Singapur – totalni red u azijskom kaosu

Oduvijek sam bila vrlo organizirana osoba. Ono, nakit u zasebnim kutijama, uredno složena odjeća, čak sam i daljinske upravljače znala složiti od najvećeg prema najmanjemu (ok, to je već poremećaj, ne urednost). Ipak, život me naučio da, bez obzira koliko si organiziran, u jednom trenutku će tvojim životom proći “tornado” i sve poremetiti.

Nedavno sam bila u Singapuru. Prekrasan je, sve je jako čisto, organizirano, savršeno. Po prvi puta, otkad sam na ovom azijskom putovanju, mogla sam u miru otići na WC i pritom ne izigravati Spidermena pokušavajući pronaći idealnu poziciju za izbjeći prljavštinu. Niti jednom se nisam izgubila, sve je puno putokaza i jasnih uputa za snalaženje. Nema opušaka ni žvaka po ulicama, a bome niti ikakvog smeća. Da mi je netko ovo rekao za Singapur prije nekoliko godina, preselila bih se odmah.

Singapur je zapravo pomalo umjetan

I tako sam ja “lutala” ulicama Singapura ne bih li se malo izgubila i spontano otkrila neke lokalne divote, no… nisam se izgubila. Bilo je to iskustvo sasvim drugačije od Vientianea, Bangkoka ili Hanoia. Nitko me nije pokušao opljačkati, nisam bila prljava niti zaustavljala disanje jer je zrak pun neobjašnjivog smrada. S druge strane, nisu me obuzeli divni mirisi svježeg voća na tržnicama, niti sam se igrala s djecom na cesti. Shvatila sam da mi zapravo nedostaju taj kaos i strka. To savršenstvo nije mi više bilo tako primamljivo, već dosadno i beživotno. Zašto? Zato jer ta mjesta puna kaosa imaju najbolju hranu, zaigranu djecu posvuda, ljubavnike koji ne puštaju čvrsti stisak dok prolaze kroz gužvu. Imaju ŽIVOTA. Ovo savršenstvo odjednom je bilo nebitno, umjetno, a ova organizirana djevojčica htjela se vratiti u “džunglu”.

Najbolji trenuci u mom životu nisu uključivali savršenu frizuru, čiste cipele ili suđe. Uključivali su ljubav, smijeh, suze, zagrljaje, svađe, ples, prijateljstvo… To su trenuci koje ću pamtiti cijeli život! Sigurno neću pamtiti složenu ladicu s čarapama, ali okuse, mirise, baš kao i avanture, strahove, strasti hoću. Nesavršenstvo najboljih trenutaka u mom životu učinilo ih je više od savršenima. Učinilo ih je čudesnima.

Fotografije preuzete s http://nikabogdanic.wordpress.com/