životu nego u samom startu iz čiste ljubavi, a to je kasnije prešlo u sreću i ljubav i spojio se posao i užitak.
Kada si krenuo raditi nokte i kako je to sve izgledalo u početku, ako uzmemo u obzir da si s automobila i motora prešao na nokte?
Krenuo sam raditi prije tri godine, ali tada uopće nije bilo edukacija. Edukacije su došle prije devet mjeseci što je s jedne strane bilo OK, ali druge strane možda prenapredna jer osnovne stvari koje su bitne se nisu i dalje poznavale. Ja sam i dalje išao od najtežih prema najjednostavnijim stvarima i tehnikama što usporava proces rada i svega ostaloga.
Krenulo je da je to tako savršeno izgledalo da se danas smijem cijeli dan kada se sjetim! Trajalo je tri do četiri sata „nakarade“ po rukama do današnjeg posla koje u 4 sata mogu napraviti natjecateljske nokte sa svime nacrtanim na njima. Nije u početku moglo biti dobro ako nemaš osnovno znanje.
Sjećaš li se svojeg prvog rada, svojih prvih noktića?
(Kroz smijeh) Zvao sam jedno desetero ljudi istovremeno – a čuj kako si ti to napravio, a ovo se mora obrisati, a ovo osušiti, ahaaa… preko toga znači… e čuj, ti si išla kod ove na nokte je li ti ona može reći o čemu se radi, na koji način itd. To je bio više smijeh nego što su se nokti radili, više glupost nego pravi nokti. Jadna djevojka koja je to morala proći…
Koje su bile reakcije tvojih bližnjih, obitelji i prijatelja kada si rekao da ideš nokte raditi?
Prijateljima ništa nije čudno s obzirom da me znaju. Bilo je zezancije jer to nije baš muški posao pa je krenulo sa zezancijama, ali moram priznati da ja njima danas mogu vratiti. Kad oni kažu da nemaju u ovom trenutku nešto, ja im kažem da počnu raditi moj posao pa će u tom trenu imati za izlaske i za kave. Tako da je krenulo tako kako je. Nije bilo nekih velikih nesuglasica, svi su prihvatili s osmjehom na licu i da vidimo, možda nešto stvarno i bude.
Jesam ja zadovoljan time? Nisam! Uvijek mislim kako može bolje, da su tu još godine i godine iskustva i rada ako želimo postići nešto vrhunski. Bojim se da u mojoj glavi to nikad neće biti savršeno jer uvijek nađem grešku u radu. Onda idem ispravljati pa na ispravljenom radu vidim drugu neku i tako u krug, ali tko zna možda se jednom taj krugi i zatvori.
Imaju li cure averzija prema tome što idu muškarcu na nokte?
Ako ništa drugo, zabavno im je! Smiješno je u cijeloj priči kad ti „krka“ od 100kg primi doslovno ruku i kaže idemo raditi nokte! Naravno da postoje simpatije prema svemu tome, jer je zanimljivije, spajam neke stvari koje od prije znam s time pa unosim novije stvari, tehnike rada, pa jedno s drugim spajam, a ljudima se to u pravilu sviđa. Ja smatram da ako već nekome nešto naplaćuješ da bi trebalo biti i dobro napravljeno.
Kako ti je raditi u okruženju s toliko žena?
Savršeno! (kroz smijeh) Pogotovo kada je vruće! Mnogi me pitaju kako mogu ostati koncentriran, ali mogu reći da sam više prestao i gledati to sve nego da se jednostavno koncentriram na rad, a ako stignem onda pozovem na kavu, ako ima smisla, jer mi je draže ipak imati komunikaciju kad gledam djevojku u oči, a ne u ruke. Ne može biti loše. S jedne strane, koliko god kažu da je teško raditi sa ženama, kad vidiš da one odu s osmjehom od tebe, da si posao dobro napravio i da su zadovoljne! Očito taj faktor sreće pomaže meni, a i mnogim drugima jer ako su u jednom trenutku dali novac i platili i zahtijevaju da bude lijepo odu sretniji doma.
Osjećaš li ikad ikakvu diskriminaciju jer si u „ženskom“ poslu?
Ne mogu ja to osjećati. Ne znam zašto bi osjećao neku diskriminaciju. Možda sam u početku osjećao nelagodu više prema tome kada me pitaju što radim, a godinama sam radio u autoindustriji, pa prijeđeš u sasvim drugi posao koji nema veze s automobilima i motorima. Na kraju se ispostavilo da uopće nema potrebe zamarati se s time nego kreiraš svoj rad što bolje pa dokažeš većini da si ti u pravu, a ne oni. Možemo reći da na kraju te „diskriminacije“ ide tebi više u korist nego njima. Neki si ne žele priznati da se s ovakvim poslom može daleko dogurati i zaraditi jer još uvijek, nažalost, smo narod koji dijeli poslove na muške i ženske. No ovisi od čovjeka do čovjeka, kako se postavi prema tome i koliko želi uspjeti i ovisi gleda li samo na profit i radi li posao iz ljubavi. Ali da treba puno odricanja, to je istina. Ništa ne može doći preko noći i to su sve godine i godine rada.
Za kraj nam reci nešto o natjecanjima, koje si rezultate postigao?
U Opatiji 2014. godine sam osvojio 2. mjesto u oslikavanju tip boxeva. Prošle godine na natjecanju u nail artu na Velesajmu isto 2. mjesto. Žao mi je jedino što u Srbiji nisam ostvario bolje mjesto nego 4. u kategoriji kocka french, ali potom smo išli opet u Opatiju i osvojio sam 1. mjesto u istoj kategoriji, kocka french.
Anja Mihaljević
