Što je zona? Najkraće rečeno, riječ je o metaboličkome stanju u kojem tijelo funkcionira maksimalno učinkovito. Izvan zone, život je uobičajen – katkada daje rezultate kakvima smo se nadali, ali u njemu se najčešće osjećamo frustriranima, prepun je problema koji nas silno zbunjuju, propuštenih prigoda i bolesti, kako velikih, tako malih. No u zoni život postaje lakši i bolji. U zoni ćete uživati u optimalnome funkcioniranju tijela: bit ćete oslobođeni gladi, imat ćete više energije i bolju tjelesnu kondiciju, a koncentracija i produktivnost također će vam se poboljšati. U zoni problemi ne nestaju, no njihova rješenja postaju očitijima. Umor i beživotnost zamjenjuju osjećaji ispunjenosti energijom i velike sposobnosti.
Gubitak tjelesne težine (koji bi zapravo trebalo nazivati gubitkom tjelesne masti) većini ljudi može biti dugotrajna borba koja, najčešće, izaziva frustracije. U zoni je taj gubitak bezbolan, odvija se gotovo automatski. Život u zoni pruža značajne prednosti za zdravlje čovjeka. Male bolesti koje nas sve muče – prehlade, gripe, alergije – tada se, čini se, događaju rjeđe. Kada nas i zahvate, nisu toliko intenzivne. A pojava nekih od naših ozbiljnijih kroničnih bolesti – srčanih oboljenja i raka, na primjer – postaje manje vjerojatnom. Kada se takve bolesti i jave, njihovo je liječenje u zoni lakše izvedivo. Zapravo, život u zoni može postati temeljem novog oblika jeftine a ipak silno učinkovite reforme zdravstvenog sustava: reforme u kojoj pojedinac preuzima nadzor nad svojim tijelom i održava stanje iznimnoga zdravlja. Dobro pripazite: ovdje ne mislim samo na stanje u kojemu je čovjeku “dobro” – ta riječ posljednjih je godina poprimila toliku važnost u medicinskim krugovima. Stanje u kojemu je čovjeku “dobro”, u kojemu je zadovoljan tek je stanje u kojemu nema bolesti. Zona daleko nadilazi takvo stanje.
Zona znači optimalno zdravlje. Kako, dakle, postići zonu? Dosada su osobe koje o njoj znaju najviše – sportski psiholozi i treneri koji rade s vrhunskim sportašima – primjenjivali niz različitih tehnika, među njima i meditacije, vježbe disanja, vizualizacije i opuštanje. Brojni od tih pristupa nisu posuđeni samo iz konvencionalne zapadnjačke psihologije nego i iz dalekoistočnih religija i borilačkih vještina. Ali kada te tehnike i pomognu sportašu da dosegne zonu, do toga nerijetko dolazi slučajno i to je nemoguće dosljedno ponavljati. Stoga, ako je psihologija u najboljem slučaju proizvoljan način postizanja zone, kakva je situacija s farmakologijom – drugim riječima, s lijekovima, kemijskim sredstvima?
Među vrhunskim sportašima koji žele nadmašiti protivnike dokazana je raširena primjena sredstava koja poboljšavaju djelotvornost, naročito upotreba anaboličkih steroida i hormona rasta, kao i korištenje nedopuštenih sredstava uzetih intravenski. No u tim slučajevima, potencijalna cijena za korištenje sredstava koja vam pomažu da nadmašite protivnike može biti vrlo visoka – na primjer vaš život. Ni psihologija ni takva sredstva nisu pouzdan način postizanja stanja zone. Katkada daju željene rezultate, no najčešće ne. Postoji samo jedan način na koji se vlastitom voljom dolazi do zone. Ta tehnika omogućit će vam ne samo da dospijete u zonu nego i da u njoj ostanete cijeloga dana – i tjednima i mjesecima bez prestanka. Ova tehnika podrazumijeva korištenje najmoćnijeg i najraširenijeg sredstva kojim raspolažemo: hrane. Upravo tako: bez čudotvornih napitaka, tableta, biljaka ili mantra. Istina je da kad god otvorite usta kako biste nešto pojeli, zapravo tražite putovnicu za zonu. Međutim, kako biste je i dobili, prema hrani se morate odnositi kao da je riječ o ljekovitome sredstvu. Morate jesti kontrolirano i u odgovarajućim omjerima – kao da je riječ o intravenskoj tekućini.
Dostizanje stanja zone pitanje je tehnologije. Temelji se na načelima primjene lijekova koja je autor Barry Sears sam razvio tijekom karijere znanstvenoga istraživača. Kod računala, pritisnete li odgovarajuće tipke, pred vama se otvaraju tehnološka čuda. Pritisnete li pogrešne tipke, zaslon vam samo treperi. Prehrambena tehnologija potrebna za postizanje zone zahtijeva preciznost poput bilo koje kompjuterske tehnologije. Pravila ove prehrambene tehnologije isprva vam mogu izgledati složeno, no držim da ćete, kada ih jednom počnete primjenjivati, uvidjeti kako je iznimno lako pridržavati ih se. A, poput učenja korištenja računala, postizanje zone zahtijeva i pridržavanje određenih pravila. Problem je u tome što većina nas primjenjuje pogrešna pravila – jedemo pogrešnu hranu ili, što je jednako štetno, jedemo odgovarajuću hranu u pogrešnim omjerima. Stoga nam se pristup zoni neprestano zatvara.
No, držite se pravila i ulazak vam je zajamčen. Riječ je o čistoj znanosti. Što možete dobiti budete li se držati ovih pravila? Možete steći podlogu i oruđe neophodno za ulazak u zonu. Budete li ih se pridržavali i držali se unutar granica ove prehrambene tehnologije, ubrzo ćete postati stalnim stanovnikom zone. Prednosti pojačane energije, vitalnosti i učinkovitosti – u radu, igri i osobnim vezama – zadivit će vas. Zvuči li vam sve ovo poput New Agea, budite uvjereni da nije tako. Riječ je o primjeni biotehnoloških rješenja za problem 21. stoljeća – kako pojačati učinkovitost ljudskoga tijela.
Iz knjige „Život u zoni“, Barryja Searsa u suradnji s Billom Lawrenon (uskoro potražite novo izdanje na kioscima i knjižarama Algoritam MK).
