Uvjerena sam da ste nekada rekli ‘ma baš me briga za druge’ ili ‘baš me briga da li je to ispravno ili ne, ja se s tim i tako osjećam dobro’, ‘e pa napravit ću to baš po svome’ ili nešto slično tome. E pa ako vam je nekada i došlo da ovako reagirate – imate pravo na to!
I sve je to u redu, znate i vi kao i ja, da ono što siješ to i žanješ, kako se ponašaš prema drugima tako će se i drugi prema tebi, što misliš to će ti se ostvariti…i kako bi djeca rekla bla bla bla, dok ne shvate da to upravo i je tako. Ali jednom, ma sigurno barem jednom nam je svima došlo da pomislimo, kažemo ili napravimo baš onako po svome! Nešto što je u potpunoj suprotnosti da li s moralnim, vjerskim, društvenim, političkim ili kojim god normama.
Mnogi ljudi upadaju u zamke i smatraju da se ne smiju suprotstaviti autoritetu, načelima društva, politike, vjere, prijateljima, obitelji, sebi…
Što se dešava kada dan za danom gledate kako drugi dobivaju pohvale za vaš trud i rad, možda i nagrade ili promaknuća? Što se dešava kada ne izrazite svoje nezadovoljstvo ili negodovanje nečime ili nekime? Što se dešava kada ne djelujete kako vi mislite da je ispravno? Obezvređujete sami sebe! I koliko god to teško izgledalo, to morate riješiti. Ali ne samo da obezvređujete sebe, nego to može imati i ozbiljne posljedice. Nije lako. Ali ponekad morate reći točno ono što mislite ili ono što osjećate. A što je najgore što se može desiti? Možete mi odgovoriti- svašta: otkaz, izrugivanje, gubitak prijatelja ili neke osobe, izgon iz neke sredine ili zajednice…
I da li je ‘to’ kako ćete vi reagirati ispravno ili ne? S vašeg gledišta možda je, a možda i nije. S gledišta susjeda isto tako, možda je i možda nije. S gledišta vašeg partnera također, možda je i možda i nije. Uostalom, zar je to bitno?
Imate prijatelje ili ljude oko sebe za koje ste možda nekada rekli – vidiš ona se baš i ne brine o tome kako će ljudi reagirati ili što će tko reći. Možda ste takvim ljudima potajno i zavidjeli jer rade upravo ono što smatraju ispravnim i što njih čini sretnima.
Kada odlučujete o tome što je ispravno, a što nije, što time činite? Jeste li obukli pravu majicu za sastanak ili niste, da li ste se prejako našminkali, što će misliti vaš partner o tome ako ne znate kuhati, zašto je vaša kolegica zakasnila na posao, kako to naši političari vode državu, zašto moramo plaćati toliki porez, da li moje dijete treba pohađati vjeronauk, što je u glavi kamikazama kada unište svoj i tuđe živote…i tako iz dana u dan nešto činimo i mislimo. Što time činimo? Osuđujemo. Sebe ili druge. Za početak, reći ću vam da nemate pravo osuđivati. Nikoga i ništa. A nemate pravo niti osuđivati sebe. A isto tako nema pravo nitko osuđivati niti vas! E pa kada ste to shvatili i prihvatili, možemo se vratiti na pitanje ispravnosti.
Misli. Tu vam nitko ne može ništa, možete razmišljati o čemu god i kako god želite jer su misli samo vaše. Ili su vas tako odgojili da Bog zna sve vaše misli i da će vas kazniti jednoga dana zbog onih loših? Loše misli proizlaze iz loših uzora ili primjera i negdje ste ih morali naučiti ili vidjeti jer ih inače ne bi imali. Da ih nemamo, bili bismo na Tibetu i održavali energetsku ravnotežu u svijetu, jer bi nam bila dovoljna kila krumpira da egzistiramo na tjelesnoj razini koja nam niti ne bi bila važna, jer bi bili na višoj duhovnoj razini s višim ciljevima svog života. Ali niste na Tibetu, nego ste tu i čitate ovu kolumnu. Dakle, mislite što god želite.
Djela ili postupci. E to je već nešto gdje vam netko nešto može. Sva naša djela i postupci podliježu kazni, jer da kazne nema ne bi bilo niti reda. I o tome bi se moglo raspravljati, jer, da li je ista kazna za beskućnika ili uglednu osobu ako neispravno postupi, ukrade, slaže, ubije, krivo svjedoči…trebala bi biti, ali naravno da nije. Opet i o tome nema smisla raspravljati da li je ispravno ili ne jer-osuđujemo. A to poglavlje smo zatvorili i objasnili jer nema osuđivanja! Sada iza ovoga bi slijedilo da kažem-radite što želite.
U zatvor sigurno nećete ići ako nekome kažete da je lijepo što vam je ukazao na vaš propust, ali ako mu kažete da je lažov i da vas je krivo optužio, e mogli bi se naći na sudu. U odnosima s drugima svojim lažima, prevarama, spletkama, ogovaranjima i sličnim postupcima narušavate vrijednost, čast i dostojanstvo druge osobe, ali kako sam već pisala, svemir uvijek radi ravnotežu pa će se tako ta energija i ti postupci neminovno kad-tad vratiti pošiljatelju. Svi smo osobiti i poštujte svakog pojedinca pa tako i sebe.
Olakšajte si život. Kada ispravno postupate, vi to jako dobro i znate. Osjećate se dobro, vrijednost vašeg postupka pjeva u vašem srcu, posljedice vašeg postupka vas i druge čine sretnima, sve je ispunjeno skladom i prožeto ljubavlju. I tada znate da ispravno radite što god da radite. Namjera vašeg ispravnog postupanja i djelovanja je stvaranje neke vrijednosti i širenje sreće i ljubavi. Tada se i misli usklađuju s postupcima ili obrnuto, postupci se usklađuju s mislima. Kada govorimo o ispravnom djelovanju i postupanju, odabiremo poštovanje, obazrivost, vrijednost, uvažavanje. Ispravno djelovanje se ne odnosi na moralnost, nego na energetski uzrok i posljedicu. Postupajući ispravno poštujete prvenstveno druge bez žrtvovanja sebe, jer tada ste bespredmetno sigurni da poštujete sebe! Autoritet ne morate ostvarivati putem straha, laži, prevara, otrovnih energija. Uvijek imate izbor.
Dakle, od danas pa na dalje, odaberite poštovanje prema drugima i odustanite od osuđivanja. Od danas pa na dalje prihvatite odgovornost za svoje postupke, odluke i emocije. Od danas pa na dalje se u svakoj situaciji zapitajte što doživljavate kao poštovanje i ispravno djelovanje.
Poštujte sebe, ali isto to zahtijevajte od drugih.
Mislite i radite što želite. Ako znate i osjećate da je to ispravno za vas.
You must be logged in to post a comment Login