Nije bitno odredište, nego putovanje

Otkad sam bila mala imala sam neopisivu želju otkrivati nove stvari i mjesta. Kako sam rasla, rasla je i moja želja. No često je nisam imala s kime podijeliti. Ne postoji savršeno vrijeme za putovanje, idealan budžet ili okolnosti. Ali otputovati na drugi kraj svijeta sasvim sama? Hoću li to moći? Ne samo da sam to mogla i čekala cijeli život, nego je to najbolja odluka koju sam ikada donijela. Sada imam jedan potpuno drugačiji pogled na svijet.

Lutala sam ulicama Bangkoka, zapela u njegovom prometu satima, kupovala na nedjeljnom Chiang Mai sajmu, biciklom obišla hramove Sukhothaia, zaljubila se u planine Laosa, prisustvovala ceremoniji budističkih svećenika, igrala se s lokalnom djecom, upoznala prekrasnog mladića koji je odlučio postati svećenik, našla se u najgorim WC-ima koje možete zamisliti, platila da u njima obavim što trebam iako bi meni netko trebao platiti za to, kupala se u kupaonicama veličine jednog kvadratnog metra, jela ogromne količine neobične hrane, razbolila se od nje, pokušala izbjeći ljutu hranu, što je u Aziji nemoguće, upoznala Havajca koji me štitio kao da mi je otac, dijelila sobu s gušterima, doživjela napad pasa (čitav život me obožavaju psi, no ovi azijski očito imaju drugačije mišljenje o meni), penjala se na vrh vodopada s frajerom iz Kalifornije, upoznala najslađi par iz Irske, dijelila sobu s Izraelcem i Švicarcem koje sam 10 minuta ranije upoznala u busu, zavoljela ih kao obitelj, učila njemački, pričala španjolski, brojala na hebrejskom, naučila voziti motor po selima Laosa (mama, imala sam kacigu i vozila sam polako), izgubila se u Ha Noiu, bila uplašena i sama, upoznala najboljeg Španjolca koji me spasio kad sam se izgubila, ostala bez hrpe novca jer  su me prevarili za cijenu, plesala s Vijetnamcima, ispustila dušu smijući se natpisima na engleskom jer je sve krivo napisano, naučila puno Azijata reći “Živjeli”.

Magija je u svakom trenutku

Naučila sam da nije bitno odredište, nego putovanje. Naučila sam da će ljudi koje sretneš po putu zauvijek promijeniti tvoj život. Naučila sam sama biti svoj šef, odlučiti što želim raditi i kada, uživati u samoj sebi i naučiti kako sve prolaziti sama, više cijeniti ljude, živjeti za trenutak jer svaki trenutak može biti magičan, ne fokusirati se na prošlost već na sadašnjost, biti strpljiva, iskočiti iz okvira onoga što poznajem, uživati izvan okvira onoga što poznajem, učiti svaki dan, biti hrabrija, imati više samopouzdanja, biti skromnija, poniznija, uplašena, ali i sretna, biti uzbuđena. Otkad sam otišla sama na putovanje života osjećam se toliko živom! Zato potičem i vas da učinite nešto od čega ćete oživjeti!

Odvažite se i pogledajte taj svijet – nije li predivan?

Autor: Nika Bogdanić
Fotografije preuzete s http://nikabogdanic.wordpress.com/