Tema ljudske seksualnosti i seksualne energije oduvijek je bila i jest bitan dio načina na koji se doživljavamo i izražavamo. Seksualna energija ili eros (grč. Ἔρως, Erôs = požuda) je energija koja pokreće, stvara i kreira. Kao dio onog što nas čini ljudima, danas znamo da je način na koji se izražavamo seksualno puno više od samo evolucijskog instinkta za razmnožavanjem, te da ljudska seksualnost ne mora biti samo fizičko, već može biti i psihičko, ali i duhovno iskustvo.
Seksualnost je često u prošlosti bila tabu tema i drago mi je da sve više kao društvo prihvaćamo činjenicu da je seks samo jedan od načina na koji možemo poboljšati kvalitetu našeg života i da u tome nema ništa sramotno ili neprihvatljivo.
Kada govorimo o seksualnoj energiji kao o životnoj energiji onda nam postaje jasno da prihvaćanje vlastite seksualne energije igra bitnu ulogu u općenitom prihvaćanju sebe. Kako je moguće zaista prihvatiti sebe ako jedan veliki dio vlastitog postojanja blokiramo i/ili potiskujemo? Vlastita seksualnost dio je našeg autentičnog izričaja, a kada smo autentični to znači da smo i doista prisutni i iskreni u našim emocijama, osjećajima, u načinu kako se pokazujemo drugima.
Uloga oksitocina
Kroz seksualnu energiju moguće je dodatno povezivanje s drugom osobom zahvaljujući oksitocinu. Oksitocin može igrati veliku ulogu u razvoju odnosa, a radi se o hormonu kojeg naše tijelo luči tijekom seksa. Lučenje oksitocina u mozgu i kod muškaraca i kod žena može izazvati osjećaje privrženosti, nježnosti i zadovoljstva. Oksitocin osim što pojačava socijalne veze, igra veliku ulogu u smanjenu stresa. Naime, on je snažan antistresni hormon koji snižava kortizol, krvni tlak, te ima protuupalna i antioksidativna djelovanja.
Osim kod seksualnih odnosa, oksitocin se luči i prilikom poroda, dojenja ili u fizičkom kontaktu s drugima (grljenje i slično). Lučenje ovog hormona najintenzivnije će djelovati na amigdalu koja je limbička moždana struktura smještena u našem temporalnom režnju i naš osnovni centar za strah u mozgu. Lučenje oksitocina će djelovati na naš centar za strah i smanjiti osjećaje napetosti, nervoze i straha. Kako se smanjuje naša reakcija na strah, tako se povećava naša otvorenost za nova iskustva. Ublažavanjem straha od stvaranja odnosa i straha od društvene interakcije, smanjujemo našu otuđenost, samoću i izoliranost.
Prednosti lučenja oksitocina u tijelu:
– smanjen osjećaj stresa i anksioznosti,
– povećan osjećaj sigurnosti i smirenosti,
– bolje raspoloženje i povećan osjećaj zadovoljstva i sreće,
– prirodna stimulacija nervus vagusa (živac lutalac),,
– smanjeno lučenje kortizola (hormon stresa) u tijelu
– povišen prag boli,
– povećan osjećaj empatije, sigurnosti i povjerenja,
– uživanje u društvenim interakcijama,
– povećana kreativnosti.
Seksualnost kao dio životne / kreativne energija
Ako na seksualnost gledamo kao na puno više od samo fizičkog seksualnog izričaja, onda možemo o seksualnoj energiji govoriti kao o kreativnoj ili životnoj energiji.
Iz taoizma dolazi nam učenje koje kaže da ključ za zdrav i dug život leži u kultivaciji životne energije s kojom smo rođeni, a koja je u svojoj biti naša životna sila. Često se opisivala kao Kundalini, Chi, Prana i slično.
Ta vitalna, životna sila pruža nam osjećaj da smo živi i prisutni. Ona ide puno dublje od samog čina seksa i radi se zapravo o životnoj sili koja prožima sve u nama i sve oko nas. Taoizam nas uči da ju njegujemo, da radimo na njenom očuvanju, da smo senzibilni za nju i da ju ne zloupotrebljavamo i koristimo na načine koji nam ne služe.
