Draga, sićušna žena, iscrpljena od dotadašnjeg života, ušla je u moj ured. Imala je problema s probavnim sustavom. Bila je dosta zatvorena u životu, povučena i neprimjetna, a radila je hvale vrijedan posao. Zapravo, svemir joj je to tako posložio da joj daje osjećaj vrijednosti, bavila se s djecom.
Stvarala je ružne mentalne slike u svojoj glavi kojih se željela riješiti. Donijela je sa sobom i papir na kojem je napisala da je njen svjesni dio uma jako analitičan, logičan i da često nije u pravu. Također je bila svjesna da njen podsvjesni dio uma, kako je ona napisala ‘negativni dio nas’, voli držati stvari onakvima kave jesu jer mijenjanje stvari na pozitivno zahtjeva previše posla. Ipak, bez obzira na sve to čega je bila svjesna i bez obzira na sve to što je znala, željela se riješiti tih slika u glavi da može dalje normalno živjeti.
Želim biti odlučnija u životu, opuštenija, da nisam stalno zabrinuta, želim biti vedrija. Dobila je već negdje davno objašnjenje da mora promijeniti razmišljanje i odnos prema majci. Jedna muška osoba je ušla u njen život i pokušavala joj promijeniti njen odnos prema majci. Ona je godinama stvorila obrazac koji joj je odgovarao u odnosu prema njoj i nametanje od strane te muške osobe joj je stvaralo prevelik pritisak. Željela je to riješiti mirnijim i lakšim putem. Izbjegavanje svoje majke nije joj do sada riješilo njihov odnos i bila je spremna to rješavati na drugačiji način. Osvijestila je što joj je smetalo i rekla majci, ali i dalje nema potrebe s njom kontaktirati. No, ono što se dešava je da joj majka i dalje ulazi u dom i život nepozvana. Ostavila je to u prošlosti, stavila to u kutiju, napravila si obrazac po kojem je prolazila dan po dan. Ono što nije pokušala i što sam joj predložila je da joj šalje ljubav i razumijevanje u svojim mislima.
Pomaknuli smo se od prvog puta tako što je smanjila tablete kojima je regulirala probleme s probavom.
Tijekom terapije vratile smo se u njezinu podsvijest i prošlost.
Našla se na cesti s prijateljima i igra se, sretna i vesela. U taj prizor dolazi njena majka koja ju je udarila i izgovorila ružne riječi. Osjećaj poniženja, sramote, toliko da je htjela u zemlju propasti. I tada i sada osjeća da joj majka upravlja cijelim životom, da je moćnija od nje, a ona je nemoćna. I kao ta mala djevojčica i sada kao odrasla žena. Imala je želju da povrijedi majku onako kako je majka povrijedila nju. I ti osjećaji su i dalje bili tu bez obzira na to što je ona razriješila stvari na svjesnom nivou. Uvidjela je da ipak nije to razriješila tako da joj više ne stvara probleme u životu, shvatila je da ova bolest koja se manifestirala na tijelu nije došla sama od sebe nego je pronašla uzrok. I bila je spremna riješiti to i na podsvjesnom nivou.
Prošlost je nešto što je iza nas. Ako se okrećemo i gledamo unatrag, ono što se dešava je da dozvoljavamo toj prošlosti da nas povrijedi u sadašnjem trenutku. Donijela je odluku da sve one ružne mentalne slike i sve što je uzrokovalo ovo sadašnje stanje, ostavi tamo gdje i treba biti-u prošlosti.
Ta mala djevojčica na cesti, zaustavila je prizor. Tužnim pogledom rekla joj je da ju je taj udarac zabolio, osramotio pred prijateljicama i da ne shvaća čime je to zaslužila. Želim biti sretna i vesela, otvorena u životu. Nakon što je izgovorila tu rečenicu, ugledala je kako nestaje moć njene majke, kako se smanjuje i kako postaje manja od nje. Još je nešto morala izgovoriti: Da je slobodna i da joj oprašta. To je i osjetila.
I riječi i djela zabole. Samo ljudi koji ih izgovaraju i rade ne osjećaju tu bol.
Ta teta čuvalica, moja klijentica, više nije imala problema sa probavom.
Iva Sabolek
Ovlašteni hipnoterapeut
www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr
You must be logged in to post a comment Login