Ana Mitar je djevojka kojoj je trebalo malo duže da shvati koliko joj dobro ide s mikrofonom. Nedavno diplomirala i sada se mora snalaziti u agoniji odraslog života, za sada joj ide. Voli mikrofon jer joj je mikrofon otvorio potpuno nove obzore u životu i otkrio njen neočekivani talent – ugodno pričanje bez prestanka.
Nekoliko godina se tražila na raznim fakultetima, na kraju upisala medijsku kulturu, i nakon što je sjela u eter studentske emisije Brtva glave na Osječkom HRT-u shvatila je kako je glas nešto s čime želi puno raditi, a ako dođe i neka parica super.
Smisao tvog života: Raditi da bi živjela ili obrnuto?
Niti jedno. Bitno mi je i raditi što voliš, ali treba se i zaraditi. Najbolja kombinacija na kojoj sada radim da mi se zadrži u životu jest raditi što volim kako bih živjela kako volim. To uključuje više različitih poslova jer kada bih radila samo jedan mislim da bi onda bilo – raditi da bi živjela, a to nikako ne želim.
Da možeš voditi izbor za pjesmu Eurovizije, zašto bi odbila?
Zato što karakterno ne bih odgovarala takvoj vrsti angažmana. Volim svakom angažmanu pristupiti opušteno s malom dozom šale i intimnog pristupa publici, Eurovizija mi se čini ipak za mene malo previše „uštogljeno“ i namješteno. Dvije stvari koje ja definitivno nisam. Nekako se najbolje snalazim na IT konferencijama gdje je publika opuštena i spremna na suradnju, a i ja se duže vremena krećem u toj branši pa sam i sigurnija u svoj nastup.
TedX Zagreb – što nas tamo čeka, iz tvoje perspektive?
Iz moje perspektive čeka nas ogromna doza motivirajućih priča koje će sigurno barem pola dvorane potaknuti da se ohrabre u nekim svojim planovima. Od mene se može očekivati jako opušteno i zabavno vođenje s kolegicom Petrom koja, koliko sam ju uspjela upoznati, dosta sliči meni što se tiče pristupa publici tako da vjerujem kako će sve ići nekako u opuštenom i pozitivnom tonu.
Tvoj satisfaction u životu je…?
Moj satisfaction u životu je jedna jako duga priča koju kada bih sad krenula pisati, bio bi to jedan veći esej. Kako Drake kaže – started from the bottom now we’re her, tako je i meni veliki satisfaction u životu upravo tu sada gdje jesam nakon dugo vremena potrošenog na traženje same sebe. Od male Ane iz maleckog grada Kutine koja je tratila dane pokušavajući biti nešto što nije do Ane koja sada vodi IT evente, radi u game develop studiju, vodi društvene mreže, putuje, ima najboljeg dečka i najvažnije ne prestaje biti nasmijana i vesela osoba. Moj najveći satisfaction je zapravo – unutarnje zadovoljstvo i sreća koju sam predugo tražila, ali sam ju napokon našla i sada ju njegujem i čuvam više od ičega.
Najbolji odgovor kad ti netko kaže da puno pričaš?
Ima ih više, većinom su to opravdanja za moj neobuzdani jezik. Od – to mi je posao, do profesionalna deformacija i meni najdraža – sva sam na ćaću!
Što je to trema? Nešto za jesti?
Trema je bila na početku nešto što me užasno nerviralo, svaki ulazak u eter na radiju ja ostajem bez zraka i drhtavi glas. Kako sam odrastala, tako je raslo samopouzdanje i spoznaja da svi mi ljudi znamo uprskati, pa ako uprskam neki svoj izlazak u eter ili pred gomilom ljudi na pozornici, nikome ništa, samo osmijeh i idemo dalje. Sada je trema nešto što je preraslo više u uzbuđenje što izlazim pred ljude raditi posao koji obožavam.
