Godina već je za nama. I baš mi je prije jedno mjesec dan sve "sjelo". Sjećam se i točnog trenutka. U šetnji s djecom, pred zalaz sunca, osjećajući miris netom pokošene trave. Kockice su se posložile u šareni mozaik zvan roditeljstvo.
Kao i na sve u životu, čovjeku treba vremena da se navikne. A najteža je, kažu, upravo prilagodba jer djeca sa sobom donose novi način života i svjetonazor. Ona izazivaju naviku. Da, poput poroka su, samo s pozitivnim utjecajem po zdravlje.
A kada znate da ste na cilju (ili barem na dobrom putu)?
Kada uslijed dječjeg lupanja po glavi pokušavate odvojiti krmeljama sljepljene trepavice i ne pitate se "Što mi je to trebalo“ već s lakoćom iskačete iz kreveta mašeći se pelena ili bočica.
Vaš izbor i vaša odluka, ali i pustolovina. S njima je puno "prvih puta". Prvi smješak, prvi pad, prva kruta hrana, prva torta, dvije… Svaki dan avantura, svaki mjesec mala obljetnica. Osobno sam i sama doživjela mnogo debija i novih iskustava. Isprobala sam čudo rađanja, dojila sam, promjenila prvu pelenu (i preko tisuću drugih), čula sam prvo "mama" i naučila svoje potrebe staviti na stranu u njihovu korist.
Rastem zajedno s njima, a svakodnevni upgrade diže me u nebeske sfere superjunaka. Moja sposobnost multitaskinga narasla je do uber razina, organizacijske sposobnosti nikada mi nisu bile jače, a moć funkcioniranja i s najmanje sna dovela sam do savršenstva. Strpljenje je i dalje u zoni zelenog, a empatija i razumijevanje moje su tajno oružje.
Ipak, pred nama je još puno posla, mnogo učenja, plača, smijeha, razočaranja i iznenađenja, pa ću vas ostaviti s mudrim riječima Reingolda Niebuhra jer moram ići torte peći:
"Bože, daj mi snage da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti; hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da spoznam razliku između njih."
Dvojčeki.com
Kao i na sve u životu, čovjeku treba vremena da se navikne. A najteža je, kažu, upravo prilagodba jer djeca sa sobom donose novi način života i svjetonazor. Ona izazivaju naviku. Da, poput poroka su, samo s pozitivnim utjecajem po zdravlje.
A kada znate da ste na cilju (ili barem na dobrom putu)?
Kada uslijed dječjeg lupanja po glavi pokušavate odvojiti krmeljama sljepljene trepavice i ne pitate se "Što mi je to trebalo“ već s lakoćom iskačete iz kreveta mašeći se pelena ili bočica.
Vaš izbor i vaša odluka, ali i pustolovina. S njima je puno "prvih puta". Prvi smješak, prvi pad, prva kruta hrana, prva torta, dvije… Svaki dan avantura, svaki mjesec mala obljetnica. Osobno sam i sama doživjela mnogo debija i novih iskustava. Isprobala sam čudo rađanja, dojila sam, promjenila prvu pelenu (i preko tisuću drugih), čula sam prvo "mama" i naučila svoje potrebe staviti na stranu u njihovu korist.
Rastem zajedno s njima, a svakodnevni upgrade diže me u nebeske sfere superjunaka. Moja sposobnost multitaskinga narasla je do uber razina, organizacijske sposobnosti nikada mi nisu bile jače, a moć funkcioniranja i s najmanje sna dovela sam do savršenstva. Strpljenje je i dalje u zoni zelenog, a empatija i razumijevanje moje su tajno oružje.
Ipak, pred nama je još puno posla, mnogo učenja, plača, smijeha, razočaranja i iznenađenja, pa ću vas ostaviti s mudrim riječima Reingolda Niebuhra jer moram ići torte peći:
"Bože, daj mi snage da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti; hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da spoznam razliku između njih."
Dvojčeki.com
In this article:blizanci, djeca, double trouble, dvojčeki, marta alić, roditeljstvo
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login