Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr
živjeti u prošlosti
živjeti u prošlosti

Duh i tijelo

Ljudi vole živjeti u prošlosti

Fizički žive sada i u ovom trenutku, a u mislima često vole živjeti u prošlosti.

Kako? Jednostavno, fizički žive sada i u ovom trenutku a u mislima često žive u prošlosti. I sve bi bilo super kad bi iz te prošlosti izvlačili one neke divne trenutke koji se više neće ponoviti, kad bi se sjećali onih lijepih uspomena i ljudi, kad bi izvukli iz prošlosti sve ono što nam je nekad netko lijepo napravio po čemu nam je obilježio taj dio života, ali ne. U ljudskoj prirodi je nekako da se uvijek izvlače na površinu oni neki ružni trenuci, ono neko smeće koje nikom nije donijelo dobro, ono nešto negativno što nam truje dušu i definitivno kvari sadašnjost i ovaj život koji vodimo sada i u ovom trenutku.

I još bih mogla nekako shvatiti kada bi se to nešto loše iz prošlosti samo onako letimično spomenulo ako se već mora recimo, primjera radi, ali opet, najčešće ni to ne završava tako – o takvim lošim situacijama se priča, prepričavaju se, analiza se, pridaje im se toliko pažnje da jednostavno postanu žive. Loše situacije iz prošlosti pričanjem ožive u sadašnjosti i najčešće ostavljaju gorak okus u ustima kako onom koji prepričava tako i svim ostalim sudionicima diskusije.

Kako?

Opet jednostavno, pričanjem čovjek proživljava onu emociju koju je nekad davno proživio i naravno da i ako je super volje nakon izvlačenja neke teške teme ne može više biti toliko dobro – jer ne može, svi smo ljudi i svi smo emotivna bića, svaki trenutak proživljavamo kroz emociju i to je tako, koliko smo toga svjesni ili nismo, e to je već neki drugi par rukava.

Uvijek volim reći da bi prošlost trebalo ostaviti tamo negdje iza, daleko od sadašnjosti jer je to neko prošlo svršeno vrijeme i nema natrag, nema povratka, ne može se tu više ništa učiniti i ne može se tu više ništa promijeniti, tako je – kako je. Potrebno ju je prihvatiti i znati se nositi s njom ma kakva god nam prošlost bila i ma kakvi god smo tada mi kao pojedinci bili. Nekako mislim da ako već nešto izvlačimo iz prošlosti da trebamo iz nje izvući ono nešto lijepo i pozitivno, ono nešto što nas nadahnjuje i inspirira za sada, za budućnost.

Kad razmišljamo o prošlosti često sami sebi znamo predbacivati; e da sam ovako, e da sam napravila onako, e da sam rekla ovo, e što nisam rekla ono i bla, bla, bla….

živjeti u prošlosti

Isto tako moramo biti svjesni činjenice da smo u svakom trenutku našeg života kad bi se našli na životnoj raskrsnici, kad bi se našli u dilemi ili u bilo kakvom izazovu napravili upravo ono što smo tada smatrali da je ispravno, da je točno i da smo napravili upravo onako kako smo tada najbolje znali i to je to. Nema predbacivanja samom sebi, nema kačenja na vrat grižnje savjesti jer da smo tada znali nekako drugačije ili nekako bolje – napravili bi bolje, ali….

Svi mi kroz život rastemo i sazrijevamo i život nam stalno nudi nove prilike u kojima moramo nešto odlučiti, nudi nam trenutke u kojima moramo znati podvući crtu i reći sam sebi – e sam biram ovaj put jer mi se čini da je sada ispravan i dobar za mene i treba se znati nositi s onim što smo izabrali s onim što smo odlučili jer jednom će ovaj trenutak koji je sada i ova odluka koja je sada biti prošlost i zaista treba naučiti shvatiti i osvijestiti u sebi da uvijek činimo upravo onako kako mislimo da je najbolje za nas.

Zato često kad sam u nekom društvu i kad se povede takva tema volim reći: hajde pustimo sad prošlost, to je bilo ili ako već moramo o njoj pričati hajdemo se onda sjetiti one vedrije i komične strane života i naših prošlosti, hajdemo se SADA do suza smijati onom nečem što je iza nas…..
Izbor je uvijek na nama, smijati se prošlosti ili plakati nad njom….

Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima
Foto: Pixabay

Više

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.