Putovanje s djecom – veselje, a ne stres

Ne znam kako vi, no mi svake godine k’o Čehi putujemo na more. Zbog udaljenosti od otprilike 300 km, danima proživljavam tešku putnu groznicu. I sad, kad nam je ostao još koji dan do završetka školske godine, sigurna sam da mnoge mame dijele moju sudbinu. Što ponijeti? Kakvo će vrijeme biti? Da napišem popis da nešto ne zaboravim? Gdje će sve to stati? Bože, treba nam kombi!

Obično sastavim popis, pa onda kako pakiram, tako lagano križam. A taj isti popis, sastavljam danima prije i još ga jedno desetak puta pročitam, da budem sigurna da je apsolutno sve na njemu. Ništa ne prepuštam slučajnosti. Pogotovo sad, kada imam još jedno malo dijete, uz dva velika momka.

Napisat ću vam što je meni bitno, možda vam bar malo olakšam vaše pakiranje i groznicu.
Pogotovo ako prvi puta idete s djetetom na odmor ili na duži put.

Najbitnija mi je sigurnost moje djece i jedan sam od onih roditelja koji će kupiti najsigurniju auto sjedalicu, trenutno na tržištu. Otplaćivat ću je mjesecima, ali to mi nije uopće važno. Ako ikako imate priliku i ako niste sigurni da ste je dobro postavili, postoje auto servisi, kao i udruge koje će vam vrlo rado provjeriti sigurnost auto sjedalica. To neka vam bude prioritet, molim vas. Ništa se ne događa nekom drugom. Ne razmišljajte tako. Pred vama je puno kilometara, puno opasnosti i svakakvih vozača. A sa sobom vozite najvrjedniji „teret“ koji postoji.

Ako imate sasvim malo dijete, vrlo vjerojatno će prespavati dobar dio puta. Bar smo mi lani imali tu sreću. Naš momčić je imao svega pet mjeseci i jednom se budio i to zbog gladi. Stali smo na prvom ugibalištu i tu sam ga lijepo u miru podojila i presvukla. Malac je jedno desetak minuta nakon toga u svojoj auto stolici mahao nožicama i ručicama, gledajući kroz prozor predivne bijele oblake i tada ponovno zaspao, do našeg cilja. No, što ako imate malo veću dječicu, koja više ne spavaju puno, već sa stražnjeg sjedišta sipaju tisuću raznoraznih pitanja i još onih nekoliko tisuća koje glase „jesmo li stigli“ i „koliko se još moramo voziti“? Eh, prošla sam ja i taj film strave i užasa, no samo jednom. Drugi puta sam već pametnije. Pa da podijelim s vama kako sretno putovati i s većom dječicom.

Moji su bili oduševljeni kada su smjeli pakirati svoje stvari sa mnom. Ja bi vadila stvari iz ormara i ladica, a oni su ih uredno slagali u putne torbe. Vjerujte mi, to ih jako veseli i pripremi ih na duži put. Dok smo se pakirali, pričali smo što ćemo raditi kad stignemo na more, koliko dugo se trebamo voziti, hoće li im biti dosadno u autu, što da uzmemo da se zabave po putu. S njima su se iza obavezno vozile njihova omiljena dekica i plišanac.

Možda niste pobornik video igrica i tableta, no napravite iznimku tih tri, četiri sata. Zabavit ćete malce i sebi osigurati veću udobnost i sigurnost. Naravno, objasnite im da je to iznimka i zašto je to tako. Djeca su stvarno razumna, ako s njima razgovarate otvoreno i s dobrim argumentima. Neka igraju tih par sati igrice, neka pogledaju crtiće ili neki dobar dječji film. Puno će vam olakšati.

Ni slučajno im za vrijeme puta nemojte davati igračke u dijelovima, pogotovo ne u onim sitnijim. Sitnije dijelove mogu prilikom kočenja progutati, krupniji dijelovi im mogu pasti, a kako oni u svojim auto sjedalicama nisu baš mobilni, vjerojatno će do sljedećeg ugibališta vrištati da hoće baš tu kocku koja je na podu.

Frendica mi je jednom također dala dobru ideju. „Kupi mu novu igračku. Neku malu i da nije skupa. Biti će mu zanimljiva neko vrijeme.“ Eto, ako imate mogućnosti, ideja nije uopće loša.
Također, ponesite dosta vode, koju energetsku pločicu za međuobrok, te vlažne i papirnate maramice. Takve stvari nikada nisu viška, jer nikada ne znate gdje ćete zapeti. Možda naiđete na kakvu gužvu na cesti, možda se dogodi kakva prometna ispred vas, možda samo djeca budu gladna i žedna.

Mi smo često kod takvih dužih putovanja znali napraviti i male izlete. Jednom smo stali pogledati Plitvička jezera, jednom Rastoke, jednom Gliboki Brod. Jednom smo čak stali u Delnicama i tamo navratili kod poznanika na kavu i kolače. Lijepo ćete se razgibati, a i djeca će imati dojmove o kojima možete razgovarati dobar dio ostatka puta. Razmislite imate li koga na putu prema cilju i najavite se na kratko druženje. Preporodit ćete se u tih pola sata, sat.

