Superjunakinje: Sjetite se važnih stvari u životu

page

Superjunakinje su vodile svoje živote kako su najbolje znale. Neke od njih i uvjerene kako je sve pod kontrolom, druge misleći kako baš ništa ne ovisi o njima i da bolje ne mogu ili ne zaslužuju. Upoznajemo ih u trenucima potpunog životnog poraza, slomljene i nesposobne da ustanu i sastave krhotine svojih života. Na psihijatrijskom odjelu, u međusobnim razgovorima i u terapijskoj grupi, upoznaju jedna drugu, ali i same sebe. Istine s kojima se suočavaju pomoći će im da u razbijenim očekivanjima prepoznaju nadu i nove mogućnosti, usprave se i krenu dalje.

Superjunakinje su inspirirane arhetipovima saboter, prostitutka, žrtva i dijete, s četiri životne uloge koje u nekim omjerima svi igramo i često određuju naše živote“, kaže nam sama autorica Lea Brezar.

Kao u „Čarobnjaku iz Oza“, gdje junaci kreću na put kako bi pronašli željenu vrlinu koja im nedostaje, da bi je pri susretu s čarobnjakom otkrili u samima sebi, tako i superjunakinje Lee Brezar pronalaze u sebi uzroke svoga poraza i nalaze način da ga prevladaju. Naslov Superjunakinje istodobno je ironičan i pobjedonosan jer su sve četiri žene posrnule pod teretom vlastitih očekivanja, tražeći od sebe puno, uvjeravajući se da su superjunakinje, iako nesvjesne vlastitih slabosti. Tek prisiljene da pobijede sebe postaju prave superjunakinje, spremne da pronađu inspiraciju i vedrinu u vlastitim životima.

Promocija romana održat će se na Dan žena, u Cinestaru, Avenue Mall. Povodom izlaska ove knjige posve neobične tematike, razgovarali smo sa psihologinjom Ljubicom Uvodić-Vranić koja je i recenzirala roman.

S obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo u psihoterapiji s ljudima, zašto ljudi pružaju otpor vlastitim promjenama?

Mnogi ljudi koji su nezadovoljni sa svojim životom nalaze uzrok tome nezadovoljstvu u okolnostima, u drugim ljudima, koji su u prošlosti prema njima griješili i/ili još uvijek griješe. Uvidjeti dio svoje odgovornosti je teško i obvezujuće. Ako je to što mi se događa dijelom i moja odgovornost, onda ja moram nešto poduzeti – a to ne mogu, jer mislim i osjećam da sam slab, da je prekasno, da sam propustio sve prilike… Nađem stotinu razloga koji nisu pravi razlozi, nego su tek opravdanja za ne upuštanje u, kako bih ja rekla, avanturu osobne promjene.

Lakše je patiti, nego se mijenjati. Patnja je poznata, a promjena je puna neizvjesnosti. Ljudi koji pate traže zaštitu i razumijevanje od drugih. Ljudi koji se mijenjaju, su se primarno oslonili na sebe i nalaze se pred neizvjesnim ishodom.

Petkom u pet, grupa je potpore koju vodite niz godina. Koliko danas ljudi žele i uspijevaju otvoreno govoriti o svojim problemima?

U svom iskustvu vidim razliku između atmosfere prije 20 godina i danas. Ljudi se mijenjaju i sazrijevaju, neki brže, neki sporije. U grupi, ako jedna osoba postavi pravo otvoreno pitanje – svi profitiraju. Praktična psihologija je mnogim ljudima došla u fokus njihovog interesa. Pa iako ne pitaju oni sami izravno, interesira ih što će pitati drugi. Dolaze ljudi slušati tuđa pitanja da bi i tako naslutili svoje odgovora. Danas ljudi postavljaju pitanja koja prije nisu postavljali.

Facebook? Instagram? Svi ti naoko sretni životi… Kako pokazivanjem vlastitog života utječemo na druge? Koliko se tim činom u biti odvajamo od drugih iako djelujemo nikad otvoreniji?

Sudjelujem u Facebooku kako bih oglasila svoja predavanje, naslovnice knjiga, radionice… to mi je praktično jer tako više od 3500 ljudi i njihovih Facebook prijatelja brzo informiram, a imam prilike i usput vidjeti kako se ljudi predstavljaju u dobrom svjetlu. I ono čime se ljudi hvale govori o njima kao i ono o čemu ne govore. Otvorena mreža nema mogućnost za iskreniju komunikaciju, nego se pretežno pokazuje bolja stranu života. Oni koje smo izabrali da nam budu pravi prijatelji, a ne samo Facebook prijatelji, mogu, ako to žele i ako im dopustimo, doći bliže. Za približavanje i njegovanje prijateljskog odnosa treba više vremena i emocionalnog ulaganja od pukog lajkanja posta.

Knjiga Superjunakinje, za koju ste pisali recenziju, govori o četiri žene koje se susreću u Jankomirskoj bolnici i suočavaju se sa svojim problemom. Stigmatizira li društvo danas, i što mislite zašto stigmatizira, ljude sa psihičkim poremećajima, bili oni samo epizode ili ozbiljne dijagnoze?

Ljudi se ne rijetko odmiču od osobe čija je dijagnoza izašla na vidjelo jer ne znaju kako komunicirati s takvim ljudima. Postoji i neki strah da će u kontaktu s ljudima koji imaju neku dijagnozu se i sami podsjetiti na svoje probleme, ili im se čini da će nekim opasnim čudom i njihovi problemi izaći na vidjelo.

Predrasude prema bolesnima ne štiti zdrave od bolesti. Zdravi ne rijetko gaje iluziju da ako se odmaknu od bolesnih ljudi da će se odmaknuti i od bolesti. Da, ljudi se srame psihičkih problema, a o svojim tjelesnim zdravstvenim problemima lakše raspredaju. Tjelesna bolest se percipira kao dio normalnog života a psihička se vidi kao nešto nenormalno, daleko, opasnije… U popularnim raspravama i svađama kažemo onome drugome – ti nisi normalan. Nenormalnost se koristi kao uvreda.

Tematika Superjunakinja je zanimljiva, možemo li se svi pronaći u Leinim junakinjama. Ako da, u čemu?

Na zanimljiv način su opisane četiri žene koje se liječe u bolnici na kraju grada. Čitajući knjigu, ne samo ljudi koji se profesionalno bave tim temama nego i široka publika, može se upoznati s četiri glavna lika koja se kako sam napisala „otvaraju sebi, jedna drugoj i nama kroz svoje liječenje: spoznajom vlastite boli i uloge u toj boli, traženjem vlastite odgovornosti… žurimo se pročitati cijelu knjigu da bismo što prije doznali …. o vrsti štake“ kojom su one pokušavale živjeti prije nego što su došle na liječenje. Njihove nas sudbine diraju, izazivaju u nama suosjećanje, počinjemo ih razumijevati njih i njihove razloge i, nadam se, počinjemo razmišljati o svojim štakama kojima idemo kroz život uviđajući da smo mi svi u istom čamcu i imamo slične probleme i možemo ih naslutiti družeći s Leinim junakinjama.

U suradnji s Leom Brezar darujemo jednu knjigu Superjunakinje. Što trebate?

  • U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #superjunakinje

Prijave primamo do 21. veljače, točno u podne. Nagrade će biti poslane samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke dostavljaju u inbox na našem Facebooku.

Dobitnica Mateja Pleša.