Izložba Saše Šekoranje

Izložba pod nazivom ‘Višeglasje’ zagrebačkog umjetnika Saše Šekoranje bit će otvorena sutra u 19 sati u Muzeju za umjetnost i obrt. Prirodno cvijeće i bilje omiljen je nekonvencionalni medij izražavanja zagrebačkog umjetnika, s njime se susreće svakodnevno, inspirativna je podloga crtežima i osnova instalacija cvijećem i biljem, dominantnog dijela njegovoga raznovrsnog autorskog opusa koji ćete moći razgledati do 26. siječnja 2014.

‘Svaki dan gledam, držim u rukama bilje, to nije samo vizualni osjet, to je i miris, taktilnost, to bilje postaje model koji najčešće stavljam na crteže, crtam po sjećanju.’
Saša Šekoranja

Rad s prirodnim biljem nadovezuje se na crteže i slike, čime nastaju upečatljive prostorne kompozicije i radovi inspirirani ljubavlju i bliskošću. No autorsko polazište leži i u ciklusu organskog, u razvoju, propadanju i prolaznosti bilja, iskazano stalnim vraćanjem motivima herbarija i staklenika kao trajnih tema.

Prateći životni ciklus bilja, Saša Šekoranja kreira uz neprestano traženje; najvažnija je igra, sâm proces stvaranja, eksperiment. Koncept se prepoznaje naknadno – razumijevanjem i iščitavanjem završenog rada. Njegov ekspresivni, brzi rad s biljem omogućava mu kontinuirano stvaranje naizgled jednostavnih, iako zapravo kompleksnih instalacija i radova oblikovanih osnovnim elementima: cvijećem, biljem i crtežima.

Izložba Višeglasja u Muzeju za umjetnost i obrt posvećena je slavljenju cvijeća, oblikovana je nizom instalacija, radova u kombiniranim tehnikama, crteža i slika proizašlih iz Sašinog transponiranja cvjećarstva kao obrta u jedinstven umjetnički izraz. Opisujući svoj pristup radu, uspoređuje ga s prenošenjem cvjetne livade u zatvoren izložbeni okvir u koji unosi svježe bilje ostavljajući ga da propadne prepušteno razvoju njegovog životnog ciklusa.

Preokupacija mijenama godišnjih doba iskazana je ‘slikanjem cvijećem’. Takvo posve osobno viđenje prolaznosti autor kreira s elementima iz prirode; tako primjerice biljkom Ranunculus ficaria ‘oslikava’ galerijski prostor ostavljanjem tragova u vidu suhih cvjetnih latica. Slijedom istog koncepta nastaju i radovi građeni nizanjem svilenih papira za zamatanje cvijeća, simbolički obilježeni tragovima ‘mrtvog’ cvijeća. Dijalog s biljem tema je instalacija koje oblikuje poput herbarija u staklenim kubusima.

Time ga odvaja od stvarnosti, uspoređujući taj proces s ekskluzivnošću razumijevanja umjetničkog stvaranja dostupnog malobrojnima, zaključujući da ‘umjetnost ne treba i zapravo ne smije biti kao herbarij, jer bilje u herbariju je mrtvo i smeđe, a bilješke objašnjavaju kako ta biljka zaista izgleda. Umjetnost mora biti živa i ne treba objašnjenja…’

Trajno prisutnu temu prirode interpretira na još jedan srodan način: motivom staklenika. Pri tome doživljaj ljubavi interpretira kao najdragocjeniji sastojak životne radosti. Za njega staklenik, koji svojom staklenom ovojnicom bilje čuva od hladnoće i topline vanjskog svijeta, postaje inkubator ljubavi koji simbolizira zaštitu onog vrijednog i dragocjenog što u njemu nastaje i kasnije biva izloženo izazovima stvarnog svijeta.

Pritom se inspirira antičkim predlošcima, spojem Florinog i Afroditinog mita, slavljenjem cvijeća i slavljenjem ljubavi. Ljubavlju su prožeta oba antička predloška, a temu staklenika Saša uspoređuje s razumijevanjem umjetničkog stvaranja, objašnjavajući vlastiti doživljaj izražavanja biljem: ‘Pravi staklenici se u ljetno vrijeme prekrivaju ili prskaju debelim slojem bijelog vapna koji bilje štiti od prejake topline i sunca. Tada prekrasan cvat bilja i bilje samo postane nevidljivo, što dovodi u pitanje njegovo postojanje; bez posjedovanja pravog ključa ne može se ući u staklenik. Kao i u umjetnosti, samo oni s ključem mogu sudjelovati, to je vrsta ekskluziviteta. Nažalost. Ključna je igra, doživljaj’.

Iako je riječ o autoru izuzetnog osjećaja za finu gradaciju srodnih nijansi prožetih rafiniranim teksturama, na ovoj izložbi ograničava se na prevladavajuće monokromni izraz crteža i slika ekspresivnog karaktera. Crtež je potka rada, iz njega izrastaju kreativne i senzibilne instalacije i stvaraju se inventivna i neuobičajena umjetnička rješenja inspirirana nizom spomenutih tema.

Saša Šekoranja svojim slikama, radovima i instalacijama cvijećem i biljem otvara nove aspekte oblikovanja vegetabilnim medijem, stavljajući ga autorskom interpretacijom u kontekst suvremene umjetničke produkcije u kojoj bilje postaje sve češćim medijem izražavanja. Time se zatvara ciklus od obrta do umjetnosti; koncept započet izlaganjem u izlogu Sašine cvjećarnice/galerije prenesen je u veliko mjerilo muzejskog okvira maštovitim instalacijama i radovima s elementima iz prirode, posvećenima ljubavi prema cvijeću, bilju i igri stvaranja.

(Arijana Koprčina, kustos izložbe)