Novogodišnje želje, odluke i očekivanja su iza nas. Stali smo na loptu, razmotrili stvari i donijeli odluke. Sve smo posložili, stvari nam se čine kristalno jasne i logične. Ostao je samo još mali detalj – sprovesti to u djelo.
Od svih uzrečica, krilatica i mudrolija najbolja je ona koja kaže da je dobra ideja implementirati dobru ideju. Teoretskih znanja imamo na pretek. Pršte sa svih strana, no sve to ostaje prazno slovo na papiru, izlizane floskule i zadnji krik selfhelp šunda ako iza toga ne stoji akcija, ako se te ideje ne manifestiraju u našim životima, u našoj svakodnevici. Čak ako i imate vrlo tešku i zamršenu životnu situaciju (vrlo nezdrave partnerske odnose, mobbing na poslu, izrabljivače i energetske parazite u vidu ljudi oko vas) vrlo je naporno i mukotrpno odlijepljiti se od tih ljudi i otići dalje.
To je stoga što je naš um vrlo adaptabilan na duge staze. Um je školski primjer robovanja obrascima i navikama, onome što nas u biti najviše priječi u našem doživljaju slobode i sreće. U početku se opire bilo kakvoj promjeni, a nakon toga pronađe opravdanja za nastalu situacije ili niše preživljavanja u datim okolnostima i jednostavno se usidri u određenoj iluzornoj zoni komfora. Po onoj narodnoj "navikne se vol i na batine" mi se jednostavno pomirimo s vlastitom nepovoljnom situacijom i ostajemo u njoj te postupno razvijemo osjećaj da ne zaslužujemo i ne znamo funkcionirati iznad tih okvira. Zaziremo i bojimo se bilo kakve promjene, pa makar bila ona nebrojeno puta bolja za nas ili je priželjkivali godinama.
Čak i kad nam se pruži otvorena prilika za izlazak iz takve životno nepovoljne situacije (a uvijek ima načina!) naša nesigurnost, navika, inertnost i nelagoda često puta ostaju jači.
Banalan primjer takvog stanja su brojni slučajevi zatvorenika koji nakon godina i godina provedenih u kaznionicama i zatvoru kao instituciji više ne znaju funkcionirati izvan tih okvira. Često se po odsluženju zatvorske kazne svjesno i namjerno odlučuju za prekršaj kako bi se opet vratili u zatvor – svoje sigurno i poznato mjesto za život!!! Kakva apsurdna situacija i nažalost vrlo ilustrativna. Nismo li mi ti zatvorenici? Robovi vlastitih navika, inercija, strahova, lažnih sigurnosti, neznanja?! Sigurno i poznato koliko god bilo loše uvijek je bolje od nesigurne i neizvjesne, nepoznate budućnosti bez obzira nosi li ona sva blaga svijeta. Ziheraški pristup se sve učestalije potvrđuje i ponavlja što smo stariji.
Nakon nekog vremena uslijed takvog ponašanja i životnog iskustva ljudi se pretvaraju u ozlojeđena, ogorčena zamjerala, zanovjetala i gunđala, vrlo nezadovoljne i nesretne osobe. Oni obično vole pričati kako su drugi ljudi rođeni pod sretnom zvijezdom, pričaju sa žaljenjem o svojim propuštenim prilikama i sreći koju su propustili u datom trenutku, igraju uvijek popularnu ulogu žrtve – poznatu rolu koju su nasljedili od prethodnih generacija i kojom nesebično inficiraju druge "sretnike".
Taj princip postaje tvrdoukorjenjen obrazac i onda primjećujemo ljude oko sebe kako vremenom otvrdnu u tim svojim obrascima, paralizama, jednoobraznosti, isključivosti. Zadrti, principijelni, nepopustljivi i netolerantni. To je ono što nazivamo starost. To je stanje začahurenosti, zatvorenosti, oronulosti, postaranosti duha koji nema veze s kronološkom dobi pojedinca.
To je ono čega se svi podsvjesno plašimo – te vrste starosti. Starosti duha. Tu nam nažalost ne pomažu ni najprestižnije kozmetičke linije ni farmaceutski proizvodi koji nas pune svoje blagajne manipulirajući nas putem tog osjećaja. To stanje grča i neprirodnosti naravno se odražava na našem fizičkom tijelu jer su um i tijelo povezani, a naš stil života i naše unutarnje struje grade našu vanjštinu i djeluju na zdravlje fizičkog tijela. No u ovom slučaju nema čarobne pomade ni čarobnog botoksa. Cijela alkemija je u našim rukama, u našem umu, u namjerama koje se pretvaraju u akciju, a te akcije pak dovode do promjene – manifestacije, materijalizacije željene realnosti.
