U današnje vrijeme prijevara u vezi ili braku je nešto što je postalo tako normalno, da to više – nije normalno…
Iako, nekako mislim da je toga bilo i prije i uvijek. Sigurno će prijevara biti zauvijek. Ali, imam osjećaj da su nekad preljubi bili tajni. Ljudi su se skrivali, kao da su se sramili. Danas je to nekako malo drugačije ili je svijet možda postao jedno globalno selo pa se baš sve sazna i vidi brzinom svjetlosti…
Ljudi se tako lako odlučuju na brak, pa se onda još lakše razvedu jer nakon svega par godina shvate da nisu jedno za drugo. Ili, ako slučajno odluče da će ipak održati brak, ponajviše radi radi djeteta ili okoline, počinje varanje na sve strane.
Svi varaju?
Nekog za „nešto“ na „brzinu“ i „sa strane“ danas nije teško naći, pritom mislim isključivo na instant odnose.
Seks se dijeli na sve strane šakom i kapom. U današnje vrijeme biti nečija ljubavnica ili ljubavnik nije ništa novo, nije ništa nepoznato. Sve je to postalo vrlo normalno. Biti ljubavnik/ica zanimljivo je i vatreno. Vidite se povremeno na svega nekoliko sati. Oboje mirišljavi i čisti, obavite svoje biološke potrebe, ugasite rasplamsalu obostranu strast i vraćate se kući sretni, supruzi ili suprugu, zadovoljni i zadovoljeni.
Strast je tu još veća, jer je ova vrsta veze nešto što je tajno, jer je to što radite skriveno, jer se ne smije znati… Niste dostupni jedno drugome svaki dan, ne budite se jedan pored drugog i nemate zajednički kredit za stan ili minus na tekućem računu…
Jedino zajedničko što imate su povremeni susreti nabrijani na strast, erotiku, poneki ugodan i lagan razgovor. Bez stresa, trzavica i ostalih sranja koja te kod kuće neizbježno čekaju. Povremeni ulet sa strane dobro dođe da razbije životnu monotoniju uzrokovanu godinama, pomalo, dosadnog braka i unese potrebne strasti u svakodnevicu…
Pričajući s ljudima, često su prvi muškarci ti koji varaju i koji ulijeću u tuđe krevete. Ne kažem da priča ne ide i u suprotnom smjeru, i žene su te koje se malo zaigraju. Dakle, cijeli tekst vrijedi u slučaju oba spola.
Održavaju ljubavničku vezu i uživaju u njoj, vode paralelno dvostruki život kao da je to nešto normalno, a nije… Dogodi se da ostave ženu i obitelj radi ljubavnice, zasnivaju neki novi život i neku novu obitelj, a sve u nadi da je to upravo „to“ što će trajati do kraja života i zauvijek.
Temelji
Može li veza koja je započela na lošim temeljima, na temeljima razdora biti uspješna? Uostalom, ako je taj netko jednom prevario i ostavio ženu radi neke druge žene (ljubavnice), neće li to možda učiniti opet? Kako vjerovati i biti siguran da se povijest neće ponoviti?
Kako živjeti sa spoznajom da ova nova neće biti ostavljena radi neke novije koja će biti zanimljivija, mlađa, napetija, vatrenija? Kako opušteno i normalno živjeti ne razmišljajući?
Kroz povijest smo naučili – povijest se ponavlja, stvari se vrte u krug… Sve je jedan začarani krug iz kojeg je ponekad vrlo teško izaći, što ne znači da je i nemoguće.
Možemo li prekinuti krug?
Ako je netko jednom bio kurbež i prevario, nije li taj zauvijek kurbež i zauvijek će varati? Je li taj famozni skok u tuđi krevet samo jedan mali, trenutni znak slabosti, bijeg od svakodnevice i problema, potraga za trenutnom srećom i razumijevanjem?
Teško je biti pametan i objektivan u tim situacijama, teško je vjerovati da više nikad neće prevariti.
Ne znam rađaju li se ljudi s genom za prijevare, je li je to nešto što ne možemo mijenjati? Je li to nešto što u nama s čime se moramo znati nositi…. Prijevara je nešto što je jače od nas samih, zar ne? Ili nije tako? S našim strastima i spoznajama teško se boriti, pogotovo ako ta neka druga ili drugi, pružaju ogroman seksualni užitak. Ako su vam se seksualne energije i potrebe poklopile, a još k tome imate i zajedničke teme, uz lagan odnos bez presinga, onda mi se čini da se vrlo teško oduprijeti takvom izletu, bez obzira na cijenu.
pixabay.com
Možemo li odoljeti tuđim ženama ili muškarcima kad je to nešto u nama? Kada je to neko zabranjeno i nedostupno voće slađe i pruža nam veći užitak od onog koje imamo svaki dan pored sebe!
Čak onda i kada volimo osobu s kojom živimo, ponekad nam je ipak slađa ona druga, ona nova i neistražena…
Ima li kraja tome?
Možemo li vjerovati nekome, tko je jednom prevario i vodio dvostruki život, da to nikad neće više napraviti, a ima prilike? Jer, prilika za takvo što se uvijek nađe, uvijek se nešto iskombinira, uvijek se nešto sredi i izmulja. Nekako volim reći da gdje postoji volje uvijek postoji i način, pa tako i za švrljanje sa strane.
Je li stvarno istina da ako si jednom prevario da ćeš to napraviti opet, kad ti se pruži prilika?
Kako živjeti s takvom osobom i kako joj vjerovati. Ako si ti jednom bila druga i radi tebe je ostavio obitelj i sve, kako vjerovati da to neće napraviti opet i da ti, kao ta druga, jednom nećeš biti ostavljena radi neke treće?
Autor: Sophia – blogerica s bloga Suncokreti na oblacima
