Pince, sirnice ili pogače

Kako se nazivaju u vašim krajevima? Kod mene su pince. A i pogače. S obzirom na to da imam dalmatinske krvi u sebi, odrasla sam u obitelji gdje je Uskrs bio nezamisliv bez pince na stolu! Dok sam još kao dijete živjela u Sarajevu, pred Uskrs je uvijek stizao paket od none i dide u kojem su, pretpostavljate, bile i pince. Ajme oduševljenja! Kao mala i nisam toliko padala na njih; više me zanimalo čupkati cukar s njih nego one same, ali zato je moj najstariji brat uživao i za sebe i za mene. Gle čuda, to se s godinama promijenilo.

Kasnije, kad sam u jednoj fazi života živjela s nonom, sam imala sreću da sam mogla učiti „iz prve ruke“ kako su se radile pince na Braču. Mirisi kojima se kuća ispuni tijekom pripreme je omamljujući! Naranča, limun, rum, rakija ili liker od ruža, vanilija mmmmmm…

S druge strane, otkako sam doselila u Skradin, opet sam imala sreće i opet „iz prve ruke“ učila od ovdašnjih domaćica kako se spremaju pogače. Razlika ima. Nisu velike, ali ih ima. No, divne su mi i jedne i druge! Sebi sam spojila 2 u 1 i radim onako kako meni odgovara.

pinca_prvaslikaučlanku

 

U svakom slučaju, govorimo o tradicionalnom uskršnjem kolaču. Nekada se pinca, sirnica ili pogača radila uglavnom u Dalmaciji, no danas je raširena i u drugim dijelovima Hrvatske. Može se kupiti i u dućanu i u pekarnama, i nećete ni s njima pogriješiti. Ali pravu, željenu aromu i konzistenciju tijesta, dobit ćete samo od one iz vaše kuhinje.

Nisu pretjerano komplicirane za rad, ali nisu ni najjednostavnije. Imaju svojih caka. Kao i svako dizano tijesto, iziskuje malo znanja, puno strpljenja, vremena i dobre volje. A ni praksa nije na odmet!

Znam da se recepti znaju strogo čuvati, ali ne vidim nekog posebnog razloga zašto. Osnovni recept je svima vrlo sličan, a nadalje se razlikuju po omjerima istih, aromama koje se dodaju te po običajima svakog podneblja. Evo, ovaj svoj, kombinirani, s veseljem dijelim! Nadam se da ćete se odvažiti i isprobati ih. Uslast vam i sretan Uskrs vama i vašim obiteljima!

Sastojci:

  • 6 jaja
  • 250 g šećera
  • 250 g masti
  • 120 g svježeg kvasca
  • 250 ml mlijeka (za kvas i tijesto)
  • 1 kg brašna

Mirodije po želji. Ja stavim:

  • 2-3 vrećice vanilije,
  • 2 žlice rakije od ruža
  • 1 kap ružinog ulja (ako ga imate)
  • 2 žlice ruma
  • 1 naranča-sok
  • korica limuna i naranče
  • malo soli

Napomene: Mirodije – pinca mora biti aromatična pa ne treba previše šparati, ali niti pretjerati!

Priprema:

  1. Kvasac razmutiti s malo šećera i mlakog mlijeka i staviti da se diže.
  2. U većoj zdjeli mikserom pjenasto umutiti jaja i šećer.
  3. Po malo dodavati masnoću (da bude sobne temperature) i sve dobro izraditi.
  4. Ubaciti mirodije i dio mlijeka te opet dobro izraditi.
  5. Dodati kvasac i dio brašna. Kada je umiješano oko polovice brašna sve istresti na dasku i dodajući ostatak brašna umijesiti tijesto. Po potrebi još dodati preostalo mlijeko. Tijesto ostaviti da se diže na toplom mjestu (1-2 sata, treba pratiti).
  6. Nakon što se tijesto diglo, kratko ga premijesiti, podijeliti pince po gramaži. Svaki komad tijesta s malo brašna premijesiti i oblikovati u malu loptu te svaku staviti na malo veći komad masnog papira (malo veći radi drugog dizanja). Pokriti ih, najbolje dekom i ostaviti da se opet dižu. Paziti da ne prekvasaju!
  7. Neposredno prije stavljanja na pečenje po želji ih se može zarezati škarama, premazati jajem te na svaku polijepiti zdrobljeni šećer u kocki (kao na slici) te staviti na pečenje.
  8.  Peći ih na 150°C cca 30min, ovisno o veličini pince, pećnici itd…

 

Čačkalicom provjeriti sredinu; ne smeta ako ima malo traga od tijesta; ja je nikada ne ostavim da bude skroz do kraja pečena, volim da bude malo vlažna u sredini, ali ipak pečena. Odnosno, ne volim da se osuši do kraja. Opet, ni to ne smeta, svaka se pojede!

Napomene: Sve brašno treba umijesiti, ali oprezno s mlijekom, ne znači da će trebati sva preostala količina! Meni uvijek ostane viška.

S obzirom na to da je dosta masnoće u tijestu, moglo bi upiti dosta brašna, ali ne pretjerujte! Tijesto mora biti mekano, ali kompaktno. Slično tijestu za kruh, ali malo mekše. Neka tijesto upija malo po malo brašna koje mu se dodaje, ali mora ostati mekano jer će inače pince biti pretvrde. Obično mi ode još cca 100g brašna dok ga mijesim.

 

Kako ćete znati da ste dovoljno dugo mijesili tijesto?

2 pokazatelja:

  • Ako u tijesto utisnete prst, trebalo bi se vratiti natrag, skoro u prvobitni položaj. Znači da se gluten dovoljno razvio i da je dovoljno elastično. Slobodno koji put lupnite tijestom o stol, odnosno ispustite ga iz visine – ne da mu ne smeta, nego mu i godi!
  • Tijesto neće biti do kraja glatko (kao recimo za kruh) nego izgleda kao da se u njemu vide mjehurići, kao na slici.

pinca2

Meni su draže malo manje pince, tako da ih radim od 450-500g težine.

Ako se neće sve pojesti u narednih 2-3 dana, mogu se spremiti u škrinju i po potrebi vaditi. Ništa se ne mijenja u okusu i teksturi.

Dobar tek!