Sa svima na “ti” by Marina Bolanča: Kako razviti optimizam

optimizam

Malo su nam se skupile naslage sala na trbuhu, bokovi više nisu onako lijepo zaobljeni, čak su i oni tzv. ljubavni držači nekako postali veći? Nije problem, barem ne preveliki ako odlučimo tome stati na kraj – potrebno je malo paziti na to što jedemo, zaobići sve ove mirisne pekarnice i fast food, malo vježbati i evo rezultata.

No, što je s našim umom?

Možemo li promjenom navika ili čak vježbom “stesati” um? Ako danas npr. odlučimo da više nećemo biti namćori, negativci i pesimisti, možemo li izvježbati optimizam? Nedavno sam pročitala da su na Klinici Mayo istraživali 900 svojih pacijenata i to kroz period od 30 godina. Pokazalo se da optimisti žive skoro 20% dulje od pesimista. Naravno da na životni vijek utječe hrpa nekih stvari sa strane, no ima nešto u tome jer čak i lišene vanjskih utjecaja i životom u gotovo istim uvjetima, časne sestre jednog samostana, živjele su dulje ako su bile optimistične od onih koje su na sve gledale sukladno boji svoje odore – crno. Kažu da osim što žive dulje, optimisti su i uspješniji, jer su uporniji i ne odustaju na prvoj prepreci.

“Ah, lako tebi ti si tako optimistična i pozitivna”, često čujem na svoj račun. Da, hvala, depresija (ne govorim tu o patologiji) mi je nešto najdosadnije u životu. No, koliko često čujem to da sam pozitivna i optimistična isto toliko mi govore i da nisam normalna i da sam luda (tu se pak nadam da ne misle na patologiju).

E sad se ja pitam otkad je to normalno biti grizljiv, uvjeren u to da se cijeli svijet urotio protiv tebe, da jednostavno nemaš sreće, da je sve i tako glupo i bez veze. Najčešće to čujem od onih koji u biti vole svoje probleme, vole to neko stanje koje im omogućuje da neprekidno kukaju.

To su oni isti koji ne dižu dupe da bi išta promijenili, koji rade za šefove koji ih iskorištavaju, mobbingiraju, ponižavaju, isti ti trule u nekim propalim vezama jer “ma neee on ili ona je takva i neće se promijeniti”. Pa naravno da se neće promijeniti. Zašto bi? Uostalom tko si ti da nekome govoriš da se promijeni? Isti onaj koji nema muda mrdnuti prstom da promijeni sebe.

Niti jedan šef se ne ponaša ko šupak prema svojim zaposlenicima jer su oni lijenčine, neradnici i nesposobnjakovići. Ponaša se tako jer nema hrabrosti zaposliti bolje, pametnije ili sposobnije od sebe. Jer kaj će onda kad se više neće imati na kome iživljavati? Morat će priznati sam sebi da je iskompleksirani kreten. O joj joj to ne nikakoooo… Niti jedan partner ne ponaša se hladno, distancirano, bezobrazno ili nasilno zato jer je drugi partner to zaslužio. Ako poštuje samog sebe otvoreno će izaći s problemom, napraviti konkretne promijene na sebi i pokušati, a ako ne ide onda će otići. Niti jedan partner u vezi neće se promijeniti zato jer mu to netko nameće. Promijenit će se (osim ako nije totalni kreten) ako vidi kako se promjena njegovog partnera reflektira na njihovu vezu. Možemo mijenjati samo sebe. To je jedino pravo koje imamo.

Optimizam će doći sam od sebe

optimizam

E sad kako će se ostatak ekipe (šefovi, muževi, žene, djeca, suradnici, prijatelji, rodbina) prema tome odnositi, to i tako nije naša briga, već njihova. S obzirom da se najčešće radi o obrascima ponašanja koja se ponavljaju i o osobama koje vole biti u ovisničkim odnosima jer drugačije ne funkcioniraju, ako krenete mijenjati sebe i nedopuštati išta što remeti vašu sreću i zadovoljstvo, vrlo je lako za očekivati da će takvi otpasti sami od sebe. To je u biti divno za promatrati jer tada padaju maske i vidi se pravo lice.

Naučili smo lekciju da ćemo biti dobri prema samima sebi i okružiti se samo i isključivo onima koji su dobri prema nama. Tek kada shvatimo da smo mi sami početak i kraj svih naših odnosa, neće više biti potrebe vježbati optimizam, on će nam postati “way of living”.

Pusa,

Marina
Preem PR Events Education Marketing