Neka djeca znaju biti baš izrazito cendrava dok se vozite uz brdo ili se spuštate, te po serpentinama. Vrlo vjerojatno ih smeta tlak u ušima. Dajte mu tada da pije iz bočice ili kljunašice i za vrijeme vožnje. Vrlo vjerojatno ćete mu olakšati neugodu, jer će mu se odštopati uši prilikom gutanja. Neka to bude ipak mali izuzetak. Hraniti ih nikada nemojte u vožnji, dijete se vrlo lako zagrcne i mrvicama. Ne želite panično tražiti prvo ugibalište ili otkopčavati pojas i bacati se po stražnjem sjedalu. Nije ni najmanje sigurno. Nije ni najmanje ugodno.

Haj’mo se malo vratiti sada na onaj popis.

Provjerite da li u mjestu gdje putujete ima liječnik i apoteka. To je jako bitno kad putujete s klincima. Na nekim otocima na žalost ambulante rade samo u jednoj smjeni, pa ste često do dolaska liječnika prepušteni sami sebi. Zato budite spremni. Ponesite osnovnu kućnu apoteku koja mora sadržavati tablete protiv bolova i tablete za snižavanje temperature za vas, te sirup protiv bolova i sirup za snižavanje temperature za malce. Svakako imajte i nešto protiv žgaravice, proljeva, tvrde stolice i mučnine. Ne zaboravite i prvu pomoć, pa si spremite antiseptik, te koji zavoj i flaster. U ljetnim mjesecima često zaboravimo koliko je snažno naše veselo sunce, pa ne zaboravite sredstva za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom i produženim djelovanjem, kao ni repelente protiv uboda kukaca. Danas se već vrlo povoljno mogu u apotekama kupiti i sredstva za ublažavanje opeklina i uboda, pa nemojte ni to previdjeti. Bolje puhati na hladno, nego puhati na prepečenu kožicu. Ako imate malo dijete, nemojte zaboraviti pelene. Bar da imate po putu.

Ako idete prvi puta kampirati s djecom i unajmit ćete opremu za kampiranje ili kamp kućicu, evo i ovdje par savjeta što ne zaboraviti.

luggage-1149289_1920

Ono najbitnije ćete dobiti ili pronaći u kućici. Osim toga, trebat će vam konop za sušenje rublja, baterijske svjetiljke i baterije, plastično posuđe, te sva ona kućna apoteka gore navedena. U kampu obično bude trgovina, pa se hrana i higijena tamo mogu kupiti, no često se dogodi da nemaju ovo što sam vam nabrojala. Posebice baterije.

Ne zaboravite zabavu za djecu: lopte, puzzle, badminton, frizbi, razne društvene igre i sl.
Nije uvijek lijepo vrijeme, a pod tendom ili u šatoru može biti jako veselo uz dobru zabavu.

Što ćete spakirati za odjenuti i obući, to vam neću pisati. Samo ću napomenuti da ne zaboravite uzeti i koji komad tople odjeće. Vrijeme zna biti varljivo, a bura zna biti poprilično strašna i hladna. Čak i ljeti.

I tako, dok sam ja sad vama iznijela ovdje svoja iskustva, nadajući se da će bar malo nekome pomoći, sjetim se opet svog pakiranja.

Već se vidim kako s četiri kofera, kolicima, putnim krevetićem, torbom punom stvarima za plažu, torbom punom raznih igračaka i slikovnica, stojim ispred našeg auta i blejim u otvoren spremnik. Kroz glavu mi zasigurno prolaze misli gdje i kako sve to potrpati i hoće li uopće sve to ovdje stati. Bez obzira na punu spremu, nikako zaobići i tu putnu groznicu.
I kad sjednem u auto, obavezno se još jednom vraćam gore u stan po foto aparat i punjač za mobitel. Valjda imam auto-blokadu nekih sivih, moždanih stanica koje ne žele nikakvu tehniku na godišnjem odmoru, pa mi uvijek za takve stvari zablokiraju misli. Uvijek se po to vraćam. Nemojte i vi, ako želite lijepe uspomene s ovogodišnjeg odmora.
I tako, mi se popakirali, sve potrpali, vratili po zaboravljeno, ukucali cilj u navigaciju i spremni smo za put. Moj zakoniti pogleda u retrovizor, lagano krene i zaključi: „Bože, teški smo sigurno preko dvije tone. Mogla si još staviti karton mineralne na vrh, koju paštetu i rolu toaletnog papira i izgledali bi k’o pravi Čehi!“

Svi se nasmijemo i krenemo prema kvalitetnom i aktivnom odmoru.
Pa tako i vama želim mirno more, dobar provod i sretan put!