Razgovori što bi bilo, kad bi bilo su mi apsolutno najgluplji razgovori koji se mogu voditi. Čisto gubljenje vremena i apsolutno pretakanje iz šupljeg u prazno.
Uglavnom izbjegavam takve besmislene razgovore. Izbjegavam teme koje mi samo daju naslutiti da će razgovor ići u tom smjeru. Ponekad me takvi razgovori sustignu najčešće s vrlo bliskim ljudima, a razgovor odradim jer je to njima potrebno, a meni zamorno.
U biti, nije to razgovor već monolog – najprije njihov, a onda moj turbo monolog, jer najčešće prosto rečeno -popizdim.
U čemu je stvar?
Jednostavno, dapače vrlo je jednostavno.
Ono što je bilo, bilo je i neće se više ponoviti. Sve do jedne stvari u svakoj situaciji u prošlosti odradili smo onako kako smo znali u tom trenutku. Odradili smo upravo onako kako smo mislili da je najbolje jer drugačije i nismo znali, nismo mogli. I nije to ništa strašno, nije to ništa grozno i nije to ništa za zamjeriti.
Dogodilo se upravo onako kako se moralo dogoditi. Razmišljanja tipa – da sam možda ovako ili onako napravila, možda bi promijenili tijek neke radnje u našem životu, a možda i se i ne bi ništa promijenilo. To nitko ne zna i ne možemo znati jer život nije onaj dječji strip u kojem kada odabereš pogrešan završetak priče, vratiš se koju stranu unatrag, pa biraš ispočetka.
I čemu onda sada, dakle u sadašnjem trenutku, razmišljati o nečemu što je već davna prošlost? Zašto otvarati stare rane i čeprkati po nečemu što je bilo i analizirati kad je to i tako pase? Čemu gubiti energiju na nešto prošlo?
Osvrt na prošlost tipa da naučimo nešto iz neke situacije je sasvim ok, ali ovo pretakanje iz šupljeg u prazno, je sasvim besmisleno i tlaka.
Jer što dobivamo takvim pretpostavkama?
Ništa. Ono što je bilo, bilo je, prošlo je i nikad se više neće apsolutno isto i na isti način ponoviti, možda će neka situacija biti slična, ali nikada ista.
Možemo samo biti svjesni da se neka situacija dogodila upravo onako kako se trebala dogoditi s ishodom kakav je (sasvim nebitno). Naučiti se nositi s time i ostaviti taj čin tamo negdje u prošlosti gdje mu je i mjesto, sve ostalo je čisto gubljenje energije, živaca i besmislena igra pretakanja iz šupljeg u prazno.
