Broj razvoda, o čemu postoje precizni statistički pokazatelji (www.dzs.hr), iz godine u godinu raste. Tako je 2015. godine zabilježeno 6010 razvoda, a samo godinu kasnije 7036 razvoda.
Povećanjem broja razvoda, povećava se i broj djece koja sudjeluju u njima. Procjenjuje se da je 30 % razvoda konfliktno, što znači da jedan od roditelja vlastitom djetetu uskraćuje pravo na provođenje vremena s drugim roditeljem i tim činom izlaže dijete sustavnom otuđivanju. U većini slučajeva to čine majke, ne zato što su one sklonije tome ili što su očevi imuni od takvog postupanja, već zbog činjenice da su djeca nakon razlaza roditelja u velikoj većini slučajeva povjerena majkama na zajednički život.
Većina stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece mišljenja je da se manipulacija i otuđivanje djeteta može nazvati i zlostavljanjem djeteta. Procjenjuje se da je svake godine više od 1500 nove djece uključeno u tih 30 % konfliktnih razvoda za koje sustav nema rješenja niti zna kako pomoći djeci i roditelju koji je žrtva zlonamjernog roditelja.
Taj problem nije riješio Obiteljski zakon iz 2003., niti Obiteljski zakon iz 2015., a tek trebamo vidjeti hoće li i kako taj problem riješiti dugo najavljivani pa povučeni novi Obiteljski zakon.
Dugogodišnje „guranje pod tepih“ ovog problema imat će ozbiljne posljedice po naše društvo u cjelini, a koje već sada možemo vidjeti u raznim oblicima: katastrofalna demografska slika, razni oblici nasilja, sklonost raznim oblicima poroka (alkoholizam, droga), povećana potrošnja antidepresiva, niža radna sposobnost u najproduktivnijoj dobi…
U praksi nerijetko vidimo roditelje koji nisu u mogućnosti prepoznati potrebu djeteta za drugim roditeljem i to ne samo u fizičkom smislu. U takvim slučajevima roditelj preplavljen svojim emocionalnim poteškoćama često daje poruku djetetu (koje niti sam nije svjestan) da je drugi roditelj nepodoban, neprijatelj, da nije dobar za dijete i slično, pa dijete bude opterećeno da svojom potrebom za drugim roditeljem ne povrijedi onog roditelja s kojim živi.
Kao mogući negativni učinci roditeljskog sukoba tijekom razvoda na dijete su: izražena agresivnost, impulzivnost, anksioznost, samooptuživanje, potreba za kontrolom situacije, nisko samopouzdanje, slabije socijalne vještine, psihosomatika, regresivno ponašanje, poteškoće u ponašanju, emocionalne teškoće – emocionalna nesigurnost, smetnje u regulaciji osjećaja…
„Napredak vidimo u tome, u odnosu na prethodne godine, da se o ovoj problematici u javnosti govori daleko više nego prije, na čemu smo zahvalni medijima,“ izjavio je Oliver Čanić predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Zagreb.
„Mi smo udruga za ravnopravno roditeljstvo i smatramo da je najbolji interes djeteta da podjednako provodi vrijeme s mamom i tatom, zato nas posebno čude negativne kritike pojedinih ženskih udruga!?
Neke od njih nastoje prikazivati muškarce u Hrvatskoj kao univerzalne nasilnike, pokušavaju nametati potpuno besmisleni rat spolova.
Naše prijedloge i ideje temeljimo na civilizacijskim i tehnološkim dostignućima do danas – zahvaljujući tehnološkom, obrazovnom i društvenom napretku te radu ženskih udruga koje potiču žene na stjecanje obrazovanja i ekonomsku samostalnost, sve je više i majki koje po cijele dane rade izvan kuće, kao što su prije većinom radili očevi.
Više otac nije onaj koji sam zarađuje. Više niti majka nije ona koja sama skrbi za dom i djecu. Muškarci i žene moraju surađivati, nadopunjavati se i boriti se protiv svake vrste nasilja, a naročito protiv nasilja nad DJECOM!“
