Slobodna kreativna igra je osnovna i najvažnija aktivnost predškolskog djeteta. Kroz igru dijete može izraziti svoja osobna iskustva i osjećaje te dolazi do novih spoznaja povezujući se sa svijetom. Takva igra utječe na socijalizaciju, maštovitost, inicijativu i hrabrost za slobodno stvaranje djeteta. Isto tako razvija socijalne procese u grupi i omogućava djetetu da bude samostalno, samopouzdano i razvija slobodnu volju.
Poticaji za igru i slobodna kreativna igra
Pravi poticaj za igru događa se time što odrasla osoba u okolini djeteta provodi svakodnevne poslove iz života odraslih. Dijete kao aktivni sudionik tih poslova ulazi u svijet odraslih i uči o životu, a kasnije naučeno primjenjuje u igri koristeći svoju maštovitost.
U waldorfskim vrtićima djeca se kroz igru uključuju u životne procese stvaranja.Tako djeca dobivaju uvid kako je nešto nastalo, a ne vide samo finalni proizvod nečega.U protivnom dijete se ne može povezati s radnjom i ne dolazi u zdrav odnos spram života i rada te dobiva nesvjesno dojam da sve ide automatski i bez napora. Na taj način dijete se razvija u apatičnog, nezainteresiranog čovjeka, koji će u svom kasnijem životu teško razviti životnu radost i raditi s veseljem. Samo doživljaj cijelog procesa, tvori podlogu kasnijeg logičkog mišljenja.
"Obzirom da predškolska djeca uče oponašanjem svega što se događa u njihovoj okolini i da im je uzor svaka odrasla osoba odgajateljica u waldorfskom vrtiću uvijek radi neke smislene životne radnje primjerice ručni rad ili kućanske poslove, umjetničke aktivnosti, sadi i njeguje cvijeće i slično. Da bi bila dobar uzor za oponašanje odgajateljica unaprijed planira i priprema svoj rad. Rad koji obavlja utječe na sam prostor i obogaćuje sadržaj igre djece", rekla je Diana Mehremić Prišuta, pedagoginja,ravnateljica i osnivačica privatnog waldorfskog dječjeg vrtića 'Neven' u Samoboru.
Kao osnova dobrog zdravlja i pravilnog razvoja djeteta važan je ritam koji oblikuje odrasla osoba, jer dijete ga ne može samo stvoriti. U vrtiću dnevni ritam ostvaruje se po načelu „udaha“ i „izdaha“. „Udah“ su aktivnosti koje vodi odgajateljica, a djeca pri tome oponašaju aktivnosti i na nesvjesan način uče. To su ritmička kola, euritmija, ritmičke igrice, gestovne igrice, slušanje bajki ili priča.. „Izdah“ su aktivnosti kojima dijete spontano izražava svoje doživljaje i iskustva iz neposredne okoline. To je slobodna igra u sobi dnevnog boravka i igra na zraku.
Tijekom tjedna u waldorfskom vrtiću izmjenjuju se umjetničke aktivnosti koje razvijaju dječji senzibilitet za poimanje svijeta i ljepote (slikanje tehnikom mokro na mokro, slikanje i crtanje pastelama, modeliranje tijesta ili modeliranje prirodnim voskom u boji, euritmija, pjevanje, lutkarske predstave, ručni rad) i radne aktivnosti. To se zove tjedni ritam.
Rad i kreativnost
Ono što je karakteristično za waldorfski vrtić jest koliko god je to moguće da se djeci ne daju gotove igračke nego im se nude prirodni materijali koji omogućuju da se dijete ugodno osjeća te njeguje i razvija osjetila.Tako se koriste tkanine različitih boja i kvalitete , prirodna vuna u boji,pamuk lan ,svila, korijenje i grane stabala i grmova, razni češeri, koštice voća. Zanimljiv je rad djece na lutkama od kojih neke mogu biti i bez naznaka na licu. Oni svojim unutarnjim slikama dovršavaju igračku, odnosno dječjom fantazijom zamišljaju lutkino lice, emotivno stanje i druge detalje.
"Ne mora se biti posebno vješt da bi se od prirodnih materijala napravili neki predmeti. Svako u sebi može pronaći umjetnika samo mora osloboditi svoju maštu. Djeca svojom kreativnošću stvaraju predmete koji odrasle mogu iznenaditi. Mnogo je stvari koje roditelji mogu raditi sa svojom djecom kvalitetno im osmišljavajući vrijeme i potičući njihovu kreativnost i ideje. Tako se preporučuje da s dijetetom izrađuju prigodne čestitke, rođendanske poklone, ukrase od prirodnih materijala, oslikavaju staklene predmete i drugo", rekla je Diana Mehremić Prišuta.
"Djeci treba omogućiti vrijeme za slobodnu kreativnu igru .Pokazalo se da mnogi uspješni ljudi, a naročito istražitelji u tehničkim ili znanstvenim područjima te istaknuti umjetnici su se kao djeca igrali s puno fantazije. Često takve osobe nisu imale na raspolaganju nikakve igračke, pa su ih sami morali napraviti od nekih materijala tj već kao djeca su morali „pronalaziti“ odnosno izumiti", rekla je Diana Mehremić Prišuta.
