Ovo nije još jedna tužna priča…

Drage naše čitateljice i pokoji čitatelju (znamo da vas ima dečki), koliko vremena tjedno posvetite sebi, tjelovježbi i zdravoj hrani? Hranite li se uopće zdravo? A još bolje pitanje – vježbate li zaista ili želite biti in pa potvrđujete kako i vi vodite zdrav život?

Nadam se da je svima poznato kako naša redakcija promiče i potiče uključenost osoba s invaliditetom u svakodnevni život. Pokazujući kako oni Mogu sve, jedan sasvim običan telefonski razgovor sa šeficom urodio je velikom idejom koju ćemo vam danas predstaviti.

Prije nešto više od dvije godine liječnici su mi rekli kako obična fizioterapija na mene nema više takvog učinka, budući da sam sve aktivnija u životu nakon amputacije stopala, te kako bih trebala krenuti u pravi gym. Mislim si – okej! Nema problema! Još će biti zabavnije, intenzivnije, a puno više utjecati na moje zdravlje.

E sad, znate koji je problem nastao? Pronaći teretanu/fitness centar i trenera koji bi želio raditi sa mnom! Obilazeći Zagreb u potrazi za trenerom i gymom, odgovor je bio „mi ovdje to ne radimo“ ili pristanak uz nenormalno visoku cijenu jednog sata osobnog treninga. Za one koji ne znaju – u početnom stadiju treninga osobama s invaliditetom treba trener koji će biti uz njih kako bi ih pravilno naučio vježbama, vidio njihove mogućnosti te prilagodio određene vježbe.

Zašto vi to ovdje ne radite? Gledate li svoj posao trenera samo kroz zaradu i promociju na Facebooku? Ovo je bila pljuska ne samo meni, nego i svim osobama s invaliditetom koje poput mene žele trenirati, same ne mogu i ne znaju, a jedino što čuju je NE!

U Mogu sve smo dobili nebrojeno upita iz cijele Hrvatske, jer zaista u fitness centre OSI ne mogu ići – dragi moji, stvar je samo volje! Onaj tko voli svoj posao i zna ga profesionalno odraditi, neće dopustiti da niti jedna osoba s invaliditetom „izvisi“. Na kraju krajeva, svi mi znamo svoje mogućnosti i granice i ako želimo ići u teretanu, na fitness, pilates, jogu, zumbu ili bilo što drugo – to znači da možemo!

anja i mario

Nemojte misliti kako je ovo tužna priča jer sam na kraju našla trenera s kojim već dvije godine radim. Sada smo željeli napraviti nešto novo i drugačije te upravo vas, koji ovo čitate iz naslonjača, potaknuti na tjelovježbu.

Cilj?

Pokazati kako osobe s invaliditetom mogu trenirati, potaknuti ih na uključenje, a i druge centre na otvaranje vrata novim izazovima.

Tko?

Mario Valentić i Mogu sve

Što?

Pratiti treninge četiri tjedna i podijeliti oba iskustva s vama.

Dragi naši čitatelji, pratite nas, komentirajte, gledajte, čitajte što i kako radimo ovih tjedana u hotelu Arcotel Allegra, ali nemojte misliti kako nam nije zabavno!

Autor: Anja Mihaljević