Burnout sindrom ili sindrom zagrijavanja na poslu prvi je upotrijebio američki psiholog H.Freudenberger. Pod tim imenom opisivao je stanja svojih pacijenata koja su nastala uslijed velikog stresa i visokih očekivanja na radnom mjestu. Prvotno se koristio samo kod tzv. pomagačkih profesija kao što su doktori ili medicinske sestre, no danas se pojam burnouta koristi nevezano uz profesiju i smatra se da može pogoditi bilo koga tko radi pod iznimno stresnim uvjetima.
Po nekim statistikama smatra se da se trenutno 10% zaposlenih osoba danas suočava s posljedicama burnout sindroma, a s obzirom na ubrzan i stresan način života za očekivati je da se ta brojka poveća. Iako ga je teško u potpunosti definirati pa samim time i dijagnosticirati, o burnoutu je nužno progovarati kako bi osvijestili alate koji nam mogu pomoći u njegovoj prevenciji.
Što je zapravo burnout?
Jeste li ikada doživjeli burnout? Možda i jeste, ali toga niste bili svjesni. Čest je slučaj da ovakvo stanje prepišemo nekom drugom vanjskom utjecaju ili bolesti i zapravo uopće ne znamo što nas je snašlo.
Burnout je niz složenih procesa unutar našeg tijela (i fizičkih i psihičkih), a manifestira se stanjem emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti čiji uzrok je izloženost dugotrajnom stresu.
Burnout se javlja kada se osjećamo u potpunosti preplavljeni, emocionalno iscrpljeni i u konačnici nesposobni da izvršavamo zahtjeve koji su nam dodijeljeni. Takva vrsta izgaranja smanjuje našu produktivnost i nivo energije, te nas često ostavlja emocionalno prazne, beznadne i ogorčene.
Osjećaj koji nam to stvara je kao da nemamo više ništa za dati. Burnout sindrom najčešće povezujemo sa stresom na radnom mjestu iako on može nastati i u drugim sferama našeg života gdje smo izloženi dugotrajnom stresoru. Bitno je imati na umu da gdje god da nastane, burnout sindrom može uzrokovati dugotrajne promjene u našem tijelu koje nas čine ranjivima na oboljenja, te je iznimno važno prepoznati sindrom sagrijevanja i pozabaviti se na vrijeme s njegovim učincima.
Koji su simptomi burnouta?
S obzirom na tempo života kao i izazove koje život stavlja ispred nas, zaista nije čudno da se nekada osjećamo pod pritiskom, preopterećeno ili bespomoćno i ogorčeno. No, ako se tako osjećate većinu svog vremena, vrijeme je da sagledate realno situaciju.
Da se razumijemo, sam proces sagorijevanja ne događa se preko noći. Radi se o postupnom procesu koji lagano “nagriza” naše zdravlje. To znači da će iz prva simptomi biti suptilniji, a s vremenom će postajati sve jači i nećemo ih više moći ignorirati.
S obzirom na to da postoji cijela paleta simptom svrstat ćemo ih u tri glavna područja kako bi ih lakše prepoznali.
- Fizička i emocionalna iscrpljenost
Osobe koje su pogođene ovim stanjem osjećaju se fizički i emocionalno iscrpljeno. Na fizičkoj razini ovo će se očitovati kao nizak nivo energije kroz dan, što će se u konačnici manifestirati kao nemogućnost da obavljamo ne samo teže fizičke napore, već i neke svakodnevne aktivnosti koje smo inače obavljali s lakoćom. Na fizičkoj razini česti su problemi sa želucem i/ili crijevima.