Životna sila po svojoj definiciji traži određeni izraz. Ono što radimo sa svojom životnom energijom će na neki način i odrediti tko i što ćemo postati, kakve odnose ćemo stvarati kroz život i kako ćemo se izražavati u svijetu. Naš cilj je osigurati protok. Kada energija u tijelu teče, tada govorimo o protoku.
Možete li se prisjetiti perioda u životu kada ste bili u protoku? Kako je to bilo stajati u punini sebe i osjećati svoju životnu energiju kako nesputano teče? Ako zatvorite na trenutak oči i pokušate prizvati ponovno taj osjećaj – kako vam se to manifestira u tijelu? Osjećate li neke senzacije, dolazi li vam neke misli, kako je u tom trenutku biti vi?
Protok u tijelu i protok u životnoj energiji ljudi najčešće opisuju kao osjećaj stopljenosti sa sobom i sa životom. Često čujem od ljudi da kada su u protoku da se osjećaju nevjerojatno ‘budno’ i da im ta budnost omogućava da se više osjete. Kroz osjećanje sebe mogu više raspoznati i razne impulse koji im se pojavljuju, a jedna od ljepših stvari bivanja u protoku je praćenje vlastitih impulsa i davanje prostora našem autentičnom ja da se izrazi sa svime što je.
Utjelovljena seksualnost dio je te cjeline. Često kroz nju dobivamo osjećaj zadovoljstva, povezanosti, inspiracije i kreativnosti. No, to nije uvijek slučaj. Kod mnogih ljudi nema protoka u ovom području. Seksualnost je mogla dovesti do niza neugodnih iskustava kroz život – do manjih i većih traumatičnih događaja, disfunkcija i slično. Osim osobnih priča, seksualnost nam je često iskrivljena i zbog kulture u kojoj smo odrasli i u kojoj živimo. Iskrivljeni pogled na tijelo, neprihvaćanje tijela i seksualnosti, nedostatak edukacije samo su neki aspekti s kojima se bavimo u našoj svakodnevici. Ljudska seksualnost je izrazito složen psihološki i sociološki fenomen.
Blokada protoka
Kroz rad s ljudima sve više dolazim do spoznaje da se protok javlja onda kada aktivno sudjelujemo u našim životima, a ne kada puštamo da nam se život jednostavno dogodi. Gledajte na to kao da iz pasivnog promatrača postajemo aktivni sudionik koji preuzima odgovornost za svoje postupke. Blokade u seksualnoj energiji, osjećaju osobne moći, životnosti ili kreativnosti često su znak da se unutar naših života ne osjećamo sigurno, bitno i doživljeno. Stvara se određena diskonekcija unutar nas, te se odcjepljujemo od osjećaja sebe, od vlastite osobne moći i od vlastitih impulsa koji nam inače pomažu da slijedimo ono što želimo i što nam je bitno u životu.
Moguće je pomoći si na razne načine. U nekim slučajevima potrebna je i medicinska ili psihološka pomoć, a ponekada će biti dovoljno da kroz rad na sebi pokušamo osvijestiti vlastite načine funkcioniranja i sagledati što nam treba kako bi mogli živjeti ispunjeniji život – život u protoku.
Evo nekoliko pitanja koja si možete postaviti kako bi vidjeli gdje ste u odnosu na protok?
1. Mogu li reći/pokazati kako se zaista osjećam?
Jednostavna (a opet svima nama ponekad tako teška) stvar kao to da komuniciramo kako se osjećamo iznimno je bitna da se osjećamo povezano i zdravo u našem tijelu. Ljudi kod kojih postoji sklad između unutarnjih emocija i vanjske ekspresije žive sretniji i ispunjeniji život. Strah od odbačenosti, nevoljenosti i neuspjeha najčešće je taj koji nas koči da slobodno izražavamo naše osjećaje. S vremenom počinjemo kalkulirati što reći ili pokazati drugima, a što moramo odrezati od sebe kako nas drugi ne bi odbacili ili osudili. Naše neizgovorene emocije uglavnom su te koje stvaraju blokade unutar nas i iako smo prvotno preuzeli te mehanizme kao zaštitu, nakon nekog vremena ti isti mehanizmi zaštite nam više štete nego koriste i potrebno ih je osvijestiti. Za ovaj proces potrebno je vrijeme i strpljenje – promjene se ne događaju preko noći.
