Vrijeme je pandemije korona virusa. Osim straha i brige za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih, tu su i ozbiljni udari na poslovanje. Masu djelatnosti imaju potpunu zabranu rada, a djelatnosti koje još mogu raditi šalju zaposlenike na rad od kuće. Rad od kuće postaje nužnost, a ne neka novotarija koja se može uvesti u vlastito poslovanje ili ne mora. Rad od kuće osim čuvanja zdravlja, izbjegavanja širenje zaraze, omogućava da sistemi ipak funkcioniraju. Vjerujem da bi svatko od nas više volio da je motivacija za rad od kuće motiviran drugim razlozima umjesto pandemije.
Ja osobno već 15 godina radim od kuće. Moj posao NLP trenera uključuje nekoliko segmenata. Tvrtka je obiteljska, suprug i ja spadamo u mikro poduzetnike tako imamo puno segmenata koji čine naše poslovanje. Edukacija i individualne coachinge radimo u našem prostoru, a sve ostale poslove od doma. Kada sam 2005. godine ostavila posao u državnoj firmi i krenula u poduzetništvo, rad od kuće mi je bio zahtjevan dio poslovanja.
Prvo se promijenila količina obveza. Dvije godine sam radila dva posla i još pamtim prvi dan poduzetničkog života. Taj dan nisam uradila ništa, baš ništa, a imala sam neke planove, nije da nisam, ali… Tri godine, koliko sam dugo radila dva posla imala sam vrlo visoko strukturirane i isplanirane dane. Vrlo organizirana moj prvi radni dan poduzetnice sam provela u “bauljanju” po stanu. Rezultat obavljenog na kraju dana, neki kućanski svakodnevni poslovi, par telefonskih razgovora i to je to. I ne bi prvi dan bio problem, zaslužila sam se i malo odmoriti zar ne?, ali ja sam nastavila tako par dana. Kako sam vrlo sklona samoprocjeni, stala sam i pitala sam sebe gdje je nestala moja efikasnost. Inače ovo je vrlo česta pojava kad ljudi počnu raditi od kuće.
U čemu je “štos”? Objektivno bi trebali imati više vremena, kad minimum 9 sati u danu više ne provodim izvan kuće. Hej! 9 sati! U 9 sati sam uradila čuda! I upravo je to ključna zamka, mislite da imate puno više vremena, prestanete precizno planirati, vrijeme namijenjeno poslu “potrošite” u nekim drugim poslićima koje vam zapnu za oko, onako usput.
Pravilo prvo rada od kuće. Planirajte aktivnosti i vrijeme izvršavanja. Planirajte kad će vam započeti radni dan, kad je pauza, kad završava. Drugo pravilo je da si uredite “radno mjesto”. U vrijeme laptopova, kad radimo iz kauča, fotelje, nužno je odrediti u stanu gdje je mjesto vašeg rada. Znači organizirajte radno mjesto i za cijelo vrijeme rada od kuće je to vaš ured. Mi u našem domovima imamo sve neke rituale. Ustajanje, doručak, kava, čitanje vijesti, odvoženje djece u vrtić, školu…. Ono čega trebate biti svjesni da vaš dom je prepun “izazova” koje vas odvlače od posla, zbog navike. Dom je pun “mina” na koje možete stati i koje vas odvlače od vašeg posla.
Rituali, navike koji su vrijedili za vaš radni dan kad ste odlazili na posao više ne vrijede. Mi ljudi smo bića navike i svako preskakanje ili mijenjanje navike je izlaženje iz naše zone poznatog ili popularno nazvano zone komfora.
Boravkom doma, pobjeđuju navike koje imate doma, koje imate kad ste slobodni od odlaska na posao bez obzira na to što znate da trebate raditi. Ono što se događa kad ljudi počnu raditi doma, da im dan prođe u obavljanju raznih kućanskih aktivnosti, jer imate vremena, pa ćete sad učiniti jedno, pa ćete pogledati vijesti, FB ili što već, pa ćete uključiti perilicu rublja, skuhati ručak, malo se poigrati s djecom, prošetati psa i gle čuda došlo je popodne…Vaš dom postaje vaše radno mjesto, tj. jedan dio vašeg doma postalo je radno mjesto. I zato je potrebno u planiranju uključiti sve poslove i obaveze u danu. Ispišite sve poslove koje planirate sljedećeg dana, uključujući “kućne” i poslovne.
Napravite vremenski slijed kada ćete koje izvršiti. Ispišite vrijeme koje vam je potrebno za izvršavanje određenih poslova. U te poslove je uključeno igranje s djecom, pomoć pri učenju, jer sad uče od doma, priprema obroka, te sve radne zadatke koje trebate izvršiti. Odredite vrijeme početka radnog dana, završetak i toga se držite.
