Opet mama!: Znači, vridilo je!

Imala sam namjeru pisati o sasvim drugim stvarima, no one mogu čekati da me prođe ljutnja zbog duboko ukorijenjenog primitivizma u društvu. Razočarenje ipak nikad neće…

Dakle, i više je nego očekivano pitanje za jednu trudnicu “znaš li spol bebe”, jer to se, čini se ,pita odmah nakon čestitam i na tome obično zainteresiranost za njezinu trudnoću staje. Posebice kad, kao u mom slučaju, doznaju da ću nakon dvije curice dobiti sina. Onda zapravo kreće njihova proslava glupim riječima i objašnjenjima, jer računaju da je imati muško dijete ispunjenje sna i uspjeh svake žene. Jer kako drugačije objasniti izjavu jedne turbo primitivke, za koju sam isto doznala tek kad sam joj rekla da čekam dečkića.

Kaže ona sva nakešena: “Super, znači, vridilo je”.

Do tog susreta sam bila turbo tolerantna prema svima onima koji samo što nisu naručili vatromet jer “stiže nasljednik”, kako su, u većini, slučajeva govorili. No, ova me izjava pošteno uvrijedila. Iako se spomenuta nevrijedna spomena počela izvlačiti nekakvim budalaštinama, ta mi je njezina rečenica još dugo odzvanjala u ušima da sam zaključila da sam, rekavši joj da je bezobrazna, bila preblaga.

A da ne govorim da nakon tog susreta, koji mi definitivno nije trebao, začepim uši svaki put kad čujem onu divnu istoimenu pjesmu obožavanog Olivera, ‘Vridilo je’. Jer me umjesto na neke važne momente, podsjeti na izjavu te nebitne…

Ipak, dotaknut ću se i još jedne slične, s kojom je razgovor tekao ovako.

Ona: “Čestitam, a znate li spol?”. Ja: “Hvala, znamo.” Ona: “Znači opet je curica?”

Ja (hladno): “Nije.”

Ona: “Joj super, mora da je tata presretan!”

Ja (još hladnije): “Svi smo presretni zbog bebe…”

Bila sam uvjerena da je njezin kiseli osmijeh značio da je shvatila da laprda gluposti, no ona je ipak nastavila. Sva ozarena obratila se suprugu koji je taman izlazio iz mora: “Joj jesi li čuo, čeka dečkića”… A ja… ne znam koliko bih dugo ostala pod morem bez zraka da nekako u trenutku zaranjanja nisam čula kako joj odgovara: “Pa zar to nije svejedno?!”.

Bio je on, prvi i jedini, ne muškarac, nego čovjek uopće, koji je tako reagirao u posljednjih desetak dana koliko sam na moru. A srela sam i popričala s nebrojeno puno ljudi, poznanika i nepoznanika koji ranije teško da bi i pozdravili.

Gotovo svatko od njih može se podičiti i drugim biserom.

Dakle, ispravljam netočni navod s početka priče o tome kako je spol jedino što ih zanima.

Malo tko nije širom otvorenih očiju želio doznati je li moja beba bila planirana ili slučajna. Da ih nije bilo toliko puno, vjerojatno o ovome ne bih niti pisala, no nakon njih 20-ak počela sam se pitati tko je tu normalan.

Je li uistinu moguće da se svi ti silni stranci usuđuju toliko zadirati u moju intimu?! Nikada, ali baš nikada ranije nisam mogla niti pomisliti da se to trudnicu pita.

Kako je rekla jedna moja prijateljica, to je isto kao da poželiš znati vode li ljubav s dečkom/ partnerom/mužem s ili bez zaštite i je li im možda kontracepcija koju preferiraju prekinuti snošaj. Zamislite samo razine crvenila na obrazima da sam im uzvratila sličnim protupitanjem…

I ne, nije me sve ovo toliko dotaklo samo zato što mi je ovo četvrta, a ne treća trudnoća, kako stalno pišem i zato što sam umjesto u sedmom mjesecu trudnoće sada u rukama mogla držati sedmomjesečnu bebu…

Niti zato što je kćerkica mog bratića s deset mjeseci započela borbu s malignom bolešću…

Niti zašto što je nedavno, kad sam u sitnim noćnim satima čekala pretrage na Hitnoj pomoći jer sam trpjela strašne bolove (srećom samo zbog jake urinarne infekcije), jedna žena tamo rodila mrtvorođenče…

Niti zato što je isto iskusila moja kolegica…

Niti zbog svih onih bolnih priča ljudi koji su samo željeli biti roditelji…

Pa, ako i kome među vama odgoj ili okolina nameću da je važno imati ‘nasljednika’ ili ako vam se dogodi da samo ne znate što biste trudnicu koju poznajete pitali, pregrizite jezik i nakon “čestitam” radije prijeđite na neku sasvim drugu temu.

I svakako umjesto ‘Vridilo je’ poslušajte jednu prigodnu Oliverovu – ‘Ključ života’… i uživajte!

A ja ću da se malo ohladim od ovog podsjetnika na sve te situacije koje su mi zasmetale, napraviti đir automobilom, osigurana genijalnim BeSafe pojasom za trudnice koji me u vožnji ne steže, već štiti u slučaju naglog kočenja ili ne daj Bože sudara. Bez njega mi je vožnja nezamisliva, a i sigurnije je na brzinu pobjeći od svih silnih znatiželjnika.