Kava

U našem je poduzeću svima omiljeno mjesto kut u kojem stoji aparat za kavu. Izmučeni dvadesetominutnom ili u najboljem slučaju polusatnom nikotinskom krizom, mi pušači dolazimo onamo drhtavih prstiju i užarena pogleda, kidajući papir i najlon s novih kutija. Uzmemo obligatni napitak pa se zaputimo na terasu, paleći cigarete jednu za drugom i ostavljajući nered iza sebe poput horde navijača. Poslije dolaze cirkularni mejlovi onih koji za nama moraju čistiti, no nećemo sada o tome, dovoljno je obećanje da ćemo se popraviti.

A kava nije bila loša, i dolazila je u raznim oblicima – kratka kava, duža kava, kava s mlijekom, kava s čokoladom, kapučino, kapučino s čokoladom, kapučino s kavom, kava s kavom, sve to sa šećerom ili bez njega. Mogućnosti milijun, kao u Las Vegasu, a uvijek dobivaš. Bilo je lako voljeti taj automat, unatoč tome što sam svaki dan trošio petsto kuna u kovanicama i što su mi zbog dvije kile željeza u džepovima stalno padale hlače.

Katkad su mi na pamet padala i razna poboljšanja. Recimo, da umjesto tipke "Kava", "Kapučino" ili "Čaj" stoji "Burek", "Ćevapi", "Ražnjići" i slično, a da se opcije "Manje šećera" i "Više šećera" zamijene onima "S lukom" i "Bez luka". To bi bilo idealno. No kada sam prijedlog iznio vlasniku (ili potrčku, ne znam, to je onaj mali što mijenja filtere i dodaje žlice kad ih više nema, obično s nekoliko dana zakašnjenja), mislio je da ga zajebavam i poslao me u poštu mariborsku. Pff, nikad od njega ugostitelj, pa da je i stoput Hercegovac!

Zato smo ga valjda odlučili izdati – nabavili smo novi automat, Lavazzin. Pa kod kolegice kupujemo ampule i sami kuhamo. Cijena? Prava sitnica, devet kuna tri komada. A okus nije bitan, meni su sve te kave iste – i miljama daleko od domaće turske. Ko da perem noge u čarapama, a poslije tu tekućinu izlijem u šalicu, otprilike.

Glavno je samo da se zaletimo na čik-pauzu. Kava nam služi kao nadomjestak, da ne krademo rakiju iz frižidera. Onda bi zlo bilo dvaput gore; em bi nam stiglo upozorenje: "Pokupite smeće!", em bi se na to nadovezalo nečije užasnuto: "Zaboga, popili ste fond za reprezentaciju!" A to je već problem, i nama i upravi. Znate kako se kod nas posluje, ne veli se zalud – dok je ruma, bit će šturma. I kave, posljedično.