Nataša Janjić u središtu je pozornosti zbog uloge u filmu Kenjac Antonija Nuića. Obiteljska je to priča u kojoj su isprepleteni odnosi sviju članova i u kojoj na vidjelo izlaze skrivene obiteljske tajne, nakon čega se ti odnosi znatno izmijene.
– Igram Jasnu, suprugu glavnog junaka Bore, kojeg igra Nebojša Glogovac, s kojim evidentno nisam u sretnom braku, a ljetovanje kod njegove rodbine u Hercegovini donijet će promjene i na tom planu. Jasna je iz grada, osupnuta seoskim životom i načinom odgoja, koji je ujedno temelj problema svih aktera filma.
Kenjac ide po nagradu Američke akademije
Kenjac (što je dalmatinski izraz za magarca) trči i prema nagradama, a hoće li u cilj uletjeti s Oscarom na ušima, teško je još reći, no već i vijest o nominaciji za najbolji strani film zabavna je i slatka.
Nataša je podjednako aktivna i na kazališnim daskama i na filmskim setovima. Diplomirala je 2004. godine kao Martha u drami Tko se boji Virginije Woolf i od tada odigrala velik broj uloga. Stalna je članica ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella, kao ulogu najsličniju sebi izdvaja lik Tanje u predstavi Četvrta sestra Janusza Glovackog, a izvrsna je i kao Helena u Snu ivanjske noći.
– Ta je uloga manje kompleksna, ali zato je iznimno zabavna i uživam je igrati. Što se filmskih uloga tiče, najteže su bile uloga Jasne u Kenjcu jer me se osobno tiče (Antonio Nuić bivši je dečko, nap. a.), a svakako najkompleksnija i najzahtjevnija dosad bila je Katarina u filmu Sveti Georgije ubiva aždahu Srđana Dragojevića, koji sam snimala mjesecima u ne baš tako lakim uvjetima za glumca – zbori Janjić i dodaje kako joj je omiljeni partner na sceni Franjo Dijak.
Izbjegavanje magaraca
Na prvoj godini Akademije ta je 28-godišnja Splićanka glumila Shakespeareovu Juliju, a na pitanje je li i koliko sretna u ljubavi, pomalo diplomatski odgovara da na ljubav danas gleda kao na sam po sebisretan pojam.
Kad ne radi, rado će, kaže, pobjeći na nekoliko dana na neko putovanje i isključiti mobitel. Možda će tada pogledati i neki dobar film, a ako se u njemu nađe i kakva dirljiva scena, Nataša će obvezno zaplakati i taj osjećaj opisati – katarzičnim.
Ako je suditi po planovima za budućnost, teško da će uskoro uloviti malo slobodnog vremena.
– Trenutačno pripremam Heidi u režiji Ivana Lea Leme u kazalištu Moruzgva u Zagrebu i trebala bih uskoro početi s Markom Torjancem u njegovu kazalištu Planet Art raditi jedan američki tekst sa dva glumca, muškarcem i ženom, koji govori upravo o muško-ženskim odnosima. Krajem ove godine radim ponovo nešto novo u Gavelli, a dotad igram stare predstave i uživam dok nas služi lijepo i toplo vrijeme.
Za kraj smo se opet vratili Kenjcu s početka priče i upitali našu sugovornicu koliko joj je bitan magarac u životu, na što je spremno uzvratila:
– Ako mene pitate, magarce izbjegavam.
– Igram Jasnu, suprugu glavnog junaka Bore, kojeg igra Nebojša Glogovac, s kojim evidentno nisam u sretnom braku, a ljetovanje kod njegove rodbine u Hercegovini donijet će promjene i na tom planu. Jasna je iz grada, osupnuta seoskim životom i načinom odgoja, koji je ujedno temelj problema svih aktera filma.Kenjac ide po nagradu Američke akademije
Kenjac (što je dalmatinski izraz za magarca) trči i prema nagradama, a hoće li u cilj uletjeti s Oscarom na ušima, teško je još reći, no već i vijest o nominaciji za najbolji strani film zabavna je i slatka.
Nataša je podjednako aktivna i na kazališnim daskama i na filmskim setovima. Diplomirala je 2004. godine kao Martha u drami Tko se boji Virginije Woolf i od tada odigrala velik broj uloga. Stalna je članica ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella, kao ulogu najsličniju sebi izdvaja lik Tanje u predstavi Četvrta sestra Janusza Glovackog, a izvrsna je i kao Helena u Snu ivanjske noći.
– Ta je uloga manje kompleksna, ali zato je iznimno zabavna i uživam je igrati. Što se filmskih uloga tiče, najteže su bile uloga Jasne u Kenjcu jer me se osobno tiče (Antonio Nuić bivši je dečko, nap. a.), a svakako najkompleksnija i najzahtjevnija dosad bila je Katarina u filmu Sveti Georgije ubiva aždahu Srđana Dragojevića, koji sam snimala mjesecima u ne baš tako lakim uvjetima za glumca – zbori Janjić i dodaje kako joj je omiljeni partner na sceni Franjo Dijak.
Izbjegavanje magaraca
Na prvoj godini Akademije ta je 28-godišnja Splićanka glumila Shakespeareovu Juliju, a na pitanje je li i koliko sretna u ljubavi, pomalo diplomatski odgovara da na ljubav danas gleda kao na sam po sebi
sretan pojam. Kad ne radi, rado će, kaže, pobjeći na nekoliko dana na neko putovanje i isključiti mobitel. Možda će tada pogledati i neki dobar film, a ako se u njemu nađe i kakva dirljiva scena, Nataša će obvezno zaplakati i taj osjećaj opisati – katarzičnim.
Ako je suditi po planovima za budućnost, teško da će uskoro uloviti malo slobodnog vremena.
– Trenutačno pripremam Heidi u režiji Ivana Lea Leme u kazalištu Moruzgva u Zagrebu i trebala bih uskoro početi s Markom Torjancem u njegovu kazalištu Planet Art raditi jedan američki tekst sa dva glumca, muškarcem i ženom, koji govori upravo o muško-ženskim odnosima. Krajem ove godine radim ponovo nešto novo u Gavelli, a dotad igram stare predstave i uživam dok nas služi lijepo i toplo vrijeme.
Za kraj smo se opet vratili Kenjcu s početka priče i upitali našu sugovornicu koliko joj je bitan magarac u životu, na što je spremno uzvratila:
– Ako mene pitate, magarce izbjegavam.
You must be logged in to post a comment Login