Opet mama!: Nasukani kit

(Moje) tri trudnoće, tri različite priče! Nakon što sam sa samo 24 godine više od polovine tog blaženog stanja preležala, uz kljukanje tabletama koje su kasnije zakonom zabranjene (o tome ćemo nekom drugom prilikom), drugu trudnoću sam, četiri godine kasnije, većinom provela odlazeći na posao. I to jedan od onih koji redovito svrstavaju u sam vrh 10 najstresnijih.

Ovaj, treću put, su me pak satrale mučnine, što do sada nisam iskusila. U prvoj sam prvi put u životu shvatila što je to žgaravica, no nju sam uspješno pobijedila kad sam iz prehrane izbacila omiljene mi paprike. U drugoj sam se pak prvi put upoznala s laganim trudničkim mučninama i to ne jutarnjim nego večernjim, no nije to bilo nimalo nepodnošljivo kao sada. Otkako je ultrazvuk pokazao da je mom budućem sinčiću zakucalo srce, shvatila sam da su muškarci ‘zeznuta vrsta’ od postanka pa valjda do zauvijek.

Je**** mučnine!

Mučnine su uglavnom bile cjelodnevne, no posebno intenzivne u večernjim satima. Bila gladna ili sita, pojela zdravo ili nezdravo, meni je stalno bila muka. Čak toliko da sam jedva čekala da završi naše toliko željeno obiteljsko putovanje u Istanbul. Da samo tri mjeseca ranije nisam bila na sjeveroistoku Turske gdje sam se pošteno upoznala s divnom turskom gastronomijom, ne znam bi li ikome vjerovala da je uistinu takva. Jer ovaj put, nakon svakog cijeđenog soka, pidea, kebaba, guste juhe, gözlema tj. turskih palačinki, gigantskih pečenih kestena, balık ekmeka tj. ribljeg sendviča… meni je toliko bilo zlo da su mi jedino oni trenutci uživanja dok sam sve to jela pomagali da zaboravim na taj užasni osjećaj koji me mučio.

Nasukani kit

Situacija je lagano počela biti blistavija tek od 16. tjedna, no daleko od idealne za potpuno uživanje u trudničkim danima. Da mi se nije počeo isticati trbuh, ne znam koliko bih uopće mogla osvijestiti da sam trudna, a ne bolesna. A upravo to isticanje trbuha vraćalo me među ‘žive’ te potvrdilo koliko je prva rečenica ove moje priče istinita.

Dakle, u prvoj sam s ulaskom u drugo tromjesečje izgledala kao da sam nešto pojela, u drugoj kao da sam se malo više najela, a sada u trećoj ako ću uspoređivati, kao da sam već šest mjeseci trudna. Šaljivim statusima i pričama na društvenim mrežama od mojih sam prijatelja izvlačila samo komplimente na račun izgleda (nadam se istinite, makar zbog straha od ječmenca), sve do jednog. Naime, moj dragi prijatelj mi je bez iti jednog emotikona napisao da „stvarno imam veliki trbuh, dok se našoj zajedničkoj prijateljici (koja je tjedan dana više trudna) nimalo ne vidi“. Famozne emojije izmamila sam tek nakon što sam mu napisala da je to zato što je ona model (iako ne znaš koja je od nas dvije inače mršavija), no ovaj put nisu oni to što sam željela.

Zapravo, ne znam što me zaustavilo da mu napišem da trudnički trbuh ne raste iz istih razloga kao i (njegov) pivski! Ok, možda sam samo dobila što sam i tražila (konstatirajući da je moj trbuh najveći od svih u istoj fazi trudnoće), no uvijek su mi bili nevjerojatni ljudi koji komentiraju veličinu trbuha trudnica.

Čudesni gabariti

Dok svatko jednim dijelom može utjecati na gabarite svog dupeta, neka mi netko molim vas objasni kako na isto može utjecati kad je o trudničkom trbuhu riječ? Zar će mi ako manje jedem biti manji ili obratno? Još kad se sjetim da sam gotovo tri mjeseca skoro svaku večer doslovno dušu ispustila zajedno sa svime što sam pojela tijekom dana, fakat ne kužim kako mi je svejedno narasla tolika ‘trbušina’. Mora da ću (za razliku od nje) do kraja trudnoće izgledati kao kit, samo se nadam da će mi Elancyl Krema za sprečavanje strija pomoći da ne popucam dok se ne ‘nasukam’…

Pozdravlja vas Opet Mama!