Poslijeporođajna depresija može se javiti u bilo kojoj trudnoći, no ipak je najčešća u prvoj. Moguće je i da se u nekim slijedećim više nikad ne ponovi, ali i da se slični simptomi pojave tijekom života bez obzira što žena nije trudna.
– Jače duševne smetnje javljaju se kod 20 do 40 posto žena, dok su izrazito teške prisutne kod deset posto. Tu dijagnozu postavlja liječnik koji na temelju iskustva može točno odrediti o čemu se radi. Psihotični oblik kad se dešava čedomorstvo ili samoubojstvo javlja se kod jedne do tri osobe na tisuću rodilja. Dodatna tragedija je ako se poremećaj ne liječi i što samo 20 posto žena traži pomoć,- rekla je dr. sc. Elizabeta Radonić, specijalist psihijatar iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja pri Domu zdravlja Zagreb – zapad.
Osim rodilje, trpi i obitelj
U tom slučaju, ne trpi samo žena, nego i obitelj, a kasnije i samo dijete može patiti od depresije ili poremećaja u ponašanju. K tome, simptome nije jednostavno prepoznati. Obično su to: tuga, plač, loše raspoloženje, gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, prisutan je i gubitak apetita, slabi koncentracija, zamjetan je i neopisiv umor itd.
Psihijatrica pojašnjava da se nakon poroda bitno mijenja područje ženina interesa i da je posve prirodno da se majka brine za dijete. Ako se to ne događa, onda se treba zabrinuti i potražiti stručnu pomoć.
S druge strane, jednako je bitna i podrška okoline koja rodiljama često nedostaje. Zato je neophodno istovremeno pružiti pažnju i djetetu i majci kako bi se oboje osjetili prihvaćeni.
Važnost razgovora i potpore
– Budući da patronažna služba ima veliko iskustvo te dolazi u obitelj sa strane, lakše može prepoznati poslijeporođajnu depresiju i uputiti ženu da zatraži stručnu pomoć kod psihologa, psihijatra ili svog obiteljskog liječnika. Poslijeporođajna depresija je većinom blagi poremećaj i uglavnom spontano prestaje pa nije potrebno neko posebno liječenje, nego razgovor i potpora. Ipak, ako simptomi potraju duže od dva tjedna potrebna je stručna pomoć,- objasnila je psihijatrica.
Psihoterapija će biti dobro rješenje za blaže oblike, dok teži zahtijevaju liječenje antidepresivima. Cilj je isti: osposobiti majku da se s radošću i uživanjem posveti djetetu. Dakako, uz podršku supruga i obitelji.
– Jače duševne smetnje javljaju se kod 20 do 40 posto žena, dok su izrazito teške prisutne kod deset posto. Tu dijagnozu postavlja liječnik koji na temelju iskustva može točno odrediti o čemu se radi. Psihotični oblik kad se dešava čedomorstvo ili samoubojstvo javlja se kod jedne do tri osobe na tisuću rodilja. Dodatna tragedija je ako se poremećaj ne liječi i što samo 20 posto žena traži pomoć,- rekla je dr. sc. Elizabeta Radonić, specijalist psihijatar iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja pri Domu zdravlja Zagreb – zapad.
Osim rodilje, trpi i obitelj
U tom slučaju, ne trpi samo žena, nego i obitelj, a kasnije i samo dijete može patiti od depresije ili poremećaja u ponašanju. K tome, simptome nije jednostavno prepoznati. Obično su to: tuga, plač, loše raspoloženje, gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, prisutan je i gubitak apetita, slabi koncentracija, zamjetan je i neopisiv umor itd.
Psihijatrica pojašnjava da se nakon poroda bitno mijenja područje ženina interesa i da je posve prirodno da se majka brine za dijete. Ako se to ne događa, onda se treba zabrinuti i potražiti stručnu pomoć.
S druge strane, jednako je bitna i podrška okoline koja rodiljama često nedostaje. Zato je neophodno istovremeno pružiti pažnju i djetetu i majci kako bi se oboje osjetili prihvaćeni.
Važnost razgovora i potpore
– Budući da patronažna služba ima veliko iskustvo te dolazi u obitelj sa strane, lakše može prepoznati poslijeporođajnu depresiju i uputiti ženu da zatraži stručnu pomoć kod psihologa, psihijatra ili svog obiteljskog liječnika. Poslijeporođajna depresija je većinom blagi poremećaj i uglavnom spontano prestaje pa nije potrebno neko posebno liječenje, nego razgovor i potpora. Ipak, ako simptomi potraju duže od dva tjedna potrebna je stručna pomoć,- objasnila je psihijatrica.
Psihoterapija će biti dobro rješenje za blaže oblike, dok teži zahtijevaju liječenje antidepresivima. Cilj je isti: osposobiti majku da se s radošću i uživanjem posveti djetetu. Dakako, uz podršku supruga i obitelji.
In this article:baby blues, dijete, dr Elizabeta Radonić, poslijeporođajna depresija
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login