Na emocionalnoj pak razini imat ćemo smanjen kapacitet za ophođenje s vlastitim i tuđim emotivnim stanjima, ali i smanjen kapacitet za stvaranje i/ili održavanje emocionalnih odnosa. Zbog gubitka energije osjećat ćemo veliki umor i potrebu da budemo pasivni ne bi li sačuvali ono malo energije što nam je preostalo. - Smanjena produktivnost
Burnout sindrom utječe na sve sfere našeg života. Zbog smanjenih i emotivnih i fizičkih kapaciteta naši svakodnevni zadaci na poslu ili kod kuće postaju nam pravi izazov. Nešto što smo ranije obavljali s lakoćom u ovom stanju ćemo izbjegavati. Burnout sindrom izaziva probleme s koncentracijom, motivacijom i često je zaslužan za to da se osjećamo nevrijedno i odvojeno od drugih. - Udaljavanje
Ako govorimo o burnoutu na poslu za očekivati je da će to stanje dovesti do djelomičnog ili potpunog udaljavanja s aktivnosti koje su povezane s našim poslom. S obzirom na to da posao postaje izvor stresa i frustracija, sasvim je logično zaključiti da taj izvor želimo maknuti što dalje od nas. Udaljavanje nije samo fizičke već i emotivne prirode. Gubitak interesa i motivacije za posao, gubitak smisla, emocionalno distanciranje od kolega i slično.
Privatno, burnout se najčešće doživljava kod skrbi za članove obitelji. Briga o članu obitelji uslijed teških bolesti izvor je velikog emocionalnog stresa. Suočavanje s bolešću i sve što ona donosi je izrazito jak stresor i u tim situacijama iznimno je bitno na vrijeme prepoznati ozbiljnost situacije i potražiti pomoć i podršku.
Ono što sindrom sagorijevanja razlikuje od običnog stresa je to da se kod burnouta osjećamo prazno i iscrpljeno, da smo lišeni svake motivacije i da imamo osjećaj kao da nemamo ništa za dati. Zbog tog negativnog stava, burnout će izazvati osjećaj kao da nestajemo ili kao da smo doslovno izgorjeli.
Kako nastaje burnout?
Naravno da burnout nastaje zbog količine stresa i preopterećenosti tijekom dužeg perioda. Međutim, to još uvijek ne objašnjava zašto su neki ljudi skloniji doživljavanju burnouta, a neki imaju veću otpornost ili na vrijeme prepoznaju znakove i nikada se ne dovedu u ovu krajnju situaciju.
Pojavi burnout sindroma pridonose razni faktori. Najčešće spominjani su naš način života i naša osobnost. Način na koji inače reagiramo u životu i koji je naš općeniti pogled na život i svijet koji nas okružuje uvelike će doprinijeti kako ćemo se nositi sa stresnim situacijama.
Poslovni uzroci
Poslovi koji imaju tendenciju biti previše kaotični, nejasni, zahtjevni ili gdje nedostaje priznanja ili nagrade za dobro obavljene zadatke imaju veću šansu da postanu okidači burnout sindroma.
Životni stil
Način života koji uključuje puno odgovornosti, a premalo podrške, bliskih odnosa i vrijeme koje koristimo za druženje i relaksaciju često dovodi do sagrijevanja naših zaliha energije.
Tipovi ličnosti
Osobe koje se bore s perfekcionizmom i stavom da ništa što rade nije dovoljno dobro često mogu upasti u zamku burnouta. Isto je i s osobama koje imaju potrebu da kontroliraju stvari i koje teško delegiraju zadatke i odgovornosti na druge ljude. Sve navedeno može biti okidač za burnout.
Kako si pomoći?
Ako ste primijetili kod sebe tendenciju da radite stresan posao ili da u vašem životu postoji neki izvor dugotrajnog stresa, onda je krajnje vrijeme da malo detaljnije sagledate na koji način to utječe na vas i što možete učiniti kako ne bi došlo do pojave burnout sindroma.
Jedan od najvažnijih koraka u prevenciji burnouta je prepoznavanje ozbiljnosti situacije i poduzimanje potrebnih koraka kako ona ne bi eskalirala i odrazila se negativno na vaše zdravlje.