Izbjegavajte multitasking. Multitasking je najveći ubojica efikasnosti i najveći izazivač stresa, mislim da je sama situacija u kojoj se nalazimo dovoljno stresna.
Znači isplanirati poslove, vrijeme i vremenski slijed. Jako važno i obavezno je da isplanirate pauze. Pauze su važan dio planiranja i raditi bez pauze je vrlo neučinkovito. U koliko pažljivo isplanirate vaše poslove možete i upravljati vašim vremenom i vašom efikasnosti. U koliko zanemarite planiranje upasti ćete u vrtlog i bit ćete umorniji nego kad odlazite na posao. Razlog je vrlo jednostavan. U jednom prostoru živite (jedna vrsta aktivnosti) i radite (druga vrsta aktivnosti) i rad od kuće zahtjeva vrlo pažljivo strukturiranje svih obaveza.
Obavezno je pišite planove. Zašto? Možda ćete reći, pa doma sam, nema potrebe. O da, ima i baš zato što ste doma. Pišite planove, to će vam dati mogućnost kontrole izvršenog i osjećaj uspjeha, postignuća na kraju dana. U ovoj situaciji nam treba svaki, ali baš svaki pozitivan osjećaj.
Pandemija je svima nama novo iskustvo. Iskustvo koje ugrožava naše zdravlje, gospodarstvo, radna mjesta. Ovo je kriza koja svakog od nas ugrožava egzistencijalno i tada je normalna ljudska reakcija strah, briga, možda bezvoljnost i besmislenost. Količina stresa je velika.
Kako naći motivaciju za raditi npr. zahtjevnu tabelu s nekim podacima koji vam se inače čine besmislenim, a u ovoj situaciji još i više. Kako naći motivaciju kad nam je ugrožen posao, plaća, kad treba platiti kredite, račune?
Kao što sam već napisala mi smo mala obiteljska firma koja se bavi edukacijom poslovnih vještina, osobnog rasta i razvoja. Vjerujte mi kad zavlada ovakva kriza novac za takve poslove se ne izdvaja niti privatno, niti firme ne izdvajaju novac za edukacije. Znači nas ova kriza pogađa i to jako. Odgodili smo redovite treninge, dogovoreni in-house treninzi odgođeni za neka bolja vremena. Kad će doći? Neizvjesno.
Mi smo mirni. Kako to? Nismo nadljudi, ali znamo što nam je važno. Prvo je najvažnije da ostanemo zdravi. Drugo da se epidemija što prije smiri i da mi kao pojedinci tome doprinesemo u sferi našeg dosega. Treće fokusirani smo na ono što možemo u ovakvim uvjetima vezano uz posao. Evo i moj prvi dan koji sam planirala provesti radeći kućanske poslove, provodim pišući ovaj tekst. I ovo je moj doprinos. Vjerujem da će ovaj tekst pomoći bar nekom od vas. I da kao firma “propadnemo” imamo naša znanja, naš prostor, resurse koje ćemo aktivirati kad kriza prođe, a smislili smo i neke aktivnosti koje možemo obaviti on line. Važno je naći svoj vlastiti smisao zašto nešto radite. To mora svatko od nas pojedinačno. Najvažnije je u kriznim situacijama upravljati vlastitom glavom. Stres je mehanizam našeg tijela koji nas brani od vanjskog neprijatelja i nalazimo se u stanju “bori se ili bježi”. Kad zavlada stres onda imunološki sistem slabi, jer prednost ima “vanjski neprijatelj”. A virus je unutarnji neprijatelj, za obranu od njega nam treba jaki imunološki sistem, a strah ga slabi.
Znači, osim izolacije, najbolja zaštita od ovog virusa je naše unutarnje stanje. I sad kad ste u svojim domovima, dobro ste organizirali vaš dan, obavili vaše poslovne obaveze, krenite radite one aktivnosti za koje nikad niste imali vremena, a volite ih, i možete se njima baviti unutar vašeg doma.
Znam da je svima nama neki plan propao kojem ste se radovali. Napraviti drugi, koji možete učiniti odmah sada i koji vas veseli.
U teškim smo vremenima, dok ovo pišem čujem na vijestima da je Europa proglasila da smo ušli u recesiju. Rješavajmo problem po problem. Prvo zaustavimo pandemiju, ostanimo zdravi, jer poznata je izreka da kad smo zdravi možemo sve ciljeve ostvariti. Povijest je pokazala da nakon velikih katastrofa koje su nas pogodile tijekom povijesti, je ljudska civilizacija je doživjela veliki skok prema naprijed. Ja volim rečenicu i pomaže mi: Tko zna zašto je to što se događa dobro.
Ostanite zdravi, hrabro, odgovorno, podržavajući se međusobno. Suradnja i podrška su možda riječi koje će zavladati našom civilizacijom.
Dragana Mladenović
miroras.hr
