Muškarac vlada a žene odlučuju – Sulejman Veličanstveni ili Amway?

CandanCorbacioglu

Zamislite da je 1959. godina, dva prijatelja, poduzetnika osnivaju tvrtku Amway, ‘’mućkaju’’ proizvod u podrumima svojih domova, a distribuciju im obavljaju prijatelji i obitelj. I danas, 2017. Amway je vodeća međunarodna kompanija direktne prodaje. Asortimanom proizvoda za ljepotu, vitalnost i dom s više od 450 proizvoda zarađuju bilijune. Čovjek poželi otići u podrum i osmisliti neki proizvod, jer oni su očito jako dobro radili i u podrumu jer je formula tog proizvoda ostala nepromijenjena do danas. A ako dobro brojim, puno je to godina za biti uvijek isti, i još među najprodavanijim proizvodima toliko vrijeme. Koliko li je klimatskih promjena, društvenih previranja i Vlada ta formula nadživjela?! Odgovor leži u čvrstim temeljima napornog rada, reći će moja sugovornica,a ja ću joj povjerovati.

Amway (skraćenica od ‘American Way’) utemeljitelji Rich DeVosa i Jay Van Andela nakon srednje škole počinju raditi, iskušavaju se u različitim poslovima, stječu iskustvo i donose odluku da žele biti direktni prodavači oni sami, pa osnivaju danas vodeću međunarodnu kompaniju direktne prodaje. Slučajno ili ne, saznaju formulu organskog proizvoda za čišćenje kućanstva L.O.C.TM koji je jedan od Amwayevih ‘’temeljnih’’ proizvoda, koji ne samo da se nije mijenjao od 1959., već je uvijek i svugdje jedan od najbolje prodavanih proizvoda. Korporaciju privatnog vlasništva, danas vodi druga generacija, a ona ju, kako se čini, nastavlja voditi u nove pobjede jer još od 2011. godine Amway ‘sjedi’ na tronu industrije direktne prodaje. Ove godine je opet na vodećoj poziciji. No ako vas zanima prihod, istaknula je moja sugovornica Candan Corbacioglu, direktorica korporativnih odnosa za Europu u Amwayu: ‘’bez gledanja u papire i izvješća, onako iz glave, riječ je o brojci od gotovo 10 bilijuna američkih dolara’’.
Vjerojatno ni DeVosa i Von Andela nisu ni sanjali da će njihov model direktne prodaje, njihov prodajni i distribucijski kanal koji su nekad predstavljali njihovi prijatelji i rodbina pridonositi pravo bogatstvo.

Sa sjedištem u Adi, Michigan u SAD-u i ostalim podružnicama diljem svijeta Amway zapošljava preko 14.000 ljudi, nudi više od 450 proizvoda za ljepotu, vitalnost i dom koje distribuira više od 3 milijuna samostalnih nositelja posla u više od 100 zemalja i teritorija.

‘’Da, uspješna smo kompanija. No najbolja stvar za mene o mojoj kompaniji nije samo to što se temelji na osnovama dobrog proizvođača s top kvalitetnim proizvodima, već činjenica da vraćamo zajednici i njegujemo društvenu odgovornost. Naš cilj je činiti dobro za zajednicu i društvo u kojoj se nalaze naše podružnice. Globalno se trudimo činiti dobro za djecu, za žene, i pomoći u njihovu osnaživanju’’, istaknula je Candan. I u Hrvatskoj Amway je prepoznat kao tvrtka koja pomaže u rješavanju lokalnih i globalnih socijalnih problema. U dobrotvorni rad možemo ubrojati suradnje s lokalnim UNICEF-om, pomaganje u razminiravanju pojedinih područja kojima su posebno bila ugrožena djeca, pomoć žrtvama poplava u Slavoniji i brojne druge.

Jospia Celinic&Candan Corbacioglu

Candan Corbacioglu i Josipa Celinić

Omjer 70:30 ide u korist žena kada je riječ o zaposlenju u Amwayu, a ako pogledamo globalnu sliku postoje zemlje u kojima su žene poduzetnice i danas gotovo nepoznanica. U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija pokazuju podaci Amwayevog globalnog istraživanja o poduzetništvu za 2016. – iako podjednako pozitivan stav prema poduzetništvu dijele i muškarci (71%) i žene (70%) znatno veći broj muškaraca (42%, žene 28%) će pokrenuti poslovanje. Zašto je tome tako, Candan odgovara: ”Važnije je zapitati se kakve mogućnosti se pružaju ženama poduzetnicama da budu samozaposlene i da ostvare svoj potencijal. Ja radim za industriju koja ženama pruža prilike i usavršavanja zato i imamo veliki postotak žena u kompaniji. Puno se toga mora učiniti kako bi se poboljšao svijet ženskog poduzetništva.’’

Ukazala nam je i na riječi Muhammada Yunusa koji je rekao da krediti dodijeljeni ženama donose više koristi nego oni dodijeljeni muškarcima.

