Imali smo pakleni vikend. Jedan od onih kada shvatiš koliko smo krhki u odnosu na zdravlje, nemoćni u odnosu na globalnu industriju i izmanipulirani u odnosu na trendove.
Počelo je u petak navečer, gotovo na sekundu sinkronizirani porast temperature na 39 stupnjeva. Čepići nisu puno pomogli da temperatura padne ispod 38. Ipak, zaspale su pod fibrom da bi u pet ujutro budile se u plaču. Čepić jedan, u deset već drugi. Temperatura je opasno na granici neželjenih 39 stupnjeva. Brzo dajemo i treći čepić. Popodne provedemo u kupaoni skidajući temperaturu vodom, čuvajući posljednji čepić dozvoljen dnevnom dozom kao joker za večer. Uspavane u mukama kure i dalje. Iz na me prene još jedan plač. Vruća je. Iznad 39 stupnjeva. Brzo je zamatam u mokri ručnik i držim u oblozima dok nismo klonule obje. Nakon sat, -dva ista priča, drugo dijete…
Probudile su se bez temperature, kako došlo, tako prošlo, hvala Bogu.
U Hrvatskoj cjepljenje djece je zakonom propisano. I nemam ništa protiv dobronamjernosti javnog zdravstva. Međutim, prije godinu dana prašinu su digle objave o kaznenim prijavama majki koje su odbile pisano slovo zakona. Zašto? Zbog straha od neželjenih reakcija na cjepivo. Istina, omjer istih je mali u ispitnom uzorku, no kako znati da upravo vaše dijete nije u manjini. Ipak, strah od febrilnih konvulzija i posljedica ostavio nam je gorak okus. I opet, omjeri su zanemarivi, no postavlja se pitanje prava izbora. Igrate li lutriju ili uplatite pokoji listić u kladionici, znat ćete da i najmanji omjeri nešto znače. Inače ne bi igrali.
Cijepljenje nije ništa drugo nego klađenje. Kladite se danas da će dijete oboljeti u budućnosti od bolesti protiv kojih ih cijepite uz ulog popratnih reakcija na cjepivo. Riskirate danas za sutra. Jeste li bili u pravu, nećete saznati jer ste tipovali na već poznati ishod.
Uzgred, čitala sam nedavno kako su Hrvatice u lošijem položaju od stanovnica razvijenih zemalja jer po defaultu rađaju bez epuduralne anestezije koja je u drugim zemljama jedan od simbola blagostanja. S druge strane, ostavljen im je izbor što po meni nije zanemarivo budući da sam pristanak na istu podrazumijeva potpis na opasnost od mogućih komplikacija uključujući i paralizu. Radi se ipak o kemiji koja se ubrizgava u leđnu moždinu, telegrafsku žicu naših živaca. Zar smo se toliko udaljili od prirode da smo izgubili potpuno povjerenje u nju? Nije li žensko tijelo iznijelo tolike generacije čovječanstva? Da, u bolovima jer vjerujem da neke stvari imaju svoje razloge, pa tako i bol pri porodu koju zaboraviš jednom kad primiš svoje djelo u ruke. Vjerujem, također, i da se za najbolje stvari u životu treba potruditi kako bi imale smisao.
Ne mislim ovdje samo na porod, već na cijeli niz instant rješenja koja su preuzela naš svjetonazor. Kuhanje juhe bez komada mesa, vođenje ljubavi bez glavnog sastojka, mršavljenje bez tjelovježbe…
Nova rješenja za lakši život? Da. Napredak? Apsolutno. No pod koju cijenu?
Neka svatko izabere za sebe jer dvije su strane iste medalje.
Dvojceki.com
Počelo je u petak navečer, gotovo na sekundu sinkronizirani porast temperature na 39 stupnjeva. Čepići nisu puno pomogli da temperatura padne ispod 38. Ipak, zaspale su pod fibrom da bi u pet ujutro budile se u plaču. Čepić jedan, u deset već drugi. Temperatura je opasno na granici neželjenih 39 stupnjeva. Brzo dajemo i treći čepić. Popodne provedemo u kupaoni skidajući temperaturu vodom, čuvajući posljednji čepić dozvoljen dnevnom dozom kao joker za večer. Uspavane u mukama kure i dalje. Iz na me prene još jedan plač. Vruća je. Iznad 39 stupnjeva. Brzo je zamatam u mokri ručnik i držim u oblozima dok nismo klonule obje. Nakon sat, -dva ista priča, drugo dijete…
Probudile su se bez temperature, kako došlo, tako prošlo, hvala Bogu.
U Hrvatskoj cjepljenje djece je zakonom propisano. I nemam ništa protiv dobronamjernosti javnog zdravstva. Međutim, prije godinu dana prašinu su digle objave o kaznenim prijavama majki koje su odbile pisano slovo zakona. Zašto? Zbog straha od neželjenih reakcija na cjepivo. Istina, omjer istih je mali u ispitnom uzorku, no kako znati da upravo vaše dijete nije u manjini. Ipak, strah od febrilnih konvulzija i posljedica ostavio nam je gorak okus. I opet, omjeri su zanemarivi, no postavlja se pitanje prava izbora. Igrate li lutriju ili uplatite pokoji listić u kladionici, znat ćete da i najmanji omjeri nešto znače. Inače ne bi igrali.
Cijepljenje nije ništa drugo nego klađenje. Kladite se danas da će dijete oboljeti u budućnosti od bolesti protiv kojih ih cijepite uz ulog popratnih reakcija na cjepivo. Riskirate danas za sutra. Jeste li bili u pravu, nećete saznati jer ste tipovali na već poznati ishod.
Uzgred, čitala sam nedavno kako su Hrvatice u lošijem položaju od stanovnica razvijenih zemalja jer po defaultu rađaju bez epuduralne anestezije koja je u drugim zemljama jedan od simbola blagostanja. S druge strane, ostavljen im je izbor što po meni nije zanemarivo budući da sam pristanak na istu podrazumijeva potpis na opasnost od mogućih komplikacija uključujući i paralizu. Radi se ipak o kemiji koja se ubrizgava u leđnu moždinu, telegrafsku žicu naših živaca. Zar smo se toliko udaljili od prirode da smo izgubili potpuno povjerenje u nju? Nije li žensko tijelo iznijelo tolike generacije čovječanstva? Da, u bolovima jer vjerujem da neke stvari imaju svoje razloge, pa tako i bol pri porodu koju zaboraviš jednom kad primiš svoje djelo u ruke. Vjerujem, također, i da se za najbolje stvari u životu treba potruditi kako bi imale smisao.
Ne mislim ovdje samo na porod, već na cijeli niz instant rješenja koja su preuzela naš svjetonazor. Kuhanje juhe bez komada mesa, vođenje ljubavi bez glavnog sastojka, mršavljenje bez tjelovježbe…
Nova rješenja za lakši život? Da. Napredak? Apsolutno. No pod koju cijenu?
Neka svatko izabere za sebe jer dvije su strane iste medalje.
Dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login