Poremećaji hranjenja i njihov utjecaj na nutritivni status

Kada govorimo o poremećajima hranjenja važno je znati da obje krajnosti kalorijskog unosa, od onog prekomjernog do nedovoljnog, imaju zajedničku karakteristiku. Naime, obje negativno utječu na nutritivni, a samim time i zdravstveni status osoba koje od tih poremećaja pate.

Što se smatra poremećajem hranjenja?

Poremećaj hranjenja podrazumijeva kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Neki od poremećaja hranjenja su bulimija, ortoreksija, anoreksija te kompulzivno prejedanje.
Bulimija i kompulzivno prejedanje predstavljaju poremećaje hranjenje koje karakterizira povećan kalorijski unos hrane. Svaki poremećaj ima negativnu psihološku komponentu za pojedinca npr. kod bulimije se često javlja snažni osjećaj krivnje i srama koji utječe na potrebu za eliminacijom unesene hrane. S druge pak strane, anoreksija podrazumijeva nezadovoljstvo i iskrivljenu percepciju samoga sebe te osoba ima nedovoljan kalorijski unos uz nerijetko pretjerivanje tjelovježbom i intenzivnu energetsku potrošnju.

Što izaziva poremećaj hranjenja?

Uvriježeno je mišljenje da osobe koje imaju neki oblik poremećaja hranjenja samovoljno odabiru život u takvom stanju. Istina je da pozadina raznih poremećaja hranjenja ima snažnu psihopatologiju, no ima i biološku. Naime, što dulje osoba “hrani” svoj problem i negira ga, to dublje ulazi u začarani krug koji narušava zdravlje – što može biti i po život opasno stanje. Dobra je vijest da na obje komponente možemo utjecati, barem u mjeri u kojoj se iste stavljaju pod kontrolu umjesto da one kontroliraju osobu s poremećajem hranjenja.

trening u

Utjecaj na nutritivni status

Kod anoreksije, kao i kod bulimije, dolazi do značajnog poremećaja ravnoteže elektrolita. Pacijenti tako najčešće pate od deficita kalija i magnezija, a kod anoreksije i fosfora. Također, čest je manjak i drugih bitnih mikronutrijenata. Uz bolest se javljaju i probavni poremećaji pa je tako za anoreksiju karakteristična abdominalna bol, konstipacija, nadimanje i odgođeno pražnjenje želuca, a kod bulimije pojava refluksa, gastrointestinalnih krvarenja te konstipacije.

Kod anoreksije je posebno naglašena proteinsko energetska malnutricija, odnosno stanje koje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija zbog kontinuiranog nedovoljnog unosa proteina i potrebne energije. Anoreksija može dovesti do povećanja razine kolesterola i smanjenja razine šećera u krvi. Pacijenti koji pak pate od bulimije, nakon visokokaloričnih obroka, imaju nagle skokove u razinama šećera u krvi koji dugoročno mogu utjecati na poremećaj lučenja inzulina. Zbog visokokalorijskih obroka moguće je i zadržavanje vode u tijelu koje pak dovodi do nastanka edema. Manjak kalcija, esencijalnog minerala za izgradnju kosti, utječe na razvoj osteopenije i osteoporoze kod anoreksičnih pacijenata, a stanje dodatno otežava gubitak mišićnog tkiva.

Kako pristupiti liječenju?

Izlaz iz začaranog kruga je moguć, često uz pomoć stručnog zdravstvenog tima. Planiranje prehrane i obroka, odnosno odgovarajuće dijetoterapije se treba provoditi isključivo od strane liječnika i nutricionista. Potrebno je postupno naviknuti organizam na dnevne unose i raspodjelu obroka, pazeći pritom na tijek oporavka i druge individualne potrebe pacijenta.

Kod anoreksije je važno primijeniti uravnoteženu prehranu uz uvažavanje želja pacijenta s obzirom na odabir jela i namirnica. Naglasak se stavlja na malim i čestim obrocima, a unos energije hranom bi u početku liječenja trebao biti 800-1200 kcal/dan. Vitaminsko-mineralni dodaci prehrani moraju biti strogo propisani. Pacijenti bi trebali imati tjedni prirast od 0,5 kg, a vježbanje mora biti ograničeno na manje od 30 minuta u danu.

Kod bulimije se preporučuje raznolika prehrana s jednostavnim i laganim obrocima koji bi uglavnom trebali biti topli. Potiče se unos voća i povrća radi duljeg zadržavanja hrane u crijevima. Obroci bi trebali sadržavati dovoljne količine ugljikohidrata i masti (jogurti, sirevi, pire krumpir), a iste moraju biti prilagođene individualnim potrebama pacijenta.

Često se pripisuju i multivitaminski dodaci prehrani.

Osim dijetoterapije savjetuje se psihoterapija, a u težim slučajevima pregled i liječenje od strane specijaliste psihijatra. Poremećaji hranjenja zahtijevaju punu pažnju i strpljivost kako pacijenata tako i stručnog osoblja.

Zapamtite, upornost je važna vrlina. Tek kad u nešto ulažemo kontinuirani trud, dobivamo na vrijednosti, a ta vrijednost nas uvijek stavlja bliže ostvarenju cilja, ma koliko god dalekim se činio.

Autor: Monika Fumić, mag. nutr.

Centar za prevenciju i liječenje debljine Zagreb

Dragutina Mandla 7, 10 000 Zagreb

+385 1 6397 333

[email protected]

Centar za prevenciju i liječenje debljine Čakovec

Prešernova 13, 40 000 Čakovec

+385 40 638 520

[email protected]

Ustanova za zdravstvenu skrb Medikol