Društvo i okolina, akademski i poslovni krugovi te nezaobilazni mediji nameću nam sliku čvrste, postojane, snažne, nesalomljive osobe koja ima (timski) izbildan karakter te gorljivu, prodornu i nezaustavljivu narav. Nametnuta nam je slika da samo takve osobe uspjevaju i da su one pobjednici, a uspjeh i pobjeda znače sreću. Često se dogodi da su upravo takve osobe najprije "puknu" i da su unatoč "uspjesima" vrlo, vrlo nesretne. Tvrda grana će prije puknuti nego savitljiva i fleksibilna šiba. Sve ove navedene kvalitete mogu biti kvalitete samo ako služe osobi i ako ih je osoba kadra prirodno i neisiljeno izražavati te kada su u dobrom omjeru s fleksibilnošću i stabilnošću koje su uz snagu osnovne gradivne poluge mentalno zdravog pojedinca.
Donositi odluke za koje znamo da ćemo ih uspjet izrealizirati i biti stopostotno prisutni u njihovom provođenju. Biti uporni i ustrajni, prisutni u malim koracima puno je zdravije za samopouzdanje i samopoštovanje i na kraju za rezultat nego maštariti i planirati o zalogajima koje nismo kadri ni zagristi, a kamoli prožvakati. To nikako ne znači da bi trebali odustati od svojih visokih snova i vizija!
Planirajmo situacije koje ćemo u realnom vremenu moći ispuniti, a kloniti se grandioznih planova čije će nam neispunjenje samo navući frustraciju i osjećaj nemoći i nedosljednosti. I najveće putovanje započinje prvim korakom. Vrlo konkretnim, opipljivim, materijalnim. Ne dopustite da vam vrsta i izgled cipela definiraju kad ćete i kako iskoračiti, posebno ako iskoračujete kako biste "gasili vatru" ili pomogli sebi. Pomladite se. Revidirajte svoje novogodišnje odluke u skladu s vašim namjerama kojima ćete potaknuti akcije koje će onda posljedično dovesti do nove materijalizirane realnosti. Ako vam se ni ta ne sviđa – ponovno je promijenite!!!
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
Od svih uzrečica, krilatica i mudrolija najbolja je ona koja kaže da je dobra ideja implementirati dobru ideju. Teoretskih znanja imamo na pretek. Pršte sa svih strana, no sve to ostaje prazno slovo na papiru, izlizane floskule i zadnji krik selfhelp šunda ako iza toga ne stoji akcija, ako se te ideje ne manifestiraju u našim životima, u našoj svakodnevici. Čak ako i imate vrlo tešku i zamršenu životnu situaciju (vrlo nezdrave partnerske odnose, mobbing na poslu, izrabljivače i energetske parazite u vidu ljudi oko vas) vrlo je naporno i mukotrpno odlijepljiti se od tih ljudi i otići dalje.
To je stoga što je naš um vrlo adaptabilan na duge staze. Um je školski primjer robovanja obrascima i navikama, onome što nas u biti najviše priječi u našem doživljaju slobode i sreće. U početku se opire bilo kakvoj promjeni, a nakon toga pronađe opravdanja za nastalu situacije ili niše preživljavanja u datim okolnostima i jednostavno se usidri u određenoj iluzornoj zoni komfora. Po onoj narodnoj "navikne se vol i na batine" mi se jednostavno pomirimo s vlastitom nepovoljnom situacijom i ostajemo u njoj te postupno razvijemo osjećaj da ne zaslužujemo i ne znamo funkcionirati iznad tih okvira. Zaziremo i bojimo se bilo kakve promjene, pa makar bila ona nebrojeno puta bolja za nas ili je priželjkivali godinama.
Čak i kad nam se pruži otvorena prilika za izlazak iz takve životno nepovoljne situacije (a uvijek ima načina!) naša nesigurnost, navika, inertnost i nelagoda često puta ostaju jači.