Izdvojila sam 3 stvari koje vam mogu pomoći u prevenciji burnout sindroma:
- Izgradite zdrave granice
U više navrata pisala sam o značaju zdravih granica. Vještina govorenja NE jedna je od najvažnijih lekcija koju moramo usvojiti u našem odraslom životu. Ako si dozvolite da vas situacije ili ljudi preplavljuju obvezama i zadacima koji su konstantno iznad vaših mogućnosti ili za koje niste adekvatno priznati i nagrađeni u konačnici će to stanje dovesti do velikog emocionalnog stresa, a zatim i do fizičke iscrpljenosti. Jasnoća i svjesnost o tome kolike su naše mogućnosti i kapaciteti dati će jednu novu dimenziju našim odnosima – i poslovnim i privatnim. Kada počnemo osvještavati vlastite granice i jasno ih komunicirati drugima neminovno je da će se to odraziti na to kako nas drugi percipiraju i da li se odnose prema nama s poštovanjem i uvažavanjem. Ako sami sebi narušavamo granice kako možemo očekivati da nam ih drugi ljudi poštuju? - Usvojite vještine za nošenje sa stresom
Teško je živjeti život tako da konstantno izbjegavamo stresne situacije. Život je prepun i lijepih i teških trenutaka i nitko od nas nije imun na stres. Naš cilj nije nikada doživjeti stres, već nam je cilj usvojiti alate i tehnike koje nam mogu pomoći u nošenju sa stresom. Kada prepoznamo rane znakove burnouta na nama je da primijenimo sve što smo usvojili i da aktivno radimo na vraćanju našeg sistema u balans. Zdrav stil života je nešto što se postepeno gradi. On uključuje zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost, redoviti odmor i relaksaciju, ali i osvještavanje svih drugih resursa koji su nam dostupni. Naši odnosi su ponekada naš najveći resurs. Zapitajte se kakve odnose gradite? Da li imate u svom životu bliske osobe kojima se možete povjeriti ili koje možete nazvati i tražiti za pomoć u teškim situacijama? Podrška i pomoć može doći i u obliku profesionalne pomoći – terapeuti, coachevi, treneri i slično. - Osobni razvoj
Osobni razvoj svrstat ću pod način života, a ne određenu tehniku. Pod osobni razvoj mislim na niz tehnika koje nam sve služe kako bi što bolje upoznali sami sebe. Užasno mi je zanimljivo koliko svog vremena trošimo na upoznavanje drugih ljudi – spoznajemo njihove vrline, njihove mane, želimo otkriti ono duboko, skriveno u njima kako bi imali osjećaj dubokog odnosa i prave povezanosti, a da pritom uopće ne poznajemo sebe. Kad kažem poznavati, mislim na one skrivene, potisnute dijelove naše osobnosti zbog koje htjeli mi to ili ne, instinktivno i automatski reagiramo na situacije u našim životima. Osobni razvoj za mene znači postepeno crtati mapu vlastite osobnosti. U toj mapi kriju se načini našeg funkcioniranja i reagiranja, ali i razlozi zašto smo takvi kakvi jesmo. Prava promjena u osobnom razvoju dolazi tek onda kada osvijestimo, kada zaista postanemo promatrač naše persone i aktivno sudjelujemo u vlastitoj transformaciji.
Bioterapija također može biti učinkovita pomoć pri dijagnozi burnout sindroma. Kombinacijom različitih tehnika koje dovode do smirivanja mentalnih aktivnosti, stimuliranja imuno sustava, kao i regulacije nadraženog živčanog sustava možemo podržati osobe koje pate od ovog stanja. Kako bi terapija bila uspješna, klijentov dio je da osigura potreban kapacitet kako bi rezultat bio uspješan. To znači maknuti se od izvora stresa ako je to moguće i osigurati tijelu dovoljno sna, odmora i kvalitetne prehrane. Koju god tehniku ili vještinu odabrali u borbi sa stresnim situacijama bitno je da vam rezonira i da vam daje osjećaj sigurnosti i ugode.
Svi mi ponekada pregorimo pod pritiskom, no daleko je bitnije što smo naučili iz tih situacija i da li nas je to kao osobe promijenilo na bolje?
autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra
