Super mi je kako ljudi uvijek misle da je nekom drugome bolje nego njima samima, kako je one druge život nagradio, kako je onaj neki drugi rođen pod sretnom zvijezdom. Takve komentare čujem od svojih sugovornika sve češće i češće i, iskreno, sve me više nerviraju. U biti, nije da me toliko strašno nerviraju, koliko me dirnu.
U početku sam takve komentare samo slušala i potvrdno klimala glavom, iako se u suštini ne slažem s time da je nekom drugome lakše, ali iz nekih svojih iskustava ponekad mi se zaista ne da ulaziti u suvišne diskusije s pojedincima iz vrlo jednostavnog razloga, a to je – sačuvati vlastiti unutarnji mir.
Ali, ne mogu šutjeti, baš mi je dosadilo kimati glavom i ne komentirati te komentare kako je uvijek onom drugom lakše… Ne znam otkud si ljudi uopće dozvoljavaju toliko slobode da bi iskomentirali kako je susjedu, prijateljici ili nekom trećemu lakše u životu i kako neke druge život mazi i pazi, a njih gazi i lupa gdje god stigne? Ok mi je samo razmišljati o nečemu, ali takve nebuloze izvaliti kroz usta, iskomentirati s drugim ljudima, to mi je besmisleno.
Iskreno, komentirati lakoću nečijeg života, preživljavanja i životarenja sasvim mi je suvišna. Pogotovo zato što mi ustvari i ne znamo kakav život netko vodi, mi ne znamo kako izgleda nečiji život iza četiri zida, kakav mu je partner, kakvo mu je dijete ili šef, koliko ima novca, kredita, možda boluje od neke bolesti, možda je na sedativima svaki dan… Što mi znamo kakav je nečiji život? Mi ništa ne znamo. Znamo samo ono što nam se prezentira u javnosti i na temelju toga donosimo zaključke koji mogu biti svakakvi, ali ne mora značiti da su točni i ispravni.
Svi smo u istom košu
Nekako mislim da nikome nije lako, svatko od nas vodi svoj život kako zna najbolje i misli da bi trebalo, a to što se netko smije po cijele dane i hoda kroz život s osmjehom na licu ne znači da nema problema u životu; to što netko nikad ne kuka i nikad se ne žali ne znači da mu je život bajkovit; to što netko na sve životne prepreke i probleme ne gleda kao na probleme već na nove životne izazove ne znači da je lud, već samo bogat duhom i mudar.
Ali taj ljudski um je proklet, sve izokrene upravo onako kako njemu najviše paše, onako kako je lakše.
Zaista je lakše gledati susjeda i prozivati ga kako je njemu lako i kako mu ide sve upravo onako kako si je zamislio nego malo mijenjati samoga sebe, korigirati se, raditi na sebi. Ipak je lakše sažalijevati samoga sebe i plakati nad svojom gorkom sudbinom nego se pogledati u ogledalo i suočiti sa samim sobom te krenuti rješavati svoj život, polako i sistematski, stavku po stavku.
Nema rođenih pod sretnom zvijezdom, svi mi imamo svoje vlastite borbe, uspone i padove na putu koji se zove život, svi imamo svoje male demone u glavi, kao i one male anđele, svi smo mi samo ljudi sa svojim sretnim ili manje sretnim danima i svakako je to sve u redu.
Zaista, nije onom drugom lakše, ne treba živjeti u zabludi već se okrenuti sebi i svom životu te zasukati rukave, jer svi smo mi kovači vlastite sreće samo ako to želimo…
Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima
Foto: Pixabay
You must be logged in to post a comment Login