2. Živim li svoju strast?
Uvijek me iznova iznenadi koliko ljudi je kroz život odbacilo vlastite snove i strasti. Spoznaja da nam život nema svrhu ili smisleni smjer može biti zastrašujuća. Super je što za otkrivanje sebe nikada nije kasno! Ne slušajte ljude koji vam govore da ste prestari, da to nije više moguće ili da je pogrešno sebe staviti na prvo mjesto. Druge opcije nažalost nemate. Ako postanete jedni od onih ljudi koji rade sve kako bi udovoljili drugima i u potpunosti zanemarite sebe – probudit ćete se jedno jutro i shvatiti da živite život pun dosade i ogorčenosti.
Za što god osjećali strast – držite to i ne puštajte zbog nikoga! Bio to posao, hobi ili nešto treće, strast će obogatiti vaš život i život ljudi oko vas.
3. Kakva je kvaliteta mojih odnosa?
Ako se osjećamo da nas naši odnosi guše, ne ispunjavaju ili crpe, ponekada je dobro sagledati kakve ljude privlačimo u život i da li postoji neki obrazac odnosa koji nam se ponavlja, a da nam nanosi štetu?
Svi mi smo prošli razne situacije u životu i spoznali kompleksnost međuljudskih odnosa. Teški prekidi, bolne rastave, odnos koji nije prihvaćen od drugih, prijateljstvo u kojem se još uvijek ne zaboravlja osjećaj povrijeđenosti ili izdaje…
Često pomislimo ako smo se maknuli od takvih osoba da će to biti dovoljno. To uglavnom nije tako i ostajemo navezani na prošlost i na osobe iz prošlosti. Istina je da emocije ne možemo samo tako odrezati i maknuti. One egzistiraju u nama i kreiraju emotivne obrasce i obrasce vezivanja koja zatim ponavljamo kroz naše buduće odnose. Nerazriješeni odnosi crpe nam energiju i nastaje začarani krug koji može prekinuti jedino sagledavanje sebe i svjesno mijenjanje obrazaca.
Svi mi imamo manje-više loše granice (mentalne, emocionalne i fizičke). Neki od nas se bore s krutim granicama i nemogućnošću da ostvare blizak odnos, dok drugi imaju propusne granice i dopuštaju drugim ljudima da im narušavaju osobni prostor i teško se zauzimaju za sebe. Kroz rad na sebi moći ćete drugim ljudima jasnije komunicirati vlastite potrebe, želje, strahove – usudit ćete im se pokazati pravog sebe. Kako ćete mijenjati obrasce ponašanja, tako će i vaši odnosi s drugim ljudima postati kvalitetniji i dublji.
4. Mogu li imati suosjećanje za sebe i za druge?
Moja najveća spoznaja u radu na sebi bila je osvještavanje na koje sve načine sam ponekad zaista bila grozna prema sebi i koje sve grozote sam mogla pomisliti o sebi ako sam slučajno nešto krivo napravila ili u nečemu nisam uspjela. Zaista mislim da ima nešto u onoj “nije moguće voljeti drugoga ako ne volimo sami sebe”.
Naši odnosi s drugim ljudima samo su odraz odnosa sa samim sobom. Ako ste prema sebi kritični, zlobni, ako ne poštujete vlastite osjećaje i granice, teško je za očekivati da će drugi biti puno drugačiji prema vama. Dobra stvar rada na sebi je ta što su sve ove stvari dio nesvjesnog programa koji se vrti bez našeg znanja, ali jednom kada ga osvijestimo i kada ga počnemo mijenjati on zaista gubi na svojoj jačini i vraća nam velik dio energije koju smo trošili na vlastitu sabotažu. Tu energiju tada možemo iskoristiti za puno bolje stvari i transformirati ju za vlastitu dobrobit i za dobrobit nama bliskih ljudi.
Budite nježni prema sebi. Ako i postoji taj program u vama to ne znači da s vama nešto nije u redu ili da odmah istog trena morate postati netko drugi. Ako već morate biti netko sebi, pokušajte si biti prijatelj…
autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra
