Jeste li uopće živjeli? Jeste li uopće voljeli?

Kakav video!!! Jutros sam ga otvorila i već sam u sljedećem trenutku znala da je ovo moja nova kolumna.

 

Entoni Hopkins – Šta je ljubav?

''Moraš pokušati, jer ako nisi pokušala, nisi živela.''

Gepostet von ForensicSoul Srbija am Mittwoch, 11. April 2018

 

Jeste li ikada voljeli tako kako kaže Anthony? Jeste li uopće živjeli? WoW, kakva rečenica. Baš tako! Jeste li uopće živjeli, ako ste čitav život “slagali” glavu, a zaboravili ste otvoriti srce koje, ako i jeste nekad negdje na svom životnom putu i otvorili, vrlo vjerojatno ste ga, mnogo puta štiteći sebe, tako i zatvorili.

Otvoriš danas Facebook, you tube, bilo što na internetu, sve pršti od emocija i možda je doista vrijeme da naše podneblje konačno evoluira. Iako su nas još od djetinjstva učili potpuno suprotno, da emocije ne smijemo pokazivati, danas je jasno, drage moje čitateljice, da je vrijeme je za evoluciju.

Emocije, emocije…

Iz paštete iskaču tekstovi o emocijama u partnerskim odnosima, klasičan odgoj zamjenjuje potpuno prirodno, infantilno roditeljstvo (jer to i znanost potvrđuje!) koje nažalost bez vlastite transformacije, nismo u stanju primijeniti. Traže se emocije u biznisu, a onda i marketingu koji je danas sve. Sve je marketing, marketing je sve. No, jedno je sigurno, emociju ne možete naučiti, emociju morate osjetiti i živjeti. Tek tada ona će imati smisla i u partnerstvu, u roditeljstvu i u biznisu.

Postoje one ugodne emocije koje si premalo dozvoljavamo osjećati jer smo zakucani na radnom mjestu kojeg najčešće ne volimo. Radimo, eto da zaradimo, frustrirani vremenom i spremni naći tisuću i jedan izgovor kada je u pitanju vrijeme koje izdvajamo da bismo se družili s ugodnim emocijama i bili SRETNI. Zapitajte se, prije svega, što vam izaziva emociju sreće, a onda se zapitajte i kada ste posljednji puta doista bili sretni. Eto, tek tako, jer ste plesali, putovali, šetali prirodom, razgovarali o lijepim temama s vama dragim ljudima?! Za to nemamo vremena, nikad.

S druge strane, postoje i neugodne emocije, one koje nam baš i nisu drage, koje često kroz život potiskujemo ili blokiramo, ne razmišljajući da će u “nekim godinama” upravo one blokirati nas.

Imate li vremena za sreću?

S obzirom na to da je malo, premalo sreće i trenutaka koji nam pružaju ugodu i zadovoljstvo, jer za njih gotovo nikad nema vremena, logični slijed je da baš te druge potisnute emocije, jednoj urbanoj tridesetogodišnjakinji stvaraju nelagodu i tjelesne senzacije koje podsjećaju na tjeskobu, napadaje panike i neobjašnjivu nervozu. Povremene “crne misli” dio su svakodnevnog života baš svake žene. Normalna su pojava i posljedica urbanog načina života koji je godinama isključivao emocije. Ne moram nužno biti etiketirana kao depresivna, a najmanje bolesna.

Ako pitate mene, a smatram da sva moja obrazovanja i iskustva u radu sa ženama, uključujući i ono najvažnije moje osobno iskustvo emocionalne transformacije, takva stanja samo su podsjetnik da moram više uživati osjećaj sreće i zadovoljstva, ili slobodnim prijevodom uživati u životu pa što god kome ta sreća značila!!! Moram je osjećati, uživati, živjeti! Pitajte se sad ponovo imate li vremena za sreću?

Da se vratim na temu koja me inspirirala, LJUBAV! Ljubav mene čini sretnom, a vjerujem i mnoge od vas. Baš kako je Anthony rekao, ljubav se osjeća, ljubav se živi, jer ako nisam osjećala, nisam ni živjela. Ako i niste nikada do sada, pokušajte bez straha samo VOLJETI.

Immanuel Kant kaže: “Bolje je voljeti i izgubiti nego nikada ne voljeti.” Taj osjećaj ispuni mene, moji hormone sreće divljaju, moje tijelo osjeća neizmjernu količinu ljepote u tom trenutku i ne razmišljam ni o kome drugome, već o sebi samoj. Često osjećaj ljubavi brkamo s partnerskim odnosima u kojima smo sretni ili nesretni. Često očekujemo, često silno želimo primiti, a ne znamo same ni primiti niti dati.

Maknite sve to sa strane i budite samo s osjećajem. Najljepši je na svijetu i on ostaje pohranjen u vašim stanicama zauvijek.

Mogu voljeti!

Jesam li ja tako voljela? Jesam, jer samo tako i znam. Nekad sam kao klinka bila totalna coolerica, stava i mentalnih uvjerenja kako je ljubav svjestan izbor. Sve do trenutka dok nisam prvi puta zavoljela srcem, tijelom i svim svojim bićem. Zahvalna na osjećaju kojeg sam spoznala i kojem sam se prepustila bez ikakvog straha, iako danas nisam u braku s tom osobom. Kad biste zamišljali španjolsku sapunicu s happy endingom onda bi to bila baš moja priča, samo sretan kraj i nije baš kakvim ga zamišljate, no on je i više nego sretan jer je ta ljubav zauvijek ostala zapisana u mojim stanicama. Onog trenutka kad sam spoznala da ja mogu tako voljeti i osjećati ljubav, znala sam da će moja španjolska sapunica u budućnosti biti vjerojatno neka hrvatska jer sam jednako tako, bez straha, strastveno i sa srcem zavoljela i svog sadašnjeg muža.

U sretnom sam braku i partnerskom odnosu koji osim velike ljubavi, ima puno uspona i padova. Nitko ne može znati što nam donosi sutra, ali jedno znam sigurno, a to je da ću uvijek znati i moći voljeti.

To želim, bez straha i promišljanja svakoj od vas – jer jedino tako živite.