Inspiracija je, većinom iznenadna, pojava shvaćanja, razumijevanja problemne situacije – kaže Psihologijski rječnik. Inspiracija uglavnom ne pada s neba tj. do nje dolazi samo pod određenim uvjetima. Jedan je uvjet dovoljna količina relevantnih informacija (nikad neću dobiti nikakvu inspiraciju glede atomske fizike jer o tomu nemam blagog pojma), a drugi je uvjet odgovarajuća mentalna udešenost ili usmjerenost, setiranost.
Setirane smo za pisanje, a i imamo nekog pojma o tomu što pišemo, pa ne čudi da tu i tamo imamo i inspiraciju. A usto smo i motivirane – budući da vi to volite čitati. Međutim, ima nešto što Rječnik ne kazuje, a to je: zašto stalno nemamo inspiraciju? Informacija – koliko hoćeš, setirana sto posto i – ništa. Buljim pola dana u računalo i napišem dvije rečenice. I to ne baš pametne. A onda mi neki drugi dan nešto dođe, ne znam odakle, i za pola dana napišem tri stranice. Jako pametne. Ne vjerujete?
Onda pročitajte što o tomu kažu oni koji su već umrli:
Sokrat: Ustanovio sam da pjesnici nisu stvorili djela zahvaljujući njihovoj mudrosti, već jednoj posebnoj prirodnoj sili i inspiraciji, jednako kao što gataoci i proroci kadšto kažu mnoge lijepe stvari, ali ne razumiju ono što izgovaraju.
Goethe: Svoja sam djela napisao kao mjesečar. Pjesme su rodile mene, a ne ja njih.
Ch. Dickens: Jedna mi dobrostiva sila ukazuje sve.
H. B. Stowe: Činilo mi se kao da je ono što sam zapisivala neki silan vjetar provijao kroz moj duh.
F. Schiller: Ne znam odakle bi mi odjednom došle misli; zgrabile bi me bez obzira na to što bih toga časa mislio.
E. Wallace: Imao sam uspjeha daleko više nego što bi to opravdala moja prirodna darovitost. Vjerujem da su mi misli ispunjene dodatnom duhovnom inspiracijom koja potječe – ne znam odakle.
W. A. Mozart: U mašti čujem dijelove ne jedan iza drugoga, već sve odjednom. Ne mogu reći kolika je to radost… Ako mi je dobro, ako se vozim u kočiji, ili šetam, ili noću ne mogu spavati, počinju mi pritjecati misli. Odakle dolaze i kako dolaze, to ne mogu reći.
L. v. Beethoven: Inspiracija znači za mene ono misteriozno stanje u kojem se čitav svijet sjedinjuje u veliku harmoniju kad u meni odzvanja svaki osjećaj, svaka misao, kad sve prirodne sile postaju mojim instrumentima i kad mi čitavo tijelo drhće.
P. I. Čajkovski: Obično se ideja jedne kompozicije pojavljuje odjednom i neočekivano. Taj neizmjerni osjećaj užitka, koji me zahvaća čim se u meni rodi nova ideja i počinje poprimati čvrsti oblik, ne može se uopće riječima izraziti. Zaboravljam sve i vladam se kao luđak. Sve u meni počinje pulsirati i drhtati!
K. F. Gauss: Napokon mi je ipak tek prije nekoliko dana uspjelo – ali samo milošću božjom, mogao bih reći. Zagonetku sam riješio kao da me zabljesnula munja.
Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec
