Što je to Locked-in sindrom?

naslovna

Potaknuti pričom Andreje Fuks, mlade žene koja je na obiteljskom odmoru 2008., u dobi od samo 28. godina, doživjela najteži oblik moždanog udara i kojoj je dijagnosticiran Locked-in sindrom  (sindrom zaključan u tijelu), pokucali smo na vrata Poliklinike Medikol u potrazi za odgovorima.

Locked-in sindrom možemo prevesti kao: sindrom “čovjeka zaključanog u vlastito tijelo”. Bolesnici imaju očuvane kognitivne funkcije, otvaraju oči te imaju očuvani ciklus budnost–spavanje. Oni ne mogu pomicati ostale mišiće lica, žvakati, gutati, govoriti, disati ili pomicati udove. Komuniciraju s okolinom otvaranjem i zatvaranjem očiju te okomitim pokretima očnih jabučica.

Sindrom je definiran prema pet kriterija:

  1. mogućnost otvaranja očiju te okomitih pokreta očnih jabučica;
  2. očuvane kognitivne funkcije;
  3. afonija (gubitak glasa) ili teška hipofonija;
  4. kvadriplegija ili kvadripareza (slabost sva četiri ekstremiteta);
  5. korištenje treptanja i okomitih pokreta očnih jabučica u komunikaciji.

Sindrom „čovjeka zaključanog u vlastito tijelo“ nastaje kao posljedica oštećenja u ponsu. Pons je dio moždanog debla koji povezuje veliki mozak s kralješničkom moždinom, a također daje veze i prema malom mozgu. Najčešći uzrok ovog sindroma je tromboza (začepljenje) bazilarne arterije, krvarenje i trauma mozga.

Ostali mogući uzroci su: multipla skleroza, tumor mozga, encefalitis, centralna pontina mijelinoliza te intoksikacija lijekovima. Amiotrofična lateralna skleroza i Guillain Barre sindrom mogu klinički izgledati kao ovaj sindrom.

Dijagnoza sindroma “čovjeka zaključanog u vlastito tijelo” se postavlja primarno na osnovi kliničke slike, a slikovni prikazi mozga pomažu kod utvrđivanja uzroka. Prema literaturi, do oko 85 % bolesnika preživi 10 godina nakon početka simptoma, a najveća smrtnost je u akutnoj fazi. Liječenje se temelji na sprječavanju upalnih stanja (upala pluća, mokraćnih putova itd.), osiguravanje pravilne prehrane, sprječavanju nastanka kožnih vrijedova, provođenju fizikalne terapije kako bi se spriječio nastanak kontraktura te primjeni  terapije logopeda.

Autor: dr.sc. Jelena Bošnjak, dr. med., spec. neurologije, viši znanstveni suradnik u znanstvenom području biomedicine i zdravstva – polje kliničke medicinske znanosti

ZAGREB, Voćarska 106
ČAKOVEC, Prešernova 13
0800 78 78
[email protected]
www.medikol.hr