Poticaji za igru i slobodna kreativna igra
Pravi poticaj za igru događa se time što odrasla osoba u okolini djeteta provodi svakodnevne poslove iz života odraslih. Dijete kao aktivni sudionik tih poslova ulazi u svijet odraslih i uči o životu, a kasnije naučeno primjenjuje u igri koristeći svoju maštovitost.
U waldorfskim vrtićima djeca se kroz igru uključuju u životne procese stvaranja.Tako djeca dobivaju uvid kako je nešto nastalo, a ne vide samo finalni proizvod nečega.U protivnom dijete se ne može povezati s radnjom i ne dolazi u zdrav odnos spram života i rada te dobiva nesvjesno dojam da sve ide automatski i bez napora. Na taj način dijete se razvija u apatičnog, nezainteresiranog čovjeka, koji će u svom kasnijem životu teško razviti životnu radost i raditi s veseljem. Samo doživljaj cijelog procesa, tvori podlogu kasnijeg logičkog mišljenja.
"Obzirom da predškolska djeca uče oponašanjem svega što se događa u njihovoj okolini i da im je uzor svaka odrasla osoba odgajateljica u waldorfskom vrtiću uvijek radi neke smislene životne radnje primjerice ručni rad ili kućanske poslove, umjetničke aktivnosti, sadi i njeguje cvijeće i slično. Da bi bila dobar uzor za oponašanje odgajateljica unaprijed planira i priprema svoj rad. Rad koji obavlja utječe na sam prostor i obogaćuje sadržaj igre djece", rekla je Diana Mehremić Prišuta, pedagoginja,ravnateljica i osnivačica privatnog waldorfskog dječjeg vrtića 'Neven' u Samoboru.
Kao osnova dobrog zdravlja i pravilnog razvoja djeteta važan je ritam koji oblikuje odrasla osoba, jer dijete ga ne može samo stvoriti. U vrtiću dnevni ritam ostvaruje se po načelu „udaha“ i „izdaha“. „Udah“ su aktivnosti koje vodi odgajateljica, a djeca pri tome oponašaju aktivnosti i na nesvjesan način uče. To su ritmička kola, euritmija, ritmičke igrice, gestovne igrice, slušanje bajki ili priča.. „Izdah“ su aktivnosti kojima dijete spontano izražava svoje doživljaje i iskustva iz neposredne okoline. To je slobodna igra u sobi dnevnog boravka i igra na zraku.
Tijekom tjedna u waldorfskom vrtiću izmjenjuju se umjetničke aktivnosti koje razvijaju dječji senzibilitet za poimanje svijeta i ljepote (slikanje tehnikom mokro na mokro, slikanje i crtanje pastelama, modeliranje tijesta ili modeliranje prirodnim voskom u boji, euritmija, pjevanje, lutkarske predstave, ručni rad) i radne aktivnosti. To se zove tjedni ritam.
Rad i kreativnost
Ono što je karakteristično za waldorfski vrtić jest koliko god je to moguće da se djeci ne daju gotove igračke nego im se nude prirodni materijali koji omogućuju da se dijete ugodno osjeća te njeguje i razvija osjetila.Tako se koriste tkanine različitih boja i kvalitete , prirodna vuna u boji,pamuk lan ,svila, korijenje i grane stabala i grmova, razni češeri, koštice voća. Zanimljiv je rad djece na lutkama od kojih neke mogu biti i bez naznaka na licu. Oni svojim unutarnjim slikama dovršavaju igračku, odnosno dječjom fantazijom zamišljaju lutkino lice, emotivno stanje i druge detalje.
"Ne mora se biti posebno vješt da bi se od prirodnih materijala napravili neki predmeti. Svako u sebi može pronaći umjetnika samo mora osloboditi svoju maštu. Djeca svojom kreativnošću stvaraju predmete koji odrasle mogu iznenaditi. Mnogo je stvari koje roditelji mogu raditi sa svojom djecom kvalitetno im osmišljavajući vrijeme i potičući njihovu kreativnost i ideje. Tako se preporučuje da s dijetetom izrađuju prigodne čestitke, rođendanske poklone, ukrase od prirodnih materijala, oslikavaju staklene predmete i drugo", rekla je Diana Mehremić Prišuta.
"Djeci treba omogućiti vrijeme za slobodnu kreativnu igru .Pokazalo se da mnogi uspješni ljudi, a naročito istražitelji u tehničkim ili znanstvenim područjima te istaknuti umjetnici su se kao djeca igrali s puno fantazije. Često takve osobe nisu imale na raspolaganju nikakve igračke, pa su ih sami morali napraviti od nekih materijala tj već kao djeca su morali „pronalaziti“ odnosno izumiti", rekla je Diana Mehremić Prišuta.
You must be logged in to post a comment Login