Doktorica znanosti, etnologinja i pedagoginja, promatračica svijeta oko sebe koja čuva i istražuje kulturološka obilježja svojega zavičaja. Zaposlena je u Etnografskom muze-ju Istre u Pazinu, autorica je brojnih zanimljivih izložbi i tekstova, redovito održava različita predavanja o baštini, a osim toga, volontira u više udruga i kao savjetnik za profesionalnu orijentaciju. Kada govorimo o prirodnom, uslijed predanosti moru, u kojemu uvijek pliva naga, možemo je usporediti sa sirenom. Ona se nikada ne depilira, ali sire-ne ionako nemaju noge.
Tko je Ivona Orlić?
Ja sam ta. Kad je pitanje tko sam, ja onda odgovorim: “Ivona Orlić”.
A tko je Ivona Orlić? Ja. Lijepo je biti Ivona, i Ivona Orlić, i ja! Volim kad me zovu Ivona.
Zašto etnologija?
Vjerojatno zbog none Fume, ali i divnih profesora koji su mi otvorili uvid u tu, tako slobodnu i sveobuhvatnu struku, i kasnije znanost. I širina etnologije u koju ulazi apsolutno sve čime se bavi čovjek, i naravno,čovjek sam. I to upravo onaj, konkretno taji taj, ta Fuma, Foška, Frane, Ulika, Drago,Mate, Kristijan…, od kojih uvijek nešto na-učiš, oplemeniš svoj život. Etnologija je važna zbog te svoje sveobuhvatnosti, ali i zbog upoznavanja i razumijevanja Drugog.Da bi mogao spoznati Drugog i drugačijeg,moraš sebe negdje smjestiti.
Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?
Biti uzor znači da te netko motivira za dalje, intenzivnije, dublje, da imaš potre-bu usvajati spoznaje, stilove, svjetonazore od tih uzora, ali i radne navike, razne vještine, kao i ophođenje prema ljudima.Uglavnom, vuče te u smjeru koji si odabrao,ali s njim ideš brže, intenzivnije. Ja sam valjda imala sreće, imam puno uzora: roditelje koji su mi posvećivali puno vremena i ljubavi, none i noniće, pranone, tete, bar-be… Obitelj je važna. Puno sam naučila od njih. Pa divna prijateljstva… Onda dalje, divni učitelji s kojima sam zavoljela učiti. Jedan od zadnjih profesionalnih uzora bila mi je moja pripravnica Duga. Zanimljiva jeta inverzija. Uzor su mi i djeca, njihova temeljitost i strpljivost, fokusiranost, ustrajnost. I jedan Franci koji me naučio da nema drame. Ali i svi moji sugrađani, svi ljudi koji, unatoč materijalnom i moralnom rasulu koje nam serviraju, ustraju i idu naprijed,postojano, hrabro, ranjivo. Nedavno sam pročitala da se jedna ljekarnica pozvala na prigovor savjesti i nije željela jednoj djevojci izdati kontracepcijske tablete. Pa ajd’ ti ostani normalan! Uzor će mi biti svi oni koji će tu ljekarnu zaobilaziti u širokom luku.
Što za tebe znači uspjeh?
Sada zaron ili upliv, i spokoj… Poneki ushit…Ali na kraju, mislim da je samo ljubav.
Koje su osobine uspješnih ljudi?
Nemam pojma, tako mi to izgleda individualno. Blesavo mi je ono: marljivost, ustrajnost, odluke, ispunjavanje ciljeva…
Što si željela biti kad si bila dijete?
Prijateljica je neki dan našla leksikon iz osnovne škole i na pitanje što želim biti kada narastem, moj odgovor je bio – pedagog. I sama sam ostala u čudu.
Moto kojim ideš kroz život?
Ki će, najde kako, ki neće, najde škužu. To je moj profesionalni moto.Budi blaga, strpljiva i ustrajna, time se vo-dim u svom privatnom životu.
Što za tebe znači imati loš dan?
Nema ga više. A, ne! Ne znam koliko ih je još ostalo, tih dana. Prelijepi su. Sviće i pre-lijepo je, prelijepo je sve do sutona i mjesečine. Možda dozvolim loš sat, ali cijeli dan?! A, pa nema ih za bacanje… Ponekad dozvolim strahovima da dođu, ponekad dođe loš period kada netko moj odlazi.Problematičan mi je dan ako ne otplivam,a to su rijetki dani, ali onda se puno gr-lim i ljubim. Kad razmišljam o danu mislim:“Čovječe, bura je, predivno more i nebo,bistar zrak…, ali i jugo je divno! Veliki valovi… Kiša! Predivno.” Ne želim imati loš dan. Ako mogu nešto imati, mogu ga se i od-reći i nemati. Dakle ne želim imati loš dan. Hvala na pitanju i ponudi, meni stvarno ne treba.
Jesi li se do sada susretala s osudom okoline?
A jesam. Kad javno progovaram, očekujem da će biti onih koji će drugačije misliti, ali svejedno mi teško to pada. Odmah se za-crvenim, preispitujem. I samoj sebi govorim: “Neću se više baviti napetim temama,Ivona bavi se hranom, igrom, povijesnim knjigama!” Privatno sam puno sigurnija, ba-rem sada, ne frustriram se. Meni dragi ljudi vole me sa svim mojim dlakama, načinom odijevanja, mislima, manama, nudizmom,plakanjima, nostalgijama… A osude, meni nepoznatih ljudi, više ni ne čujem.
A podrška okoline?
Obitelj, prijatelji i prijateljice te mentori i mentorice.Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?Naravno, odricala sam se ili odabirala ono što mi je u tom trenutku bilo važnije. To mije bilo prirodno i nije bilo bolno. Ne stigneš sve u životu, zato biraš ono pravo.
Prva misao kad se probudiš?
Što je s klincima? Sve je u redu! Muž je tu tako lijep i diše. Super, idem plivati. Jeeee!
Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?
Kako kad, ako su baš velike, pravim se neko vrijeme da ih nema, a onda ponekad provirim i nekada i nestanu, onako same od sebe, ili se smanje, postanu male. Male prepreke riješim odmah, i to me razveseli. Velikim se znam prilagoditi, potražim za-klon ili pitomiju uvalu. Teško je boriti se s prirodom kada je veliko jugo, nema plivanja, onda, ili čekaš da prođe, ili odlaziš na bazen. I surogat je nekad, ali samo nekad,u redu. Inače, film “Surogat” je super, opet sam ga neki dan pogledala. Vrhunski!
Najteži trenutak koji si do sada doživjela?
Konačni odlasci dragih ljudi.
Opiši svoje PrirodnoJa!
Ono…, pada kišica, ljeto je i ti čekaš neko-ga, a baš bi legla na zidić, da ti ta kišica kapa po licu. I legneš.
Neostvarene želje i snovi?
Kućica iz koje se čuje more. Moj muž bi da živimo na brodu… Ja bih da je stalno more barem 21 stupanj, nema opasnosti, i da plivam, i plivam… Više bih plesala, išla na koncerte i igrala bih karte.
Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?
Osim to s morem, usporila bih razvoj turizma i vratila nekadašnje moralne vrijednosti, počevši od kontracepcije.
Pogled na budućnost?
Evo je sada. Već godinama radim na tome da živim u sadašnjem trenutku.
Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?
Nema toga, voljela bih da i danas puno toga radim po prvi put, tako je to uzbudljivo.
Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?
Da ne laže sam sebi.
Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još uvijek traže?
Iskrenost u svome Ja.
