O kakvom muškarcu žene sanjaju manje više je opće znano. O onome tko će ih beskrajno voljeti, biti im zaštitnik, pokazivati pažnju, biti izvrstan u krevetu , nježan, itd…Kada to dobiju, većina žena nakon nekog vremena postaje nezadovoljna…Nevjerojatno zar ne? Ni najmanje. Činjenica je da žene u prosjeku doista žele kod muškarca gore navedene osobine sve dok ih ne dobiju. Kada se napokon njihov san ostvari, nakon nekog vremena počinje njihova mora.
Počinju izjave:
“Previše je dobar…Volim ga, ali ne kao, znaš, muškarca. Ne uzbuđuje me više… Previše je pažljiv, prenježan… Ma previše me voli! Ja bih znaš, pravog muškarca, ono, sa stavom, da je baš muško…” i tako dalje.
I onda se tu skoro pa obvezno nađe tip muškarca koji je nepažljiv, nemaran, ne pokazuje osjećaje, ne pruža pažnju, nije nježan, ne ponaša se zaštitnički, jedan “pravi macho tip” koji ih privuče. Tu počinje igra mačke i miša.
U početku, ako uspostave vezu s tim takvim tipom, sve biva sjajno dok…Dok ne počnu u tom istom muškarcu tražiti sve ono što ih je odbilo od prvog. Začarani krug kojeg većina žena nije ni svjesna. Tada su na redu izjave: “Tako je nepažljiv…Ne javlja se nikad prvi…Uz njega se osjećam tako nesigurnom…Imam osjećaj da me ne voli kao ja njega…Pitam se da li je ovo uopće ljubav…”
Adrenalin, inače hormon stresa iliti straha iliti uzbuđenja, pokreće ovaj proces u ženskoj psihi, a psiha ga poveže s fizičkim, s tijelom. Bitan je proces a ne cilj, to dakle znači da uzbuđenje predstavlja hoće li on u nekom trenutku ići u smjeru kakav su one zamislile i često se desi da im taj muškarac i daje u nekom trenutku to što one žele, međutim, već u sljedećem više ne daje, pa se one ljute, pate, ukopavaju se sve više i zapravo cijela ta priča je jedno svojevrsno uzbuđenje i nije cilj da se on promijeni i da priča tu dođe do sretnog kraja, cilj je stalna i konstantna adrenalinska igra o kojoj se nakon nekog vremena postane ovisan toliko da više nisu ni svjesne što zapravo žele i da ono što misle da žele uopće nije to što žele…
Prevlada ovisnost i to je jedino sto je bitno, da se igra nastavi, jer da se u nekom slučaju desi čudo pa i taj muškarac ispuni sve želje s početka više ni on ne bi bio zanimljiv te bi se vratile na početak priče.
Radi se o ovisnosti, o igri, adrenalinu bez kojeg se više ne može, (ili jako teško može), bio taj adrenalin vezan za čovjeka, situaciju ili nešto treće, a u ovome slučaju je to relacija žena-muškarac. Ovisnost o drami najpribližnija je ovisnosti o opijatima ili kockanjem ili bilo kojom drugom ovisnošću: snažna je, teško je se riješiti, a još teže osvijestiti i priznati sebi istu, mada ni priznanje najčešće ne pomaže. Osoba pri takvoj ovisnosti nema kontrolu nad svojim emocijama, ne prihvaća savjet ili kritiku, te je upitno koliko je uopće “kriva” za svoje stanje i ponašanje.
Radi se naravno o niskom stupnju emocionalne inteligencije koja je opet tema za sebe.
Kakva god razjašnjenja da dajemo, ostaje pitanje za milijun dolara:
Kako usrećiti ženu? Ispravka…Kako trajno usrećiti ženu?
Tekst napisala Biba Magić, portal vidovitost.net
