Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Putovanja

Put u Phnom Penh

Rano jutarnji let za Phnom Penh nije jednako „legao“ svakome. Gotovo bez i jednog sata sna napustili smo hotel Lebou, pojavili se u jednoj od ljepših zračnih luka svijeta. Onoj u Bangkoku, Suvarnabhumi…

Rano jutarnji let za Phnom Penh nije jednako „legao“ svakome. Gotovo bez i jednog sata sna napustili smo hotel Lebou, pojavili se  u jednoj od ljepših zračnih luka svijeta. Onoj u Bangkoku, Suvarnabhumi…

– Oprostite, ali gdje vam je viza? – upitao nas je djelatnik na šalteru Air Asie, popularne niskobudžetne kompanije.

Ubrzo se nasmijao kada smo ga podsijetili da se viza kupuje u glavnom gradu Kambodže. Na krcatom letu Boeinga 737 bilo je oduševljenih, ali i nešto manje veselih.

– Tja, zašto napuštamo Bangkok? Jesmo li sigurni šta radimo? Ajme, kakve se mi divote odričemo – zavapio je Vlado, jedan od članova tročlane ekspedicije.

phnom_penh10

Jednosatni let do nekadašnje postojbine Crvenih khmera, koji su od 1975-1979. pobili gotovo milijun i pol svojih sunarodnjaka, protekao je iznimno mirno. Pri slijetanju u glavni grad Kambodže osjeti se neizmjerno siromaštvo, tzv. „skvoter“ naselja gdje god se okreneš. Pri ulasku u kričavo žutu zgradu dojam sve trojice je jedinstven. Još jedan udarac za Pleso…

– Možda je jedna od najsiromašnijih zemalja, ali ima daleko ljepšu zračnu luku od zagrebačke!

Negdje oko osam sati stvorio se ogroman red. Trebalo je pripremiti 25 dolara, po mogućnosti u sitnim apoenima. Jer toliko tamo, naime, iznosi prosjećna mjesečna plaća. Stroge zelene uniforme dominiraju na šalterima Tu i tamo poneki pas onjuši pokoji kovčeg.

phnom_penh11

– Gospodin Islamovic? – vikao je jedan mlađi dečko držeći isti taj natpis na jednom kartonu. Elviru je to bilo dostatno da ga zabilježi kamerom za dugo sjećanje. Put do hotela također se urezao u memoriju. U jednom trenutku pretjecao nas je manji kombi sa 20-ak Kmera, začudo nitko nije ispao. Po dolasku u hotel Flamengo oduševljava nas činjenica da tamo postoji internet, ali nas ne veseli dano upozorenje.

– Gospodo, najbolje vam je da ne silazite na cestu – rekla nam je recepcionarka koja mjesečno zaradi impresivnih 50 dolara.

phnom_penh02

Hotelske sobe su pristojne, TV izbor posebice. Stotine europskih programa, engleski nogomet iz svakog kutka. Kradu se signali gdje se stignu. Ali, zar smo došli u Kambodžu gledati Everton i Manchester City?…

Večernji izlazak  bio je nešto posebno. Naručili smo tuk-tuk, osebujnu verziju taksija. Motorizirani trosjed, uključujući i vozača. Zamračene ulice, kao u mojim Vinkovcima ratne 91., nisu ostavile dojam gostoljubive nacije.

– Jebote, tko zna gdje nas on to vodi? – zamro je Vlado, a niti ostalima nije bilo svejedno.

Nakon nekoliko minuta „ukazao“ se klub. Alternativan, čak malo baca i na zagrebačku Močvaru. Stranaca je na „tone“, a i cijene su u tom duhu.

– Ako ste gladni, preporučujem vam kebab. Tamo, preko puta ceste – rekla nam je konobarica koja se pohvalila da ima putovnicu, koja inače u Kambodži vrijedi suho zlato – 200 dolara.

phnom_penh12

Kebabbbb u Kambodži? Makar umro iste sekunde, to jednostavno moram probati! Čak jedan dolar koštao me kebab koji je bio toliko ukusan da sam se vratio jo još jedan. Pseće meso? Nisam pitao, bilo mi je svejedno u tom trenutku. Scena koja će teško izaći iz glave bila je kada je vlasnik pečenjare rastjerivao djecu. Djecu koja su spavala na crnoj blatnoj zemlji između stolova za mušterije.

Dan poslije gospodski smo ručali u centru grada. U jednom od najskupljih restorana obilati ručak platili smo čak pet dolara. Elvir se čak cjenkao za sunčane naočale. Spustio je cijenu na – dolar. Poslije je nahranio djecu, naručio im dodatne obroke.

Poseban doživljaj bio je odlazak na tržnicu. Iznenadili su nas ruski trgovci koji su se dobro snalazili sa „jugoslavenskim“ jezikom. Vlado je kupio šešir za djeda, a na asortimanu ljetne odjeće nitko od nas nije štedio. Dva „tuk-tuka“ bila su malo za sve stvari koje smo kupili na toj „ruskoj tržnici“…

phnom_penh06

Milijunski Phnom Penh nalazi se na utoku rijeke Sap u Mekong. I upravo tamo su prizori kao iz starih filmova gdje žene peru rublje u rijeci, a muškarci love „divljač“ iz dubina. Nakon komunističkih invazija i građanskog rata u toj je državi ostalo posijano nekoliko milijuna nagaznih mina, ali kako su nas izvijestili, turistička odredišta su očiščena i sigurna.

– Ako imate 50.000 dolara, možete ići u lov na ljude u Kambodži – samo je jedna od neprovjerenih priča ovoj lijepoj, a izrazito napačenoj državi.

Dvadesetak letova dnevno stiže u glasoviti Siem Reap, sve popularnije odredište gdje hoteli niču poput gljiva poslije kiše. Popularna američka glumica Angelina Jolie izabrala je hram Angor Wat za snimanje Tomba Raidera i često se vraća u tu oazu jugoistočne Azije. Taj Angor Wat danas je simbol Kambodže i njena najveća turistička atrakcija. Francuski istraživač Mouhout otkrio ga je sredinom 19. stoljeća i oduševio se kada je shvatio da se kompleks hramova i palača širi na 80 kilometara kvadratnih. Pored mnogobrojnih turista, hram dnevno posjećuju i budistički monasi.

phnom_penh05

I malo pomalo došao je kraj avanturi u 13-milijunskoj zemlji. Malo je nedostajalo da nam ta kraljevina postane trajno prebivalište.

– Za izlazak iz države morate platiti 20 dolara! – upozornio nas je djelatnik zračne luke.

Posljednjeg, 15. dana naše azijske turneje, iz nas su se cijedile samo „lipe“. Zadnje dolare stukli smo sinoć u birtiji i nitko od nas nije očekivao takav „hladni tuš“. I to uoči povratka kući.

– Momci, ako nemam ništa na računu, radit ćemo kao prostitutke do kraja života – rekao je Vlado i nabacio kiseli osmijeh.

Srećom, bilo je dovoljno. Izvadio je 60 dolara i okrenuo rundu. Nesvakidašnja runda, koja će se pamti. Runda, za izlazak iz Kambodže…

 

 

Više

Događanja

Fabrizio Corona – stvar prošlosti?

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.