Što izbjegavati, a što pokušati kod pružanja psihološke prve pomoći

Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definira kao stanje potpunog fizičkog, psihičkog i mentalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći. Istovremeno, mentalno se zdravlje shvaća kao blagostanje u kojem svaki pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, uspješno se nosi sa svakodnevnim stresnim situacijama te može produktivno raditi i doprinositi svojoj zajednici.

Kako bismo očuvali naše mentalno zdravlje važno je ulagati u emocionalnu, psihičku, društvenu, tjelesnu te duhovnu dobrobit.

Mnogo toga određuje, uvjetuje ili utječe na naše mentalno zdravlje, stoga je važno i neophodno ulagati u njega. Dio tih utjecaja leži u našoj biologiji i osobnim obilježjima doživljavanja i ponašanja, a dio u obilježjima naše okoline i raznim iskustvima.

Mentalnozdravstvena pismenost? Što je to!?

Ako postoje stručnjaci u području mentalnoga zdravlja, zašto nam uopće treba mentalnozdravstvena pismenost?

Ne postoji osoba koja se tijekom svog života nije susrela s bliskom osobom koja je imala nekih problema u području mentalnog zdravlja. To ne uključuje nužno poremećaje i bolesti, nego i prolazne psihičke smetnje i probleme, emocionalne krize i patnje izazvane neugodnim životnim događajima.

I, upravo zato, potrebno je znati kako očuvati i zaštiti mentalno zdravlje, ili kako prepoznati smetnje koje se najčešće javljaju u populaciji, njihovim pravovremenim prepoznavanjem i ispravnim pristupom može se spriječiti i razvoj poremećaja.

Mentalnozdravstvena pismenost je skup znanja i vještina koji ne pripada samo stručnjacima. Uključuje i važnu životnu vještinu pažljivog, brižnog i suosjećajnog pristupa u razgovoru s osobom koja pati, npr. osobom koja je proživjela gubitak i tuguje ili osobom koja se nosi s depresivnim smetnjama, intenzivnim strahom ili brigama.

Koja su to znanja?

  • kako pružiti utjehu, emocionalnu podršku, ohrabrenje i drugu perspektivu
  • kako spriječiti razvoj ili pogoršanje problema te promicati oporavak
  • kako osobu usmjeriti i motivirati prema traženju stručne pomoći
  • i, na kraju, najvažnije, kako očuvati život kada postoji rizik da si osoba na neki način namjerava učiniti štetu.
 „Nije nepoznata činjenica da će većina osoba koje proživljavaju hitno stanje povezano s tjelesnim zdravljem primiti prvu pomoć, bilo u javnosti ili zdravstvenoj ustanovi, dok to nije tako čest slučaj kada su u pitanju hitne situacije vezane uz probleme mentalnog zdravlja ili emocionalne krize. Zato je važno imati osnovno znanje o pružanju psihološke prve pomoći, što je ujedno važan dio mentalnozdravstvene pismenosti“, kazala je dr. sc. Ljiljana Muslić, klinička psihologinja, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja u Službi za promicanje zdravlja HZJZ-a.

Što izbjegavati, a što pokušati kod pružanja psihološke prve pomoći

Kad želite pružiti psihološku prvu pomoć osobi koja pati ili je emocionalno preplavljena nemojte:

  • čekati da vam se osoba sama obrati po pomoć ili pak vršiti pritisak na osobu da ispriča svoju priču
  • ne prekidajte je ili ne požurujte dok priča
  • ne procjenjujte i ne vrednujte što je ili nije učinila, ili kako se osjeća ili treba osjećati, općenito izbjegavajte govoriti što treba ili ne treba
  • ne propitkujte zašto ovo ili zašto ono, izbjegavajte pitanja koja počinju sa „zašto“
  • ne uspoređujte njihova iskustva s vašim ili tuđim iskustvima i pričama
  • ne tješite tako da dajete obećanja ili uvjerenja za koja niste sigurni da će se dogoditi, ili da govorite Bit će bolje, Nije to ništa, Bolje to nego, Nije to najgora stvar koja se mogla dogoditi sl. Takve rečenice ne pružaju utjehu.
Umjesto toga:
  • Preuzmite inicijativu i pristupite osobi u vrijeme kada obje možete razgovarati i na mjestu na kojemu se primjerice obje osjećate ugodno.
  • Provjerite i izrazite što ste uočili, iskažite svoju zabrinutost (Brinem se zbog …, Zabrinula sam se …, Izgleda mi kao..). Objasnite što vas brine. Zapravo pitajte što se događa, kako se osjeća i budite spremni slušati, a ne nuditi savjete i rješenja.
  • Poštujte osjećaje i viđenje te druge osobe – oni ne moraju biti jednaki vašim pretpostavkama.
  • Pozorno slušajte, a to znači povremeno i ponoviti i sažeti što ste čuli (Vidim da…, Ako sam te dobro razumio?, Možeš li mi to još malo objasniti…). Pokažite im da ih slušate, npr. klimajte glavom ili govorite aha, hmm.
  • Pružanje emocionalne podrške najčešće znači biti uz osobu i slušati, povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak (npr. Žao mi je što ti se to događa, vidim da ti je teško, Spreman sam te slušati i čuti kako si, Mogu li ti u ovom trenutku nekako ja pomoći…, Što bi ti pomoglo u ovom trenutku).
  • Pokažite da vidite i čujete kako se osjećaju i „potvrdite“ što vidite i čujete: Žao mi je. (Vidim) To je sigurno za tebe bilo vrlo tužno (bolno, teško).
  • Potaknite osobu na traženje i/ili prihvaćanje pomoći i podrške bliskih osoba, ali i stručnjaka. Po potrebi pomozite da se poveže s osobama koje mogu pružiti dodatnu pomoć i podršku. Emocionalno preplavljena osoba najčešće nije u stanju sama potražiti pomoć, nekad joj treba poticaj i podrška. Nekada misli da joj nitko ne može pomoći ili primjerice misli da joj stručna pomoć ne bi pomogla.

I za kraj, ako imate potrebu znati više o ovoj temi, potražite stručnjaka s kojim ovu vještinu možete učiti i naučiti.