Banalan primjer takvog stanja su brojni slučajevi zatvorenika koji nakon godina i godina provedenih u kaznionicama i zatvoru kao instituciji više ne znaju funkcionirati izvan tih okvira. Često se po odsluženju zatvorske kazne svjesno i namjerno odlučuju za prekršaj kako bi se opet vratili u zatvor – svoje sigurno i poznato mjesto za život!!! Kakva apsurdna situacija i nažalost vrlo ilustrativna. Nismo li mi ti zatvorenici? Robovi vlastitih navika, inercija, strahova, lažnih sigurnosti, neznanja?! Sigurno i poznato koliko god bilo loše uvijek je bolje od nesigurne i neizvjesne, nepoznate budućnosti bez obzira nosi li ona sva blaga svijeta. Ziheraški pristup se sve učestalije potvrđuje i ponavlja što smo stariji.
Nakon nekog vremena uslijed takvog ponašanja i životnog iskustva ljudi se pretvaraju u ozlojeđena, ogorčena zamjerala, zanovjetala i gunđala, vrlo nezadovoljne i nesretne osobe. Oni obično vole pričati kako su drugi ljudi rođeni pod sretnom zvijezdom, pričaju sa žaljenjem o svojim propuštenim prilikama i sreći koju su propustili u datom trenutku, igraju uvijek popularnu ulogu žrtve – poznatu rolu koju su nasljedili od prethodnih generacija i kojom nesebično inficiraju druge "sretnike".
Taj princip postaje tvrdoukorjenjen obrazac i onda primjećujemo ljude oko sebe kako vremenom otvrdnu u tim svojim obrascima, paralizama, jednoobraznosti, isključivosti. Zadrti, principijelni, nepopustljivi i netolerantni. To je ono što nazivamo starost. To je stanje začahurenosti, zatvorenosti, oronulosti, postaranosti duha koji nema veze s kronološkom dobi pojedinca.
To je ono čega se svi podsvjesno plašimo – te vrste starosti. Starosti duha. Tu nam nažalost ne pomažu ni najprestižnije kozmetičke linije ni farmaceutski proizvodi koji nas pune svoje blagajne manipulirajući nas putem tog osjećaja. To stanje grča i neprirodnosti naravno se odražava na našem fizičkom tijelu jer su um i tijelo povezani, a naš stil života i naše unutarnje struje grade našu vanjštinu i djeluju na zdravlje fizičkog tijela. No u ovom slučaju nema čarobne pomade ni čarobnog botoksa. Cijela alkemija je u našim rukama, u našem umu, u namjerama koje se pretvaraju u akciju, a te akcije pak dovode do promjene – manifestacije, materijalizacije željene realnosti.
Društvo i okolina, akademski i poslovni krugovi te nezaobilazni mediji nameću nam sliku čvrste, postojane, snažne, nesalomljive osobe koja ima (timski) izbildan karakter te gorljivu, prodornu i nezaustavljivu narav. Nametnuta nam je slika da samo takve osobe uspjevaju i da su one pobjednici, a uspjeh i pobjeda znače sreću. Često se dogodi da su upravo takve osobe najprije "puknu" i da su unatoč "uspjesima" vrlo, vrlo nesretne. Tvrda grana će prije puknuti nego savitljiva i fleksibilna šiba. Sve ove navedene kvalitete mogu biti kvalitete samo ako služe osobi i ako ih je osoba kadra prirodno i neisiljeno izražavati te kada su u dobrom omjeru s fleksibilnošću i stabilnošću koje su uz snagu osnovne gradivne poluge mentalno zdravog pojedinca.
Donositi odluke za koje znamo da ćemo ih uspjet izrealizirati i biti stopostotno prisutni u njihovom provođenju. Biti uporni i ustrajni, prisutni u malim koracima puno je zdravije za samopouzdanje i samopoštovanje i na kraju za rezultat nego maštariti i planirati o zalogajima koje nismo kadri ni zagristi, a kamoli prožvakati. To nikako ne znači da bi trebali odustati od svojih visokih snova i vizija!
Planirajmo situacije koje ćemo u realnom vremenu moći ispuniti, a kloniti se grandioznih planova čije će nam neispunjenje samo navući frustraciju i osjećaj nemoći i nedosljednosti. I najveće putovanje započinje prvim korakom. Vrlo konkretnim, opipljivim, materijalnim. Ne dopustite da vam vrsta i izgled cipela definiraju kad ćete i kako iskoračiti, posebno ako iskoračujete kako biste "gasili vatru" ili pomogli sebi. Pomladite se. Revidirajte svoje novogodišnje odluke u skladu s vašim namjerama kojima ćete potaknuti akcije koje će onda posljedično dovesti do nove materijalizirane realnosti. Ako vam se ni ta ne sviđa – ponovno je promijenite!!!
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login