Što znamo o gubitku kose?

Alopecija (ćelavost, gubitak kose) je opadanje i gubitak kose/dlaka s glave ili dijelova tijela. Postoje razni tipovi ćelavosti, a neki mogu nastati i zbog autoimunog poremećaja koji se naziva alopecija areata. Izrazito jaki oblici alopecije aerata su alopecija totalis koja se manifestira gubitkom sve kose s glave i alopecija universalis koja označava gubitak svih dlaka s glave, ali i cijelog tijela.

Definirajmo alopeciju

Alopecija je dermatološko stanje koje pogađa jednako i muškarce i žene svih dobnih skupina. Iako alopecija nije opasna po život, ona itekako ima velik psihološki utjecaj na kvalitetu života osobe. Uzrok alopecije areate je zapravo velika nepoznanica. Smatra se da za ovo autoimuno oboljenje postoji određena genetska predispozicija, a koju mogu pokrenuti razni okidači – bilo vanjski ili unutarnji. Okidač za alopeciju može biti određena bakterija ili infekcija u organizmu, bolest štitnjače, izloženost većim stresnim razdobljima i slično.

Pojava epigenetike nam objašnjava kako i zašto će se kod nekih ljudi genetska predispozicija aktivirati. Naime, genetsko nasljeđe se aktivira tek onda kada dobije poticaj za aktivaciju bilo iz naše unutarnje ili vanjske okoline. Mogli bismo zaključiti da se geni zapravo ponašaju i aktiviraju u skladu s našim životnim navikama i uvjerenjima.

Psihologija i alopecija

Iako sam gubitak kose ne uzrokuje funkcionalni problem, vizualno je važan dio našeg izgleda i kod žena i kod muškaraca. Vrlo je često da osobe koje pate od neke vrste alopecije prijavljuju i razne psihološke probleme. Najčešće spominjani su depresija, tjeskoba, iznimno nisko samopoštovanje, problemi s libidom, socijalna anksioznost i slično. Zadnja istraživanja su čak pokazala da osobe koje pate od težih oblika alopecije imaju razinu stresa u tijelu sličnu osobama koje boluju od po život opasnih bolesti.

Kosa je najvidljivija, a time i najupečatljivija karakteristika našeg tijela. Vrlo je važna komponenta za zdravlje naše psihe. Poglavito kod žena, kosa je bitan identitet. Ženstvenost, seksualnost, privlačnost, pa čak i osobnost simbolično su nekako povezani s kosom. Gubitak kose stoga može ozbiljno naštetiti samopoštovanju i imidžu tijela.

Energetska terapija

Kroz naše 10-godišnje profesionalno iskustvo tretirali smo razne oblike alopecije. S obzirom na to da je energetska terapija neinvazivna i da ju je moguće kombinirati s klasičnim medicinskim terapijama, osobe se najčešće odlučuju za kombinaciju. Spomenuli smo ranije da su kod pojave alopecije moguće i razne psihološke nuspojave, te će se i taj dio osobe tretirati kroz bioenergetski tretman.

Kroz godine rada doživjela sam zaista vrlo teška oboljenja koja ostavljaju i emotivne i psihološke ožiljke. Jedan od razloga zašto se i dalje školujem u smjeru psihoterapije je to da vjerujem da je mnoge stvari moguće prevenirati ili ublažiti odgovarajućom profesionalnom podrškom. Kada se osoba suoči s određenom dijagnozom, to joj u manjoj ili većoj mjeri mijenja život. Ponekada su te promjene toliko velike da nam mogu podignuti strah i anksioznost. Bolest je često okidač koji učini da nam zatomljeni emotivni sadržaj izlazi na površinu, preplavljuje nas i onemogućava nam da dobro funkcioniramo u svojoj svakodnevici.

Kod alopecije s obzirom na to da se radi o kosi koja nosi svoj kulturološki značaj, psihološke posljedice zaista mogu biti velike. Za neke osobe ova dijagnoza će podignuti osjećaj nevrijednosti i probleme sa samopoštovanjem. Da bi se mogli suočiti sa svim tim nabijenim sadržajem koji nam se podiže (osim što moramo imati određeni kapacitet), potrebno je sagledati vlastita najranija iskustva iz djetinjstva i doći do potisnutih emocija, određenih traumatskih iskustava, emocionalnih rana i do svih onih prirodnih impulsa i reakcija koje smo morali potisnuti. Takvi potisnuti impulsi i emocije u biti su kreator našeg života. Odnosno, na osnovu prijašnjih iskustava mi doživljavamo našu stvarnost i naša percepcija, kao i naše reakcije su uvjetovane tim najranijim iskustvima.

Puno je tih, nazovimo ih, bolnih prostora u svima nama i zaista nije ugodno kada nam određene životne situacije aktiviraju naše rane od kojih cijeli život pokušavamo pobjeći. Pitate se zašto onda uopće ići u tom smjeru i buditi „lava“ koji spava?! Ljepota u prorađivanju ovakvih mjesta unutar nas leži u činjenici da jednom kada osvijestimo, proradimo i oslobodimo potisnute emocije, shvaćamo da nam se oslobađa ogromna količina vlastite energije koju smo trošili na to potiskivanje. Zamislite taj ogroman trud, energiju i rad koji je potreban da bi sakrili vlastiti strah, tugu, ljutnju, sram i slično. Kako ćemo s vremenom propuštati te emocije, tako ćemo polako zalječivati ranjena mjesta u nama. To će se neminovno odraziti ne samo na vlastito funkcioniranje, već i na kvalitetu naših odnosa.

Ovakva vrsta rada zbiva se na svim razinama našeg tijela. Jednim cjelovitim pristupom na ovaj ćemo način obuhvatiti i našu energetiku, psihu, mental i fiziku tijela. Kroz proradu na svim ovim spomenutim razinama, sasvim ćemo drugačije početi sagledavati ono što nam se događa u obliku životnih situacija, ali i u obliku kritike ili osude od drugih. S obzirom na to da ćemo osvijestiti vlastito funkcioniranje i vlastiti potisnuti sadržaj, materijala za aktivaciju više neće biti toliko. Oni jednostavno neće više toliko boljeti. Radi se o spoznaji da nam nitko ništa ne može oduzeti, jer uvijek ćemo imati sebe. E, to imati sebe kroz ovakav dublji psihološki rad počinje značiti jako puno.

U prvih par minuta terapije ljudi obično nabroje sve što s njima ne valja i sve što bi željeli promijeniti. Čini mi se da je iznova i iznova bitno naglasiti činjenicu da cilj bilo kakvog rada na sebi nije promijeniti se, već prihvatiti se. Naime, ako krećemo u osobni razvoj sa željom da se promijenimo to je jednako kao da sebi i drugima šaljemo poruku da s nama nešto ne valja. S nama je sve ok. Potrebno je samo maknuti određene blokade i prepreke kako bi naš put kroz život bio protočniji i kako bi mi na njemu mogli bili više svoji.

Kroz sagledavanje energetske prizme čovjeka mi zapravo krećemo na put vlastitog osobnog razvoja.

Škola bioterapije je sigurno mjesto gdje ćeš u malim grupama i s iskusnim predavačima i voditeljima škole zaroniti dublje u čovjekovo funkcioniranje. Osim što ćeš nakon završenog osnovnog stupnja moći pomoći drugima, ova vrsta edukacije usmjerena je i na osobni razvoj budućih bioterapeuta/bioterapeutkinja. Klikni ovdje za više informacija i pridruži se u školi koja će se održati u Zagrebu od 22.-24.11.

Dobrodošao/la!

Autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra