Imala sam prije “problem” s naprlitanim plavušama. Tipična greška. Vidiš “napucanu” curu, plave i popeglane kose, u štiklama i tonom sjajila na usnicama i odmah si stvoriš film u glavi “Vidi ju, sponzoruša, IQ sobne temperature i sigurno nije prstom maknula u životu”. Zašto sam tako razmišljala, nemam pojma. Za jednu (kako se smatram) liberalnu i inteligentnu osobu, koja je čitav život mrzila kalupe, ovo je jedno dno dna promišljanje.
Onda sam zaista upoznala nekoliko takvih cura i zavoljela ih. Zašto? Zato jer je riječ o normalnim curama, koje imaju itekakav IQ, puno samopouzdanja i lijep smisao za modu. One isto tako farbaju kosu u plavu jer im se to sviđa, imaju problema s kretenima u vezama pa zbog njih plaču i ne da nisu sponzoruše nego odmalena zarađuju za svoj kruh. Shame on me!
Stereotipi koje ne možemo izbjeći
Tiješi me što je moje glupo razmišljanje produkt puberteta (jezu kroz koju smo svi morali proći) i što sam takvo razmišljanje (uglavnom) ostavila verziji sebe od prije 10 godina. I onda se danas nađem u ovoj situaciji – mene se promatra s podsmijehom. Zašto? Zato jer na sebi imam bundu, naočale, na nogama UGG-sice i iPhone 5 u ruci. Zašto me se promatra s podsmijehom? Pa zato jer djelujem ko tipični klišej – gle ju glupačica, morala je baš sve brendove i stereotipne modne dodatke natrpati na sebe. Meni se smiju, koja se smijala drugima???
I moram se nasmijati na to. Prvo, jer fakat izgledam kao Medo Brundo u toj bundi, a onda iz sljedećih razloga: bundu, koja nije prava naravno, kupila sam jer MI JE ZIMA, i to na 60% popusta na četiri rate. UGG-sice sam kupila na crno i to zato jer MI JE ZIMA i ne želim se kao dosad promrzlih prstiju vraćati doma. Naočale? Pa sunce je pobogu, a iPhone imam zato jer sve manje od toga i Samsunga je bacanje novca – treba mi internet, želim imati sve na dohvat ruke i, da, otplaćivala sam ga šest mjeseci.
Ljubomora ili…?
Neki dan sam sjedila na kavi na “špici” i ne vjerujem svojim očima – žene sjede na kavi i promatraju druge žene koje prolaze i ismijavaju sve one koje su se “usudile” na sebe staviti štikle, odjenuti kratku suknju ili nešto “drugačije”. Znači one koje su se “zblendale” s okolinom se ne doživljava, a sve ostale su “jadne”, “smiješne”, “isfurane”, “željne pažnje”, “fufe”. Ne vidim uopće potrebu da na kavi s prijateljicom gledaš druge žene, ne zato da te inspiriraju, nego da ih “popljuješ” bez ikakvog razloga. I što onda vidim? Dva tipa žena koje to rade. Jedne izgledaju kao da se boje izgledati kao te koje pljuju a htjele bi više od svega, a druge izgledaju identično kao i te koje pljuju, pa su valjda procijenile da one koje pljuju bolje isfuravaju taj stil od njih i sada su ljubomorne.
Zašto žene to jedna drugoj rade, ne znam. Tinejdžerice kužim, one su, kao ja nekad, u totalno glupom razdoblju. Ljude u pubertetu bi, po mom mišljenju, trebalo zatvoriti u kaveze dok iz njega ne izađu. No, odrasle žene? Any thoughts? Ne znam za vas, al mene u zadnje vrijeme žene jako inspiriraju. Gledam kako se lijepo odijevaju, kako imaju divne frizure, kako se smiju ili ljuto pričaju s frajerom na telefon. Ne znam, volim i one koje imaju stav i bahate su prema svima koji imaju predrasude prema njima. Volim i one koje pjevuše dok idu cestom jer su se “zaboravile” i one koje “izobliče facu” dok zavode frajera jer misle da će tako biti više seksi (Bog zna da smo sve to u jednom trenutku napravile). Zapravo – žene su divne, ali kad bi barem jedna prema drugoj bile blaže… jer na kraju krajeva sve prolazimo iste stvari.
You must be logged in to post a comment Login