Kada je trenutak da se zapitamo imamo li unutarnjeg promatrača?

Naša sposobnost da budemo u ulozi promatrača je iznimno dragocjen alat koji nam donosi niz dobrobiti kako za nas, tako i za naše odnose. Unutarnji promatrač nosi kvalitetu neutralnosti i jedne vrste distanciranosti od onoga što nam se zbiva – bilo to zbivanje u nama ili uprizoreno u svijetu oko nas.

Svi mi smo kroz našu svakodnevicu i životne situacije izloženi velikom broju situacija i iskustvima koja nam podižu emotivne i mentalne reakcije. Pokušajte se sjetiti nekog po vas emotivno nabijenog događaja koji vas je toliko obuzeo da ste se pogubili u vlastitim mislima i/ili emocijama. Tek s vremenom, kada se naboj malo umirio, neki su uspjeli razumjeti i objasniti se što se to zapravo dogodilo. Međutim, kod većine ljudi razumijevanje situacije ostaje u nesvjesnom umu i kada se u budućnosti opet iznova pojave takve ili slične situacije, reakcije na njih su gotovo pa identične i jednako destruktivne.

 

Zamislite to kao da u vama postoji program koji je netko ugradio i koji se mimo vaše volje uključuje svaki put u za vas nepovoljnoj situaciji, te određuje vaše emotivne obrasce i ponašanja.

 

Naše reakcije mogu biti toliko snažne da osim što se pogubimo u vlastitim emocijama, one se mogu odraziti i na naše fizičko tijelo. Osobe pod jakim emocionalnim stresom često pate od glavobolja, migrena, zakočenosti, napadaja panike i općenito oslabljenog imuniteta. Unutarnji promatrač upravo ovdje igra veliku ulogu i prekida začarani krug automatske reakcije koja nam crpi veliku količinu energije, oduzima nam moć upravljanja vlastitim životom i narušava nam zdravlje.

Kada se promatrač uključi on nam pomaže da kroz odmak i dozu neutralnosti možemo percipirati što se to zapravo događa i daje nam prostora i kapaciteta da se nosimo sa situacijom, da odlučimo što želimo učiniti i kako ćemo proraditi sve ono što nam se emotivno podiže uslijed takvih snažnih iskustava.

Biti u poziciji promatrača u biti znači posjedovati sposobnost objektivno sagledati sebe. Oni od vas koji su upoznati s pojmom meditacije ili mindfulnessa znaju da to otprilike znači kao da sebe i sve oko sebe gledate poput filma. Radi se o jednoj vrsti prihvaćanja situacije i gledanja u zbivanja s distance bez prosuđivanja. Glavna karakteristika promatrača je objektivnost iz koje možemo sagledati cijelu sliku, a ne samo njene dijelove. Biti u poziciji promatrača ne znači biti lišen osjećaja ili suosjećanja – dapače! Suosjećanje je iznimno bitan aspekt promatrača i pomaže nam da suosjećanje primimo, ali i damo.

 

Kada je trenutak da se zapitamo da li posjedujemo unutarnjeg promatrača?
Uglavnom onda kada ne dobivamo željeni ishod. Naime, pravilan stav
nužno će potaknuti pravu reakciju, a prava reakcija će nam donijeti željeni rezultat.

 

Jedan od najjednostavnijih načina jačanja našeg unutarnjeg promatrača je obratiti pozornost na naš dah i naše tijelo. Tijelo i dah su uvijek nekako tu, prisutni u sadašnjem trenutku. Obično u životu uvijek vodimo isti film, a jednostavnim preusmjeravanjem pozornosti na dah i tijelo imamo mogućnost promjene scenarija.

Naš um naviknut je na to da bježi u prošlost ili razmišlja o budućnosti, te isprva neće biti sretan što ga treniramo da bude tu i sada. Upravo iz tog razloga vraćamo se na dah i tijelo koji će nam biti saveznici u treniranju ove prakse. Da, dobro ste čuli – treniranju. Jer to je upravo ono što ovdje radimo. Mi treniramo um da radi nešto što njemu nije prirodno i na neki način ga prisiljavamo da se umiri i da postane svjesniji sadašnjeg trenutka.

1. Nauči promatrati svoj dah

Kada ti je nečega previše – mozak luduje, misli naviru, strahovi se dižu… Pokušaj zastati na trenutak, zatvoriti oči i usmjeriti pažnju na dah i vlastito disanje. U tehnici disanja nema nekog posebnog programa. Disanje jednostavno JE.

Misli i osjećaje koji su u nama nećemo negirati, ali se nećemo niti upuštati dublje u njihovu analizu. Primijetit ćemo ih kako nam dolaze i iznova preusmjeravati pažnju na disanje. S vremenom će se količina tih misli smanjiti, a to će nam donijeti veći mir i fokus.

2. Promatraj svoje misli

Nakon što ste uz pomoć disanja postigli određenu razinu smirenosti, sada je vrijeme da obratite pažnju na svoje misli. Cilj ovog treninga je prepoznati obrasce razmišljanja i neke ponavljajuće ideje. Misli ćemo promatrati kao film koji se odvija na platnu ispred nas. Promatrat ćemo ih kao da su odvojene od nas jer tako ih prihvaćamo, a ne dopuštamo im da nas definiraju.

Možete li prepoznati ponavljajuće obrasce u vašim razmišljanjima?

Često shvatimo da imamo jako puno kritizirajućih misli i da ponavljamo rečenice poput: „Nisi dovoljno dobar/dobra…“, „ti ovo ne zaslužuješ“ ili „ja ovo ne mogu“. Vrijeme je da shvatimo da su takve rečenice daleko od istine i da su produkt automatskog programa koji nam više ne služi. Promjena može doći samo onda kada osvijestimo vlastite misli. Zadatak unutarnjeg promatrača je da ne prosuđuje i ne misli već da jednostavno primjećuje što jest i omogućava vam da objektivnije sagledate cijelu situaciju.

3. Emocije i unutarnji promatrač

Razviti unutarnjeg promatrača ne znači postati robot! Unutarnji promatrač neće nas lišiti naših emocija već će nam pomoći da postanemo svjesni vlastitih emotivnih reakcija. Koliko puta ste se našli u situaciji da ste požalili vlastitu burnu emotivnu reakciju? Kroz razvoj unutarnjeg promatrača dobivamo dragocjeno vrijeme između emotivnog okidača i naše reakcije koje nam je bitno kako bi objektivno mogli sagledati situaciju, kako bi razumjeli što nam dana situacija čini i kako bi mogli odlučiti o tome kako želimo reagirati.

Razvoj unutarnjeg promatrača donosi nam bolje razumijevanje sebe, ali i drugih. Praksa promatranja daje nam mogućnost da napravimo odmak i postavimo si pitanje: „Odakle je ovo došlo“. Ovakva praksa pomoći će nam da se manje vežemo za naše misli, da budemo objektivniji i da primijetimo kada naše misli rade protiv nas.

 

Zanima te osobni razvoj kroz školu bioterapije? Kliknite ovdje za više informacija.
Dobrodošao/la!

Autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra</p