Svaka osoba ima neki osjećaj koji joj je bio najljepši ikada u životu. Većini majci je najljepši događaj i osjećaj u životu kada su donijeli svojeg mališana na ovaj svijet. Većini.
Ponekad Onaj gore, pametniji od nas, posloži stvari tako da ne vidimo uzrok problema.
Nekada uzrok problema nije u ovom životu.
Nakon 15 godina uspješnog braka, ušla je u moj ured gospođa s izrazom sjete na licu. Silno je željela svih tih godina biološko dijete sa svojim suprugom. I ta njezina želja nije nestala svih tih godina, ali se pojavila sjeta te je došla k meni ne bi li riješila problem. Njezini strahovi od trudnoće i da se dijete neće roditi zdravo, nisu išli u korist toga da ostane trudna. I nakon 20 pokušaja umjetne oplodnje želja i volja joj nisu oslabile. Ali je i dalje bio prisutan strah.
Tata je bio jako ljubomoran na njezinu majku, roditelji nisu bili u nekom dobrom odnosu, uspjela je povući obrasce i identificirati se s majkom koja je bila podređena u svom braku. Tu su naravno bili i osjećaji manje vrijednosti. U njezinom umu stvorila se ideja da bi bilo bolje da se nije rodila zbog svega toga i svijeta kakav je, pa se boji i svoje dijete donijeti na ovakav svijet.
Da je to bilo sve što smo u terapijama našle i riješile, rezultat bi se negdje nekada pokazao. Ali bilo je tu nešto drugo.
Kako je bila medij podložan za terapiju, u jednoj sam je navodila uz opuštanje da se zamisli i nađe na nekom drugom mjestu, u neko drugo vrijeme.
Stari pub negdje u Londonu, potkraj 19. stoljeća. Kako je vani kiša padala, ljudi su mokri ulazili u pub da se sklone od kiše. Bili su tu samo muškarci. Društvo poznato, trošili su svi novce na istu stvar, klađenje i pivo. I odlično su se zabavljali. Pilo se i trošio se novac, bilo je već kasno navečer kada je izašao van, na cestu, mokru i prljavu od ulice. Taj tren je znao zašto se zadržao tako dugo u pubu. I dok su ga noge nosile blatnjavim cestama prema mjestu zbog kojeg je svaki dan provodio vrijeme u pubu, osjetio se nemoćnim da išta promijeni. Otvarajući vrata svog doma u jednoj od bezbroj istih uličica, dočekala ga je vika djece. Znao je, taj osjećaj mu je bio jako poznat. Nije se volio vraćati doma. Žena ga je svaki puta dočekivala s nekim problemima i tražila novac, djeca su po kući trčala i radila nered. A djeca, da, nije ih želio, a ima ih tako puno. I nije im posvećivao uopće svoju pažnju, niti vrijeme. Kako je rekao, nije ga bilo briga za djecu.
Priča iz tog života tu nije završila. Ali to nisam niti tražila. Nakon ovog isječka koji je došao, gospođa u mom uredu je zašutjela. I u toj tišini počele su joj kliziti suze niz lice. Bila bi tišina duže vrijeme da ju ja nisam prekinula, dotaknuvši polako rukom njeno rame. Znala sam, a znala je i ona. Svaka od nas je znala svoju istinu. Nakon nekog vremena pitala me je li ona kriva za to što nema djece sada, zbog ovoga što se desilo u tom prošlom životu? Tu moć da znam odgovore na takva pitanja nemam, a niti bi ju htjela imati. Rekla sam joj da joj je bilo dano ovo vidjeti i prisjetiti se toga, očito iz nekog razloga i da klijenti kada dođu k meni sami sve shvate i riješe, a ja sam samo skretničar koji ih usmjerava po kolosjecima.
Negdje sam pročitala da se uz pravog učitelja i uz njegovu milost može riješiti karma.
Za one koji vjeruju da kolo života nikada ne prestaje i da karma postoji, ovo je i vjerojatno. Ali također sam pročitala da se karma iz neposredno prošlog života ne dira.
Ono što sa sigurnošću znamo je da kada se rodimo, jednoga dana i umiremo -fizički. To je ono što je sigurno. Iskustva drugih i priče, govore nam i otvaraju vrata u druge dimenzije. Ostavljam svakome da sam razmišlja i odabere ono što mu odgovara.
Život je lijep. Nisam mogla pustiti ovu gospođu da ode, a da joj prekinem tok njenih misli i da sjetu zamijeni drugi osjećaj, upitala sam ju koji joj je bio najsretniji događaj u životu. „O da! To je bio dan kada sam upoznala svoj supruga. Znala sam da ću mu dati svu svoju ljubav i da želim samo s njim provesti ovaj život!!
Možda zbog toga što je rekla ‘samo s njim’, možda zbog ovog prošlog života, možda zbog nekog drugog učenja, zbog roditelja u ovom životu i odnosu sa njima, ova žena je ipak imala svoj najsretniji dan u životu. A uz taj dan ide i osjećaj koji se nikada ne zaboravlja.
Iva Sabolek
Ovlašteni hipnoterapeut
www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr
You must be logged in to post a comment Login