Sedam poslovnih grijeha

Zabušavanje, inertnost, izbjegavanje odgovornosti… Kada je dosta? Neki zaposlenici jednostavno nisu dovoljno kvalitetni da budu dio vašeg tima. Donosimo sedam detalja koji mogu pronaći trulu jabuku u vašoj organizaciji. Nemojte čekati da jedna osoba ujedini sve te "vrline" – već tri dovoljne su za ozbiljan razgovor!

Ovo su neke osobine koje definitivno ne želite zateći kod svojih zaposlenika…

1. Izbjegavanje problema kada se pojave – takvi će djelatnici složiti zamišljenu, možda i zabrinutu facu na sastanku, ali kada se vrate za svoj stol, problem je za njih ostao u sobi za sastanke. Oni su posebno opasni kada kompanija nema strogo ustrojenu hijerarhiju – čitaj: lijenčina nema šefa koji će mu zapovjediti da riješi konkretan problem.

2. Kašnjenje na sastanke, na posao, s predajom programa ili projekta – u korijenu tih iritantnih navika uvijek je ista stvar – nedovoljna motiviranost ili, još gore, lijenost. Posao se mora shvatiti maksimalno ozbiljno jer zbog takvog zaposlenika cijela tvrtka dobiva stigmu neprofesionalne, neozbiljne grupice.

3. Koči kvalitetan kadar u napretku – to je možda i najveći problem kompanije. Svatko će jednom naletjeti na nekoga tko zna više jezika, ima bolje referencije, bolja tehnička ili IT znanja. Pitanje je što s tim zaposlenikom. Najlakši je način – zagorčavati mu život dok ne odluči otići iz poduzeća! I problem je riješen.

To je scenarij iz noćne more, a takav zaposlenik treba ekspresno dobiti opomenu prije otkaza.

4. Dopušta kritiziranje kompanije – dok vas poslodavac plaća, vi ste njegov vojnik. Naravno, nitko nije toliko naivan da će očekivati junačka djela poput rada nedjeljom ili blagdanima, ali ako tko (iznutra ili izvana) o tvrtki govori loše a vaš zaposlenik zijeva, očito nije nimalo motiviran za rad u kompaniji. Tu nije riječ o izbjegavanju sukoba – minimalna razina odanosti nije opcija, ona je uvjet.

5. Pokušava biti što manje odgovoran – ovdje govorimo o vještini! Postoje ljudi kojima je moto da se ne živciraju oko „nepotrebnih" stvari ili onih „koje ionako ne mogu promijeniti". Jedno je ostati hladne glave, a drugo pokušavati izbjeći odgovornost, posredno time i stres, a tako i svaku eventualnu pogrešku. Zlatna riječ u Klaiću, barem što se poduzetništva tiče, uvijek je bila „proaktivnost."

6. Ne ulaže u daljnje obrazovanje – psiholozi se slažu da ta boljka redovito pogađa starije zaposlenike, koji su se naviknuli raditi po utabanim stazama. Nažalost, tehnologija se razvija na dnevnoj bazi, a kadar koji odbija evoluirati u skladu s vremenom opasna je kočnica i loš primjer svim zaposlenicima. Dobar su način skupna usavršavanja, organizirana neposredno prije, poslije ili za vrijeme posla.

7. Priče o poslovnim prilikama – takve priče ne samo da su moralno upitne nego pokazuju i koliko im je autor ne motiviran za rad u tvrtki. Nitko ne želi zaposlenika koji jednim okom gleda u Excelovu tablicu, a drugim u Moj Posao!

www.profitiraj.hr