Kada muškarci zarađuju novac, skloni su tome da ga potroše na sebe, ali kada to čine žene, onda novac koristi cijeloj obitelji, osobito djeci.

Zaključuje da posuđivanje novca ženama stvara val koji se širi i pozitivno djeluje na cijelu zajednicu.

Žene još uvijek slijede tradicionalne uloge i život za ‘nju’ u profesionalnom svijetu je težak, a Candan se složila s tvrdnjom da se žene uvijek moraju truditi više kako bi postigle isti uspjeh kao muškarci. ‘’ Svim ženama danas govorim da mi moramo raditi više, jače, i to je realnost. Da li ju volim i da li je pravedna? Ne! Ali ona je takva. Pa iako smo stalno u potrebi za dokazivanjem u svijetu kojim dominiraju muškarci, pitam vas – postoji li jednakost u plaći? Jednakost u prilikama? Ne. Ali mi se svejedno moramo boriti za to. Osnaživanje žena će se dogoditi budu li žene podupirale jedna drugu.’’ A sve je lakše prebroditi ako se osjećamo dobro u svojoj koži, s crvenim ružem na usnama, kojemu ni Hrvatice ne mogu odoljeti. Zato je bilo logično da Candan komentira domaće tržište kozmetike: ‘’Mi prodajemo šminku i što više kupujete mi smo sretniji. No, šalu na stranu sviđa nam se činjenica da Hrvatice vole šminku. Nema ništa loše u ženi koja se brine o sebi, a statistike pokazuju da je čak i u najtežim ekonomskim vremenima prodaja crvenog ruža visoka, a to možemo shvatiti kao pozitivan moral žena koji podiže samopouzdanje’’.

Pa iako je žena svugdje žena, sa sličnim željama i nadanjima, usporedba s nekim zemljama, poput Turske, je još uvijek besmislena. ‘’Život je daleko bolji u Hrvatskoj. Iako Turska ima mladu populaciju, mladi ljudi donose dinamiku ali i rizik jer su očekivanja velika, a trenutno stanje im predstavlja frustraciju pa je na primjer za mlade djevojke čak i osnovno obrazovanje izazov. Hrvatice su daleko na skali od turskih žena. Ovdje govorimo o nešto profinjenijim izazovima dok su u turskoj oni bazični pa čak kada je riječ i o sigurnom životu. Vi ste Europa dok mi još uvijek imamo za rasti na drugim područjima.’’

Isto bi se moglo reći i za Hrvatsku mladež – želja postoji, očekivanja su velika, a trenutno stanje im predstavlja frustraciju. Zato je sve veći broj mladih visokoobrazovanih ljudi koji razočarani prilikama u domovini ‘’trbuhom za pogačom’’ (jer im je dosta samog’ kruha) odlaze u neki ‘bjelji svijet’. No zanimljiv podatak se ukazao u Amwayevom istraživanju – broj mladih visokoobrazovanih hrvatskih ispitanika koji imaju pozitivno mišljenje o samozapošljavanju i poduzetništvu se također povećava. Candan je dodala: ’’Tužno je da ekonomska situacija vaše zemlje je takva da nije moguće pružiti mladim ljudima ono što očekuju od budućnosti, jer bi moglo biti toliko mnogo potencijala za njih ovdje. I ova zemlja ih treba. Ali vjerujem da će se to promijeniti, ja vjerujem u vas, iako se to neće dogoditi preko noći.’’

Pa ipak, bili mladi ili nešto stariji, istraživanje je također pokazalo da iako se poduzetnički potencijal u Hrvatskoj snažno povećao u odnosu na 2015. i 2016. godinu, za Hrvate je pokretanje poslovanja još uvijek znatno manje poželjno nego za prosjek ispitanika diljem svijeta i EU. ‘’Tu je nekoliko ključnih faktora koji moraju biti zadovoljeni: 1. Poželjnost – smatraju li ispitanici pokretanje poslovanja poželjnim, 2. Izvedivost – smatraju li se pripremljenim za pokretanje poslovanja, te 3. Stabilnost u odnosu na društveni pritisak – bi li dopustili prijateljima ili obitelji da ih odvrati od pokretanja poslovanja. Ljudima treba dati priliku, ako je riječ o ženama ohrabriti ih. A tu bih istaknula i iznimno važan faktor straha od neuspjeha – ljudi imaju ideju, želju i volju ali se boje, a pitanje je što ih sprječava da učine taj korak naprijed i postanu poduzetnik”.

I usprkos karijeri i tituli koje bude strahopoštovanje, dama turskog podrijetla samo je još jedna žena zaljubljena u turske sapunice. Priznala je da je tri dana jednog produženog vikenda provela nadoknađujući propušteno, vezana za 20-ak epizoda serijala ‘Sulejmana Veličanstvenog’, opijena mističnom ljubavnom pričom. A to me je navelo na zaključak; sve mi se više čini da bi mi žene trebale uzdignuti glavu malo više i ako treba ugristi jače, jer baš kao i u ‘Sulejmanu’ možda je tu jedan muškarac koji vlada ali u njegovoj blizini je desetak žena koje odlučuju.